< Upit iz Biblije iz Prve poslanice Timoteju
P: Koja je glavna poanta Prve poslanice Timoteju?
A: Šest kratkih poglavlja u Prvoj poslanici Timoteju mogu se čitati na tri potpuno različita razina.
Ponašanje: Svako poglavlje pokazuje da ovo može biti prvenstveno knjiga o tome kako se kršćani trebaju ponašati, kako pojedinačno tako i zajedno, pod Kristom.
Vođenje: Pet poglavlja posebno poučavaju o osnovnim načelima vođenja crkve i o tome kako poučiti stado da živi na Kristov način.
Primjer Krista: pet poglavlja posebno se bavi onim što je Krist učinio i time onim što bismo trebali biti i činiti u svjetlu toga.
Ali koja god tema vam se čini glavnom nit, Prva poslanica Timoteju slična je užetu s tri niti koje se ne lomi lako.
Hoćete li, svojim poučavanjem i primjerom mladima, držati užad prema budućnosti? Veliki misionar William Carey rekao je da će otputovati u Indiju samo ako mu je crkva kod kuće "držala užad", podržavajući ga molitvama i financijama. Ali mladi mogu ići ne samo na mjesta koja mi nećemo posjetiti, nego i na mjesto na koje ne možemo stići na zemlji: daleko u budućnost. Tijelo Kristovo i njegovi vođe zajedno trebaju podržavati, obučavati i čuvati mlađe vjernike dok putuju u budućnost, odlazeći tamo gdje mi ne možemo. Stoga, proučimo ova tri prediva iz Prve poslanice Timoteju i kako bi se trebala ispreplitati u našem učeništvu drugih.
P: Koja je sažeta struktura Prve poslanice Timoteju?
Odgovor: Evo jednog pregleda koji naglašava vodstvo.
1 Lažni vođe nasuprot istinskom vodstvu
2 Obožavanje Boga
3 Vođe u Božjoj Crkvi
4 Vodstvo: Obrana Božje Crkve
5 Vodstvo: Biti s vjernicima
6 Vodstvo: Izazivanje vjernika
P: Zašto Pavao u 1. Timoteju 1,2 naziva Timoteja svojim sinom?
Odgovor: Timotej nije bio Pavlovo biološko dijete, ali je ova nježna metafora izražavala blisku vezu između mlađeg i starijeg suradnika u službi Kristu.
P: U 1. Timoteju 1,3, u kojem je trenutku Timotej boravio u Efezu, dok je Pavao nadao da će uskoro doći k njemu (1. Timotej 3,14)?
O: Dva pisma Timoteju i pismo Titu obično se nazivaju Pavlovim "pastirskim poslanicama". Pastirske poslanice napisane su nakon događaja iz Djela apostolskih. To znači da su napisane ili nakon Pavlova kućnog pritvora u Rimu ili pak tijekom njega. Vrlo je vjerojatno da Pavla nisu odmah pogubili po završetku kućnog pritvora u Rimu, inače bi to spomenuo Luka, Pavlov suputnik.
Prva poslanica Timoteju vjerojatno je napisana 62. – 65. godine, a druga poslanica Timoteju vjerojatno oko 67. godine.
P: U 1. Timoteju 1,3, koja je svrha zapovijedanja hereticima?
O: Čak i ako ne budu poslušali, barem će slušatelji heretika i oni u crkvi vidjeti da se vi protivite njima. Osim toga, kada ih formalno upozorite, možda će se pokajati. Ali ako se ne pokajaju, onda ih Bog može suditi po vašim riječima.
P: U 1 Tim 1,4, o kojim se mitovima radi?
O: Ovaj se stih odnosi na mitove općenito. To je vjerojatno uključivalo židovske bajke od kojih je Pavao, u Titu 1,14., uputio Titu da spriječi da ljudi obraćaju pozornost. Također, čak i u Pavlovo vrijeme postojale su lažne religije, uključujući neke vrlo maštovite grčke misterijske mitove, i možda je Pavao imao na umu i njih.
P: U 1. Timoteju 1,4 i Titu 3,9, možemo li zanemariti ono što Biblija kaže o rodoslovima?
O: Ne kaže da se ne čitaju ili ne zanemaruju rodoslovci, ali kaže da se ne treba posvećivati vrijeme njima. Usredotočite se na to da u praksi primijenite ono što Biblija kaže o životu u bogoslužju Boga, služenju Njemu i pomaganju drugima.
P: U 1. Timoteju 1,4 (KJV), bi li riječ nakon "bogobojazna/Božja" trebala imati nastavak "-ing", poput "radeći", ili biti imenica, poput "djelo"?
O: U prijevodima NASB, NIV, NKJV i Green's Literal Translation riječ je imenica. Prijevod NRSV prevodi to kao "obuku" s fusnotom u kojoj stoji da bi to mogla biti i "plan". U komentaru Bible Knowledge Commentary: Novi zavjet na str. 731 stoji "plan". U rječniku Expositor's Bible Dictionary, svezak 11, na str. 351 navodi se da se KJV temelji na slabijoj lekturi.
Williamsov prijevod ovdje je najneobičniji. On glasi: "beskonačni pedigreji, jer takve stvari dovode do kontroverzi, a ne potiču našu skrbništvu prema Bogu kroz vjeru."
P: U 1. Timoteju 1,7, zašto su neki vjerski učitelji toliko prekomjerno samouvjereni?
O: Jedan razlog mogao bi biti taj da osjećaju kako nemaju nikome odgovarati. Smatraju da su u poziciji u kojoj nikada ne mogu biti dovedeni u pitanje. U nekim organizacijama najviši vođa odgovoran je samo Bogu, i takvi vođe obično ne vide da ih Bog drži odgovornima za išta – sve do suda. Ne uzimaju u obzir da će ih Bog držati odgovornima, jer više nemaju strahopoštovanja prema Bogu.
Drugi je razlog taj što mnogi ljudi slijede Isusa jer se Isusovo učenje uklapa u ono što žele. Na primjer, Isus je propovijedao novo kraljevstvo, a revolucionari koji su željeli svrgnuti Rimljane to su jako voljeli. Ali kada je postalo jasno da Isus neće započeti pobunu, ljudi su se razočarali i neki su Mu se okrenuli protiv. Danas neki ljudi slijede Isusa zbog onoga što im se sviđa; i prestat će Ga slijediti ako vide nešto što im se ne sviđa. To nije poslušnost. Ali vođa bi mogao pomisliti da je, sve dok predstavlja popularne stvari koje se ljudima sviđaju, njegov položaj vođe siguran.
P: U 1. Timoteju 1,8-10, kakvu svrhu zakon ima za te ljude?
O: Zakon služi da pokaže koliko su oni, a i mi, daleko od toga da sami ispunimo sve Božje zahtjeve. Zakon nas potiče na Božju milost.
P: U 1. Timoteju 1,11 i 1. Timoteju 6,15, što je neobično u vezi s ovim riječju "blagoslovljen"?
O: U Novom zavjetu Bog se često naziva blaženim grčkom riječi koja uključuje i bogoštovanje. Ljudi se često nazivaju "blaženima" ovom grčkom riječi, makarios, što jednostavno znači sretan. Samo u 1. Timoteju 1,11 i 6,15 Bog se naziva makarios. Bog je hvaljen i obožavan, da, ali osim toga, sam po sebi, Bog je sretan biće.
P: U 1. Timoteju 1,13 oprašta li Bog ljudima samo za loše stvari koje su učinili iz neznanja?
O: Ne. Pavao je primio milosrđe za ono što je učinio u neznanju, ali među ljudima koji su primili milosrđe za namjerne grijehe su David i Petar.
P: U 1. Timoteju 1,16, kako je Pavao bio "prvi" u Božjoj milosti?
O: Grčka riječ protos može značiti glavni, najistaknutiji ili prijašnji, kao i prvi. Grčka riječ protostates znači vođa.
P: U 1. Timoteju 1,17, ako postoji samo jedan "mudri" Bog, postoje li drugi bogovi koji nisu baš inteligentni?
O: Naravno. U 1. Korinćanima 8,1-7 Pavao govori o mnogim neinteligentnim i beživotnim idolima.
P: U 1. Timoteju 1,18, kako znate kome trebate ulagati svoje vrijeme?
O: Očito, trebali biste se kloniti onih koji ne žele spoznati istinu, već vas samo žele progoniti ili od vas saznati o drugim ljudima koje bi progonili. Ako imate vremena za sve, to je sjajno, ali često nije tako. Kada ne možete ulagati u svakoga, usredotočite se ne samo na ljude koji žele učiti, već na ljude koji žele učiti, promijeniti se i rasti. Drugo, s kojim biste ljudima, po vašem sudu, bili najučinkovitiji? Što je još važnije, budući da vaš sud može biti pogrešan, molite Boga za dobar sud o tome u koga On želi da uložite svoje vrijeme.
Pavao je mogao ulagati vrijeme u bezbroj ljudi i, iako je propovijedao mnogima, ulagao je svoje vrijeme u samo nekolicinu, uključujući Timoteja. Naravno, velik dio toga bila je obuka na radnom mjestu, jer je Timotej pratio Pavla i pomagao mu. Isus je imao mnogo ljudi koji su Ga slijedili, ne samo dvanaestoricu. Kada je Isus birao svoje učenike, čini se da nije favorizirao ljude zbog ili unatoč njihovom bogatstvu, znanju ili vezama. Matej je vjerojatno bio bogat i utjecajan, ali većina ostalih nije. No, učenici su imali vjeru u Isusa i činili su ono što im je rekao. Isto tako, Timotej nije bio samo učenik koji upija znanje; Timotej je radio s Pავლom, a čak je i propovijedao te učio druge u Solunu i drugim mjestima kad Pāvlo nije bio ondje.
P: U 1. Timoteju 1,18, zašto bi Timotej trebao poslušati Pavla, budući da kršćani trebaju slušati Boga?
O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1. Kršćani trebaju poslušati svoje vođe, kako stoji u Hebrejima 13,17. Trebamo se podložiti svojim starješinama, kako stoji u 1. Petrovoj 5,5.
2. Crkva je izgrađena na temelju apostola i proroka, kako navodi Efežanima 2,20.
3. Svako poslušanje mora biti "u Gospodinu". Drugim riječima, ako roditelji, učitelji, državni čelnici, crkveni vođe ili bilo tko drugi kome trebamo biti poslušni zapovijeda nešto suprotno onome što je Bog rekao u Svetom pismu, trebamo poslušati Boga, a ne ljude, kao što je Petar pokazao u Djela apostolskih 4,19-21.
P: U 1. Timoteju 1,19, kako neki ljudi doživljavaju brodolom svoje vjere?
O: Brod je tada u suštini bio skup mnogih pažljivo izrađenih dijelova, vješto sastavljenih za određenu svrhu, koji može plutati i ploviti na mnogo profitabilnih putovanja. Materijal u brodolomu u suštini je isti materijal kao i brod. Većina dijelova je još uvijek tu, ali budući da neki dijelovi više nisu na pravom mjestu, brod više ne može plutati, a kamoli ploviti. Više nije dobar ni za što, osim što bi neko drvo moglo biti još dobro za ogrjev. Međutim, ponekad se brodovi koji su se razbili u plitkim vodama mogu podići, popraviti i ponovno zaploviti.
Neki ljudi mogu imati ispravne dijelove vjere i prakse, dobro ih složene, i mogu dijeliti evanđelje. Ali ako im vjera potom doživi brodolom zbog grijeha ili lažnog učenja, oni nisu korisni ni za što. Neki ljudi možda jesu kršćani koji su odlutali od Isusa i trebaju se vratiti. Drugi možda nikada nisu bili istinski kršćani, ali iako je ono što su pokušavali učiniti postalo brodolom, sada se mogu pokajati i postati istinski kršćani.
P: U 1. Timoteju 1,20, kako su ljudi poput Himeneja i Aleksandra "predani Sotoni"?
O: Ovaj izraz može se odnositi na vjernike i nevjernike. Za vjernike, to može značiti da su izopćeni iz crkve kako bi bili "disciplinirani" da ne bogohule. Za nevjernike, to može značiti da je, budući da su se borili protiv istine koju su čuli, Pavao molio da Bog upotrijebi Sotonu kako bi ih disciplinirao, kako bi se mogli pokajati i kasnije povjerovati u istinu koju su odbacili.
P: U 1. Timoteju 2,1, zašto se molimo za sve ljude, budući da Bog već zna tko će ići na nebo?
O: Iako bismo trebali moliti za svakoga jer ne znamo tko će ići u nebo, postoji i veći razlog. Bog to zapovijeda, a Božje sigurno znanje o tome tko će ići u nebo ne znači da oni nemaju priliku ili odgovornost. Za više informacija pogledajte i raspravu o 1. Timoteju 4,10.
P: U 1. Timoteju 2:2, trebamo li se moliti za sve političke vođe, čak i za zle? Trebamo li se moliti za njihovo dobro?
O: Da. Kad je Pavao ovo pisao, Rimsko Carstvo, od cara pa sve do dolje, bilo je ispunjeno korupcijom. Molimo se za sve političke vođe, bez obzira na to koliko god bile loše, iz barem tri razloga.
1. Da ne bi bilo spoticanja za kršćane da "vode miran i spokojan život u svakoj pobožnosti i dostojanstvu", kako stoji u 1. Timoteju 2,2.
2. Molite da Bog nastavi djelovati kroz dobra i zla djela političkih vođa, kako bi doveo ljude u svoje Kraljevstvo.
3. Molite se za sve ljude, čak i za same zle političke vođe, da im se dogodi najbolje moguće, da se pokaju za svoje putove, obrate se Kristu i s nama zauvijek podijele radosti nebeske.
P: U 1. Timoteju 2,4-6, ako je Isus umro za sve, zašto nisu svi spašeni, kako uči hereza univerzalizma?
O: Kao što stoji u Hebrejima 4,2, poruka koju su čuli "nije im imala nikakve koristi, jer nisu zajedničarili vjeru onih koji su je razumjeli". Bog ima moć spasiti sve ljude i Evanđelje nudi besplatno. Nijedan stih ne kaže da neki idu u pakao bez ikakve prilike. Međutim, ljudi mogu biti poput farizeja i pismoznanaca u Luki 7:30, koji su "odbacili Božju namjeru za sebe". Bilo je trenutaka kada je Isus bio slomljen srca zbog njihove nevjere (Matej 23:37-39), ali Bog dopušta da njihov konačni izbor bude njihova konačna sudbina. Naravno, univerzalizam je zabluda u koju istinski kršćani ne smiju vjerovati.
P: U 1. Timoteju 2,4-6, koja su neokalvinizističko i kalvinizističko shvaćanje ovog odlomka?
O: Ispričavam se zbog dugog citata, ali želio sam osigurati da ne dođe do gubitka konteksta.
Kalvinist: Loraine Boettner u djelu The Reformed Doctrine of Predestination (str. 294–296) kaže: "Ako se riječi iz 1. Timoteju 2,4, da Bog 'želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine', shvate u arminijanskom smislu, proizlazi da je Bog razočaran u svojim željama ili da se svi ljudi bez iznimke spašavaju. Štoviše, doktrina koja Božjoj biti pripisuje razočaranje proturječi onoj skupini biblijskih odlomaka koji uče o Božjoj suverenosti.... Istina je da neki stihovi, uzeti sami za sebe, čine se upućivati na arminijanski [ne-kalvinistički] stav. To bi, međutim, svelo Bibliju na masu proturječnosti; jer postoje i drugi stihovi koji uče o predestinaciji, nesposobnosti, izboru, ustrajnosti itd., i koji se ni na koji legitiman način ne mogu protumačiti u skladu s arminijanstvom. ... Posljedično, ako pronađemo odlomak koji sam po sebi dopušta dvije interpretacije, od kojih se jedna usklađuje s ostatkom Svetog pisma, dok druga ne, dužni smo prihvatiti prvu." Boettner (str. 294-296)
Nekalvinist: I nekalvinisti i amiraldski kalvinisti mogu citirati potpuno iste Boettnerove riječi nakon tri točke, jednostavno zamijenivši riječi arminijanizam i predestinacija i promijenivši redoslijed rečenica. Primijetite da Boettner kaže da suvereni Bog ne može biti razočaran i da drugi stihovi jasno pokazuju da bi se svi morali spasiti kad bi spasenje bilo ponuđeno svima. Sada pročitajte sljedeće:
"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta sam htio sakupiti tvoju djecu, kao što kokoš skuplja piliće pod svoja krila, a vi ne htjeсте!" (Matej 23,37)
"Ali farizeji i tumači Zakona odbacili su Božju namjeru za sebe, jer se nisu dali krstiti od Ivana." (Luka 7,30)
"On sam je žrtva pomirnica za naše grijehe, i ne samo za naše, nego i za grijehe cijeloga svijeta." (1. Ivanova 2,2)
Zaključak: Svi bismo se trebali složiti s Boettnerovim riječima: "Općepriznato je načelo tumačenja da se nejasniji odlomci tumače u svjetlu jasnijih, a ne obrnuto."
P: U 1. Timoteju 2,9, zašto kršćanske žene ponekad imaju frizure i skupocjeno nakit?
O: Dobro je razumno brinuti se o svojoj kosi, ali skupe i ekstravagantne frizure nisu ono što Bog želi.
Većina kršćanskih žena nema skupocjeno nakit. Ako je kršćanska žena pokažna, nosi skupocjeni nakit i troši pretjerano mnogo vremena na kosu, i dalje može biti istinska kršćanka, ali trebala bi prestati s tom praksom. U grčko doba neke su žene nosile vrlo raskošnu odjeću. Prema Homilijama o Prvoj Timoteju Ivana Zlatoustog (oko 397. g.), ovaj se stih suprotstavlja oponašanju glumaca i prostitutki.
P: U 1. Timoteju 2,11-14 i 1. Timoteju 3,1-7, zašto Biblija uči da žene tada (a vjerojatno i sada) nisu mogle poučavati niti imati autoritet?
O: Iako se različite crkve ne slažu oko uloge žena u crkvi, evo osam točaka oko kojih bi se svi biblijski kršćani trebali složiti.
1. Pavao je prihvaćao da žene mogu imati istaknute položaje u crkvi. Neke važne žene koje je spomenuo bile su Fejba (Rimljanima 16,1-2), Priscila koja je sa svojim mužem ispravila Apolona (Djela apostolska 18,26), Evodija i Sintihija koje su se zajedno s Pavlom trudile za evanđelje (Filipljanima 4,2-3) i možda Hloja (1. Korinćanima 1,11).
2. Žene mogu i trebaju poučavati žene i djecu te mogu imati autoritet nad ženama i djecom u crkvi. (Titus 2:3-5)
3. Izvan crkve, žene su bile poslušne Bogu tako što su bile vođe. Debora je bila važna svjetovna vođa u Sudcima 4,4-5. Debora nije bila na privremenoj poziciji: već je bila proročica i sutkinja prije nego što je upotrijebila svoju vlast da kaže Barakovu da mu je Bog zapovjedio da porazi Siseru.
4. Žene su i dalje mogle govoriti Božju riječ u proroštvu. U vrijeme Starog zavjeta, ne samo da je Debora bila proročica, već su to bile i Mirjam (Izlazak 15,20–21) i Hulda (2. Ljetopis 34,22–28). U Novom zavjetu prorokovale su Ana (Luka 2,36-38), četiri kćeri Filipove (Djela apostolska 21,9) i žene općenito u 1. Korinćanima 11,5.
5. Biblija nikada ne navodi razloge koji bi sugerirali da su žene fizički slabije, manje inteligentne, emocionalno krhkije ili inferiorne u odnosu na muškarce. Zapravo, neki muški vođe Izraela, kao što su Abimeleh (Sudci 9,52-53) i Jeroboam (1. Kraljevima 12,3-16), nisu bili ni pobožni ni vrlo inteligentni.
6. Jedini razlog koji Biblija navodi jest da je to način na koji Bog to želi. Božji razlozi odnose se na to da je Eva bila prva prevarena u Edenskom vrtu, a ne na sve žene.
7. Hipotetski, ako bi Bog rekao da želi da žene, pa čak i djeca, imaju autoritet nad muškarcima u crkvi, trebali bismo poslušati. Međutim, ako Bog želi da samo muškarci imaju autoritet, mi koji slušamo Boga moramo učiniti ono što On želi.
8. U svim pitanjima, a ne samo u ovom, trebamo poslušati Boga, bez obzira jesu li nam svi razlozi poznati ili ne.
P: Kako se 1 Tim 2:11-14 i 1 Tim 3:1-7 uspoređuju s islamom?
O: Kur'an u suri 4:34 kaže da "udariš" ili "šibaš" svoju ženu ako je neposlušna. Arapski izraz za "udariti" ili "šibati" isti je onaj koji se koristi za premlaćivanje nasilnog kriminalca ili devu. Sam je Muhammed jednom namjerno udario Aejšu "u prsa, što mi je uzrokovalo bol", prema Sahihu Muslima, sv. 2, br. 2127. Ako je žena dobra, a muž je nemaran, Kur'an nikada ne kaže da žena treba udariti muža ili pronaći svog oca, brata ili nekog drugog muškarca da udari muža.
Odnosi li se ova zapovijed na sljedeće riječi Poslanika u Buharijevom hadisu, tom. 2, knjiga 18, poglavlje 8, br. 161, str. 91-92; tom. 1, knjiga 6, poglavlje 8, br. 301, str. 181, i citirajući iz tom. 1, knjiga 2, poglavlje 21, br. 28, str. 29; "Prorok je rekao: 'Pokazano mi je Vatrino ognjište i da su većina njegovih stanovnika žene.'" (Većina tih žena bila je nezahvalna svojim muževima.)
Zašto mislite da ima više žena u paklu? Je li to zato što nemaju toliko poticaja da budu u raju? Buhari Hadis, sv. 6, knjiga 60, pog. 294, br. 402, str. 374 i prethodne stranice kaže: "Izjava Allaha: 'Lijepe, prekrasne djevojke zatvorene [tj. okovane lancima] u paviljonima.' Prepričava Qaisi, Allahov poslanik je rekao: 'U Raju postoji paviljon napravljen od jedne šuplje biserne kapice širine šezdeset milja, u svakom kutu nalaze se žene koje neće vidjeti one u drugim kutovima; a vjernici će ih posjećivati i uživati u njima.'
"Pripovijedao je Ebu Hurejra: Poslanik Allahov rekao je: 'Postupajte s ženama dobro, jer je žena stvorena od rebra, a najsavijeniji dio rebra je njegov gornji dio, pa ako ga pokušaš ispraviti, slomit će se; a ako ga ostaviš na miru, ostat će savijen. Stoga se lijepo ophodite prema ženama.'" Buhari, Hadisi, sv. 4, knjiga 55, pog. 1, br. 548, str. 346.
"Prepričava Abu Said el-Hudri: Poslanik je rekao: 'Zar svjedočanstvo jedne žene nije jednako pola svjedočanstva muškarca?' Žene su rekle: 'Da.' On je rekao: 'To je zbog manjkavosti ženinog uma.'" Buhari, hadisi, sv. 3, knjiga 48, poglavlje 12, br. 826, str. 502.
"on [Muhammed] je rekao: 'Nikada neće uspjeti narod čija je vladarica žena.'" Buhari, hadis, sv. 9, knjiga 88, poglavlje 18, br. 220, str. 171. Dakle, kada muslimani navedu 1. Timoteju 2,11-14 i 1. Timoteju 3,1-7 kako bi tvrdili da, budući da žene u Bibliji ne mogu biti starješine, Biblija ih smatra manje vrijednima, možete, u šali, reći da biste o tome željeli razgovarati s njihovom ženskom imamom.
P: Znači li 1. Timotej 2,12 da žene uopće nisu smjele poučavati ili da nisu smjele poučavati muškarce?
O: Pavao je samo rekao da žene ne bi trebale poučavati muškarce, jer u Titu 2:3-4 Pavao je starijim ženama rekao da poučavaju mlađe žene, kao i djecu.
P: Uče li 1. Timoteju 2,13-14 da žene imaju slabiji prosudbeni osjećaj, kako tvrdi ateist (Capella)?
O: Ne. Potrebno je imati dobar prosudbeni osjećaj da bi se bilo dobar sudac. U Starom zavjetu, koji je Pavao vrlo dobro poznavao, Debora je bila dobra sudkinja Izraela.
Što se tiče vrijednosti žene u odnosu na muškarca, isti autor, Pavao, u Galaćanima 3,26-28 kaže da u Kristu nema ni muškog ni ženskog, nego da smo svi Božji sinovi. U grčkoj kulturi kćeri se nisu cijenile jednako visoko kao sinovi, pa bi, da je Pavao ondje rekao da smo svi "djeca" Božja, u toj kulturi mogla postojati sumnja da su muškarci i žene doista jednaki. Međutim, Pavao je otklonio svaku sumnju rekavši da su oboje "sinovi" Božji.
P: U 1. Timoteju 2,5 imam pitanje o katoličkoj doktrini da Marija i sveci za nas posreduju. Katolički argument za potporu ove teorije jest da je Mojsije to učinio kako bi zaštitio narod Izraela od Božjeg gnjeva kada narod nije vjerovao u Boga. Mojsije je zamolio Boga da oprosti Izraelcima, a Bog je pristao (Brojevi 14,1-20). Katolici to mogu iskoristiti kako bi potkrijepili svoju teoriju da možemo koristiti druge, poput Marije ili određenih svetaca, da posreduju ili zastupaju pred Bogom za nas. No, u 1. Timoteju 2,5 Pavao jasno navodi da postoji 'jedan' posrednik, a to je Isus. Stoga mi je nejasno kako ti odlomci mogu podupirati obje teorije, pa kako onda možemo odabrati jednu ispred druge?
O: Obično svaki argument koji možete zamisliti imat će i protuargument. Stoga ću prvo proširiti vaše pitanje kako se ne bi odnosilo samo na Mariju, već na biblijsko utvrđivanje oprečnih stajališta općenito. Zatim ću primijeniti opća načela na ono o čemu ste pitali.
Prije svega, zapovijed, izjava ili drugi jasan izraz u Svetom pismu imaju prednost nad našim tumačenjem ili analogijama koje sami stvaramo iz Svetog pisma. Budući da 1. Timoteju 2,5 kaže da postoji Jedan posrednik, ako sada doista postoji dva posrednika, onda bi 1. Timoteju 2,5 bila laž. S druge strane, ako zaista postoji samo jedan posrednik, to ne bi činilo izjave iz Starog zavjeta lažnima jer a) nije izričito rečeno da je Mojsije bio posrednik, b) Mojsijevo zastupanje naroda odnosilo se samo na njihovu fizičku kaznu, a ne na cijelu osobu, c) iako je Mojsije bio tip Kristov, Krist je nadvladao tu ulogu koju je Mojsije imao, i d) Mojsije više uopće ne posreduje.
Drugo, dobro je provjeriti dobivate li isti odgovor ako preokrenete pitanje. Na primjer, umjesto da pitate: "Tko u Starom zavjetu bio bi najbliži vršiocu posredništva kakvo katolici pripisuju Mariji?", pitajte: "Tko u Novom zavjetu logično najviše ispunjava ulogu koju je Mojsije imao u Starom zavjetu?" Odgovor je prilično jasan: Isus, a ne Marija.
Treće, trebali bismo se zapitati: "Izmišljamo li neku posve novu doktrinu?" i također: "Kako su rani kršćani razumjeli ove stihove?" Nije da su rani kršćani bili savršeni, ali mnogi od njih govorili su biblijski grčki od svoje treće godine i sanjali na grčkom, i bilo bi apsurdno da mi pokušavamo reći da je grčki tekst značio nešto što su svi oni složno smatrali da znači nešto posve drugo. Apsolutno nijedan kršćanski pisac iz razdoblja prije Nikeja nije učio da je Marija ko-posrednica, ko-otkupiteljica, posrednica, otkupiteljica ili bilo koja druga riječ koju je katolička crkva izmišljala. No, svi su sljedeći rani crkveni pisci potvrđivali da je Isus naš posrednik. Nijedan od njih nije spomenuo Mariju kao posrednicu.
Klement Rimski (96. – 98. g.) (djelomično) "Ovo je put, ljubljeni, kojim nalazimo našega Spasitelja, Isusa Krista, Velikoga svećenika svih naših žrtava, branitelja i pomagača naše slabosti. Po Njemu uzdižemo poglede do visina nebeskih. … Po Njemu je Gospodin htio da okusimo besmrtno znanje." 1. Klementovo pismo, pog. 36, sv. 1, str. 14–15 (također sv. 9, str. 240)
Klement Rimski (96.–98. g.) (djelomično) citirajući Izaiju 53 kaže o Isusu: "Njegovim ranama mi smo iscijeljeni. On je bio žrtva za grijeh. Sam će Isus ponijeti naše grijehe." 1. Klementovo pog. 16, sv. 1, str. 9 (također sv. 9, str. 234)
Klement Rimski (96. – 98. g.) "Usredotočimo se na Kristovu krv i vidimo koliko je ta krv [Isusova] dragocjena Bogu, koja je, prolivena za naše spasenje, postavila milost pokore pred cijelim svijetom." 1. Klementovo pog. 7, sv. 1, str. 7 (također sv. 9, str. 231)
Klement Rimski (96.–98. g.) "Zbog ljubavi koju nam je gajio, Isus Krist, Gospodin naš, dao je za nas svoju krv po volji Božjoj; svoje tijelo za naše tijelo i svoju dušu za naše duše." 1. Klementovo pismo, gl. 49, str. 18
Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) raspravlja o tome zašto je Krist morao biti u potpunosti čovjek, ali i Bog, kako bi preuzeo ulogu "posrednika". Irenaeus Protiv hereza, knjiga 3., poglavlje 18., stavak 7., str. 448
Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) spominje sjeme [Isusa] kao posrednika. Irenaeus Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 7.2, str. 420
Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) kaže da je Isus "čovjeka po Sebi s Bogom sjedinio". Irenaeus Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 4.2, str. 417
Klement Aleksandrijski (193–217/220. g.) naziva Isusa posrednikom koji izvršava Očevu volju, Sinom Božjim i Spasiteljem ljudi. Knjiga Učitelja, knjiga III, poglavlje 1, str. 271
Tertulijan (oko 213. g.) kaže da apostol naziva Krista "posrednikom između Boga i čovjeka". Protiv Praxeasa, glava 27, str. 624
Tertulijan (198. – 220. g.) naziva Isusa "Posrednikom između Boga i čovjeka". O uskrsnuću tijela, gl. 51, str. 584
Hipolet, biskup Portusa (222.–235./6. g.), u svom Tumačenju Knjige Brojeva, str. 169, govori o Kristu kao posredniku između Boga i čovjeka.
Origen (oko 227. – 240. g.) spominje Isusa kao Posrednika, Velikosvećenika, Parakleta i vrata. Origenov komentar na Evanđelje po Ivanu, knjiga 2., poglavlje 28., str. 343
Novatijan (250./254.–256./7. g.) "Ako je Krist samo čovjek, zašto se čovjek u molitvama zaziva kao Posrednik?" u djelu O Trojstvu, gl. 14, str. 623. Također raspravlja o utjelovljenju u djelu O Trojstvu, gl. 10, str. 619.
Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) "On je obdaren tijelom; Bog se pomiješao s čovjekom. To je naš Bog, to je Krist, koji, kao posrednik obojice, oblači čovjeka da ih povede k Ocu." Tractati svetog Kiprijana, Tractat 6., gl. 11., str. 468.
Petar Aleksandrijski (306,285-311. g.) kaže da je Isus naš Zagovornik kod Oca. Kanonski epistoli, Kanon 11, str. 276
Laktancije (oko 303. – oko 325.) "došao je posrednik – to jest, Bog u tijelu – da bi tijelo moglo slijediti Njega, i da bi On spasio čovjeka od smrti, koja vlada nad tijelom." Božanski instituti, knjiga 4., poglavlje 25., str. 126.
P: U 1. Timoteju 2,15, budući da će se žene "spasiti rađanjem djece", što je s pobožnim, ali bezdjetskim ženama?
O: Pavao očito nije mislio da žene idu u nebo rađanjem djece, inače ne bi preporučio celibat u 1. Korinćanima 7:8,25-28. Pavao je znao za Filipove četiri neudate kćeri koje su prorokovale u Djela apostolskih 21,9. Za dokaz da je crkva povijesno tumačila ovaj stih u smislu da je i neplodnim ženama dobro, pročitajte Homilije o Timoteju Ivana Zlatoustog (oko 397. g.).
P: U 1. Timoteju 2,15, što znači "Žene će se, međutim, spasiti rađanjem djece"?
O: Bog može fizički sačuvati žene kroz teško razdoblje poroda. U šali sam svojoj ženi rekao da je rađanje djeteta tako skupo, bolno, naporno i opasno, da prije moderne medicine žene jednostavno nisu smjele rađati!
Ozbiljno, ovo je složen stih jer Pavao koristi specifičan slučaj Eve kao primjer kako bi istovremeno ispravio i ohrabrio sve žene. Kršćani imaju mnoga različita gledišta. Evo jedne interpretacije, slobodno preuzete iz homilije 9 o Timoteju (str. 436) grčkog egzegetičkog propovjednika Ivana Zlatoustog (oko 397. g.).
1. Iako je Eva bila ta koja je prevarila Adama, ona je i dalje imala kasniju ulogu u Božjem planu kao "majka svega živoga" (Postanak 3,20). U Eevinom potomstvu bio je i Krist, koji ju je spasio. [Postanak 3,15, a ne Krizostom]
2. Zbog razloga vezanih uz Evu, Bog ne želi da žene poučavaju ili imaju vlast nad muškarcima (1. Timoteju 2,11–14).
3. Žene imaju posebnu i jedinstvenu ulogu u rađanju djece (1. Timoteju 2,15a). Prema Ivanu Zlatoustom, "spas" se ne odnosi na Evu ili bilo koju pojedinačnu ženu, već na ulogu ženskog roda općenito.
4. Ne samo da fizički rađaju djecu, već bi žene trebale živjeti vjernim, punim ljubavi i svetim životom, uz samokontrolu. Kao što ističe Grgur Nagus, u Efežanima 6,4 spominje se da je velika odgovornost za roditelje odgojiti svoju djecu u Gospodinu.
5. Iako bi neki mogli pogrešno protumačiti ovaj stih tako da znači da su sve žene naslijedile prijestup Eve, Ivan Zlatousti je istaknuo da je to pogrešan zaključak.
Za detaljniju raspravu pogledajte The NIV Study Bible, New Geneva Study Bible i The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 736.
P: U 1. Timoteju 3,1, trebaju li muškarci željeti biti "biskupi", budući da biskupi poučavaju, a u Jakovljevoj 3,1 piše da neka se ne želi mnogo učitelja?
O: Grčka riječ u 1. Timoteju 3,1 jest "nadzornik". 1. Timotej 3,1 ne kaže da bi muškarci bezuvjetno trebali željeti biti nadzornici, nego da ako netko želi biti nadzornik, želi časni cilj. Iako bi neki mogli potcjenjivati kršćanski rad s punim radnim vremenom, Biblija pokazuje da bismo ga trebali visoko cijeniti.
P: Zabranjuje li 1. Timoteju 3,1-7 ženama da budu nadgledateljice?
O: Pravi kršćani imaju različita stajališta.
Da) Iako su muški starješine, njihove supruge i njihova djeca bili spomenuti, koncept ženskih starješina bio je odsutan u 1. Timoteju 3:1-7. Međutim, taj koncept nije bio odsutan iz Pavlovih misli, jer 1. Timotej 2:11-14 izričito uči da žene ne mogu poučavati muškarce niti imati autoritet nad njima.
Samo u ovo vrijeme) Neki istinski kršćani misle da je ovo vrijedilo samo za to vrijeme.
Ne) Neki smatraju da se Galaćanima 3,28, koji se odnosi na vrijednost muškaraca i žena, također primjenjuje na njihove uloge u crkvi. 1. Timoteju 3,11 može se odnositi na žene đakona ili na ženske đakone. O'Brien u knjizi Today's Handbook for Solving Bible Difficulties, str. 374–375, također spominje da su Priscilla i Aquila poučavali Apolosa u Djela apostolskih 18,26.
Da, opet) Međutim, nije naveden nijedan vremenski ili kulturni razlog koji bi pokazao zašto se 1. Timotej 3:1-7, a ne druge zapovijedi, može zanemariti u naše vrijeme. Razlog koji je naveden, u vezi s Adamom i Evom, jednako je valjan sada kao i tada. Pogledajte i pitanje o 1. Timoteju 2:11-14 za više informacija.
P: U 1. Timoteju 3:2,12 i Titu 1:6, bi li starješine i đakoni trebali imati supruga najmanje jedne, jednu ili ne više od jedne supruge (uzimajući u obzir ili ne prethodna braka)?
A: Točnije, grčki izraz doslovno znači "čovjek za jednu ženu". Svi se slažu da su promiskuitetni, razvedeni i ponovno oženjeni te poligamni muškarci bili isključeni iz službe starješina (oprostite, Mormoni). Ponovno vjenčanje nije grijeh, kako pokazuje Knjiga o Ruti. Kršćani se općenito slažu s Homilijama o Timoteju Ivana Zlatoustog (oko 397. g.) i Ustavima svetih apostola 3:17 (oko 4. stoljeća) da su neženjeni starješine i đakoni prihvatljivi. U knjizi Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 54, također stoji da se to odnosi na monogamni odnos.
P: U 1. Timoteju 3,3 (KJV), što bi trebalo pisati?
O: Evo različitih prijevoda.
"…ne žudne za prljavom dobiti [novcem]; nego strpljiv, ne svađavac, ne pohlepan" (KJV)
"…neposvećen novcu, nego blag, ne svađav, ne pohlepan;" (NKJV)
"…ali blag, ne svađav, bez ljubavi prema novcu." (NET Bible)
"…neposrani za nepravednom dobiti – nego blag, ne svađav, ne ljubitelj novca" (Green's Literal Translation)
"…ali blag, ne svađav, ne ljubitelj novca" (NIV)
"…ali blag, nesklon svađi, neovisno o ljubavi prema novcu" (uNASB)
"…nepiće vina, nenasilje, nego blago, miroljubivo i bez ljubavi prema novcu." (BSB)
"blag i ne svađav, neprožet pohlepom" (Williams)
Grčki Novi zavjet Alaanda i dr. ne pokazuje nikakve varijacije među ranim grčkim rukopisima.
P: U 1. Timoteju 3,3, što znači biti ljubitelj novca?
O: Netko može ne krasti, ne pljačkati i ne biti nepošten, a ipak biti ljubitelj novca. Netko može biti siromahan, kao i bogat, i opet biti ljubitelj novca. Netko može biti bogat i ne biti ljubitelj novca, već ga smatrati tek sredstvom za darivanje za Božje kraljevstvo.
Kao što mi je jedna osoba rekla o svom šefu, neki ljudi vole ljude, a novac koriste, ali on je volio novac i koristio je ljude. Jesu li vaša razmišljanja više usmjerena na ljude i odnose ili na to kako zaraditi (ili uštedjeti) više novca? Ulaganje u nekretnine, burzu ili druge stvari samo po sebi nije loše. Ali pazite da vam to ne oduzme sve slobodno vrijeme, misli i srce. Umjesto da pitate koliko ste zaradili na nekretninama, dionicama itd., pitajte koliko ste zaradili po satu uloženog truda. Na primjer, ako ste zaradili 8.000 dolara na ulaganju od 100.000 dolara (a 8 % je vrlo dobra stopa povrata) ali ste morali pratiti dionice 10 do 12 sati tjedno, mogli ste postići gotovo isti uspjeh s puno manje rizika, jednostavno uzimajući posao s nepunim radnim vremenom za minimalnu plaću.
U Mateju 7,24-27 i Luki 6,47-49 Isus priča prispodobu o kući izgrađenoj na stijeni nasuprot kući na pijesku. Imati puno novca za izgradnju raskošne kuće na pijesku jednostavno je tragično.
P: U 1. Timoteju 3,4, mora li čovjek imati djecu prije nego što postane nadzornik?
O: Ne: tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1. Netko može biti bez djece poput Pavla i vjerojatno Timoteja.
2. Ako nadzornik ima djecu, ona bi trebala biti dobro odgojena. Za više detalja pogledajte sljedeće pitanje.
3. Odgoj djece može pružiti dragocjeno iskustvo za upravljanje crkvom u kojoj su muškarci, žene i djeca. Za više informacija pročitajte Homilije o Timoteju Ivana Zlatoustog.
P: U 1. Timoteju 3:4-5,12b, što znači da nadzornik mora dobro upravljati svojom obitelji i djecom?
O: Nadglednik mora namjerno odgajati svoju djecu u vjeri. Jesu li mala djeca išla u crkvu, jesu li učila vjeru, je li roditelj molio s njima i proučavao Bibliju s njima itd. Na drugoj razini, kakav su primjer djeca vidjela u svom roditelju? Jesu li djeca odrasla voleći Boga ili mrzeći crkvu? Ako je potonje, zašto?
Ključno pitanje, oko kojeg se neki kršćani ne slažu, jest može li netko i dalje biti nadzornik ako jedno od njegove djece napusti vjeru? Po mom mišljenju, odgovor je da, jer je odluka djeteta da napusti bila njegova vlastita odluka i nije se temeljila na roditelju. Isus je poučavao dvanaestoricu učenika, no jedan ga je napustio i izdao. Znači li to da Isus nije bio dobar u poučavanju? Naravno da ne. Poznajem pobožne roditelje s vrlo pobožnom djecom (ne odraslima), osim što je jedno dijete u obitelji potpuno napustilo Boga.
P: U 1. Timoteju 3,6, što je "isto prokletstvo kao i đavolu"?
O: Sotona je u velikoj mjeri pao zbog ponosa. Na sličan način, netko tko je nekoć dobro služio Bogu može otpasti zbog ponosa u sebi ili svojoj poziciji, osobito ako je nedavno obraćenik. Nažalost, kada vođa otpadne zbog ponosa, to je često javno loš primjer i vjernicima i nevjernicima koji znaju za situaciju.
P: U 1. Timoteju 3,7, o čemu je ovdje riječ kad se spominje "zamka đavlova"?
O: Zamka, ili klopka, općenito je nešto što iznenada zarobi ili ubije. Ovdje je zamka trenutak kada se netko osjeća na samom vrhu, ponosan je na to i postaje prekomjerno samouvjeren neposredno prije teškog pada.
P: U 1. Timoteju 3,8 i Titu 2,2 što znači da đakoni i starješine trebaju biti "ozbiljni" ili "dostojanstveni"?
O: Grčka riječ semnos znači časna, ugledna, ozbiljna, poštena ili iskrena. Pročitajte Homilije o Timoteju Ivana Zlatoustog za raspravu na tri stranice o 1. Timoteju 3,8-13.
P: U 1. Timoteju 3,11, na koje načine žena ili muškarac mogu biti nepouzdani?
O: Postoje različiti načini na koje ljudi mogu biti nepouzdani, čak i ako ne lažu uvijek. Čine li ono što govore? Prepričavaju li priče ili ne uspijevaju sačuvati tajne za koje znaju da ih trebaju čuvati? Ako uzmu nešto što nije njihovo kad misle da će im to proći nekažnjeno, oni su samo "uvjetno pouzdani", ovisno o tome misle li da će im to proći nekažnjeno. A "uvjetno pouzdana" osoba uopće nije pouzdana; čak su i kriminalci uvjetno pouzdani. Poštenje je ono što jesi i što radiš kad misliš da te nitko ne gleda. Ali Bog uvijek gleda.
P: U 1. Timoteju 3,11-13, mogu li žene biti đakonise?
O: Izraz u 1. Timoteju 3,11 može se prevesti ili kao "đakonise" ili kao "žene đakona". Među istinskim kršćanima postoje tri stajališta.
a) Đakonise: To ne znači samo žene đakona, jer bi tada žene đakona imale posebnu ulogu, a žene starješina ne bi imale nikakvu ulogu. Do vremena Kalcedonskog sabora 451. g. đakonise su bile služba u crkvi. Prema Prvih sedam ekumenskih sabora (325–787), str. 189, đakonise su morale biti stare najmanje 40 godina i celibatkinje.
b) Žene đakona: To ne znači đakonise, inače bi struktura odlomka bila neobična.
3:1-7 Starješine, i njihova djeca i žene
3:8-10 Isto tako i đakoni, bez informacija specifičnih za muškarce
3:11 Isto tako i đakonise
3:12-13 Ponovno đakoni, uključujući informacije specifične za muškarce
c) Oboje: Ivan Zlatousti (oko 397. g.) u Homiliji 11 o Timoteju kaže: "Govori o onima koji drže čin đakonisa. 'Neka đakoni budu muževi jedne žene.' To se stoga mora razumjeti da se odnosi na đakonise." Dakle, žene đakona imale su poseban čin đakonise.
P: Što nas uči 1. Timotej 3,14-15?
O: U 1. Timoteju 3,14-15 Pavao kaže da piše Timoteju kako bi, ako zakašniji, ljudi (ne samo Timotej) znali kako se ponašati u crkvi. Ovdje je nekoliko važnih točaka:
To su autoritativne upute za crkvu od Pavla. To nisu samo prijedlozi za život, već zapovijedi od Boga.
U obitelji obično postoje roditelj ili roditelji i djeca. Crkva je Božja obitelj, jer smo mi djeca Božja, a Bog je naš Otac.
Crkva ne pripada ni starješinama ni ostalim vjernicima. Crkva je vlasništvo živoga Boga.
Izraz "stup i temelj istine" odnosi se na crkvu u ovom stihu, a ne na Boga. Međutim, izvor istine u konačnici nije crkva, niti Biblija, nego sam Bog. Pomalo je iritantno što neki rimokatolici lažno tvrde da bismo trebali biti zahvalni Katoličkoj crkvi što nam je dala Bibliju. Dužni smo ranoj crkvi (a ne Rimokatoličkoj crkvi) zahvalnost što je prepoznala Božju Riječ, ali Bog nam je dao Bibliju, a ne crkva. Suštinski problem je pouzdati se u crkvu za spasenje, a ne u Boga i Njegovu Riječ.
Crkva ipak i dalje ima važnu ulogu. Što točno čini stup? On drži ostatak zgrade i mjesto je na kojem se mogu objavljivati poruke. Temeljni kamenovi trebali bi stajati nepomično, podupirući svu težinu onoga što je iznad njih. Vjernici su funkcionirali na taj način kroz stoljeća, od ranih kršćanskih mučenika, preko ranih crkvenih pisaca od kojih možemo učiti, do tihih valdenskih u Italiji, preko kasnijih velikih misijskih pokreta, i tako dalje. Ali ako određena crkva više nije stup i temelj istine, čemu onda služi kao crkva? Možda je zato Isus zaprijetio da će ukloniti neke svijećnjake u Otkrivenju 2-3. Pavalova metafora o zgradi odjek je Efežanima 2:19b-22 (BSB): "...već građani zajedno sa svetima i članovi Božje obitelji, izgrađeni na temelju apostola i proroka, s samim Kristom Isusom kao kamenom temeljcem. U Njemu se cijela građevina spaja i raste u svetište u Gospodinu. I u Njemu se i vi gradite zajedno u prebivalište za Boga u Njegovu Duhu." 2. Korinćanima 6,16 također potvrđuje da smo mi (kršćani) hram živoga Boga. Međutim, ovu metaforu ne uči samo Pavao. 1. Petrova 2,5 (BSB) kaže: "I vi, kao živi kamenovi, gradite se u duhovnu kuću, da budete sveto svećenstvo, da prinosite duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Kristu." Ovi stihovi jasno pokazuju da crkva nije zgrada, niti ljudska organizacija, već zajednica i zajedništvo vjernika.
Međutim, tko su svećenici? 1. Petrova 2,9 (BSB) kaže: "Vi ste, međutim, izabrani rod, kraljevsko svećeništvo, sveto pleme, narod ste za Božje posjedovanje." Dakle, svi mi smo svećenici. Svećenici predstavljaju Boga drugima i mi smo Kristovi poslanici u 2. Korinćanima 5,20.
P: U 1. Timoteju 3,16, znači li da je Isus "ukazao se u tijelu" i da je "osnažen od Duha" da nije bio fizički uskrsnuo od mrtvih?
O: Naravno da ne, inače Pavao ne bi napisao 1. Korinćanima 15. U 1. Timoteju 3:16 Pavao je naglasio da Isus nije samo izgledao kao da je došao, kao duh, već je doista bio ovdje u tijelu i krvi, unatoč pogreškama koje su u budućnosti učili gnosti i doketi. Isusovo opravdanje bilo je kroz Njegovo uskrsnuće po Duhu Svetom.
P: U 1. Timoteju 4:1-2, dokazuje li to da je istinsko kršćanstvo nestalo s lica zemlje, kako tvrde neki kultovi?
O: Ne. Piše da će neki napustiti vjeru, ali ne piše da će svi. Na primjer, čak od 1000. do 1500. godine, kada je službena Katolička crkva bila izuzetno korumpirana, postojala je skupina u sjevernoj Italiji, južnoj Francuskoj i sjevernoj Španjolskoj pod nazivom Valdensi, koja je slijedila Božju riječ iznad ljudske tradicije.
P: U 1. Timoteju 4,3, budući da kršćani ne bi trebali zabranjivati brak, zašto Pavao zagovara neženstvo u 1. Korinćanima 7,1,25-28?
O: Pavao preporučuje samostinje, ali je ne nalaže. Odmah nakon što je preporučio samostinje, Pavao ponovno naglašava da je brak dopušten svima u 1. Korinćanima 7,28.
P: U 1. Timoteju 4,7, koji su to "nepoštovani, glupi mitovi" koje su tada trebali odbaciti? Koje bismo trebali odbaciti danas?
O: Postoje razne praznovjerice u različitim kulturama. U europskoj kulturi broj 13 smatra se nesretnim, a neki se boje da im crne mačke pređu put. U kineskoj kulturi ljudi se ne boje ni jedne ni druge stvari, ali neki zgradi nemaju četvrti kat, jer se broj 4 smatra nesretnim jer zvuči slično riječi za "umrijeti". Ne znam što ljudi trebaju raditi na pola puta između Kine i Europe – prosječno? Trebaju li reći da je 8 i pol nesretno? U islamu hadisi kažu da trebate jesti i piti desnom rukom, jer Sotona jede lijevom (Ibn-i-Majah, sv. 4, knjiga 29, br. 3266-3268, str. 433). Prema Muwatta'u Malika 48.7.15, pri obuvanju sandala desna se noga prvo stavlja, a posljednja izvlači.
Ali glupi mitovi nisu samo poganske sujerijelje; ušuljali su se i u neke crkve. Na primjer, iako to nije slučaj u grkokatoličkim ili protestantskim crkvama, u rimokatoličkim crkvama doktrina transubstancijacije uči da nakon što su kruh i vino posvećeni za pričest, oni više nisu fizički kruh i vino; samo se čini da su još uvijek kruh i vino.
U stoljećima nakon 325. godine po Kristu napisane su mnoge pseudepigrafske knjige o djelima raznih apostola. Možda su napisane kako bi zadovoljile znatiželju ljudi o tome što su apostoli još radili, ali nemaju nikakvu istinitu svrhu.
Izreke 30,5-6 zapovijedaju nam da ne dodajemo riječima Božjim. Podijelite svoja mišljenja i spekulacije ako morate, ali nemojte griješiti govoreći "Bog je rekao…" za stvari koje Bog zapravo nije rekao.
P: 1. Timoteju 4,8 kaže: "Tjelesna vježba ima ograničenu vrijednost", pa bismo li trebali zanemariti tjelesnu vježbu?
O: Ne, to nije ono što Pavao misli. Grci su naglašavali tjelesne vježbe i atletiku do olimpijskih razmjera, da tako kažemo. Kako to mora biti čudno anđelima da neki naglašavaju tjelesne vježbe s njihovim blagodatima za nekih 70 godina, a potpuno podbacuju u vježbanju pobožnosti, s njezinim blagodatima za milijune godina vječnosti.
P: U 1. Timoteju 4,10, budući da je Bog "Spasitelj svih, a osobito onih koji vjeruju", zašto ne vjeruju svi i ne odlaze na nebo, kako uči univerzalizam?
O: Većina vjeruje da su Božji izbori u predestinaciji isprepleteni s Božjim predznanjem. U jedina dva navrata kada se obje riječi koriste zajedno u Svetom pismu, predznanje je navedeno prvo. Budući da je Bog učinio neke stvari prije početka vremena u Titu 1,2, onda Bog može činiti stvari izvan vremena. Ako je Božja predestinacija vremenski neovisno djelo, onda je preveliko pojednostavljenje pokušati raspravljati o tome je li Bog sve odabrao prije nego što je išta znao, ili je sve znao prije nego što je išta odabrao.
Božji izbor i predznanje ne eliminiraju našu sposobnost donošenja odluka. Na primjer, ako u povijesnoj knjizi čitam o Pompeju, moje gotovo sigurno znanje ne prisiljava ga da poduzme svoje postupke. Ako bih se mogao vratiti u prošlost pomoću vremenskog stroja i prije njegova vremena ponijeti sa sobom povijesnu knjigu, tada također ne bih ograničavao Pompejeve izbore. Na sličan način, Božje znanje ne ograničava naše izbore.
U ranoj crkvenoj povijesti, Origen (225. – 253./254. g.) primijenio je 1. Timoteju 4,10 i 1. Ivanovu 2,1-2 tako da su obuhvaćeni ne samo robovi, žene i djeca, već svi ljudi, bilo da su inteligentni ili jednostavni. (Protiv Celza, knjiga 3., poglavlje 49., str. 484)
P: U 1. Timoteju 4,1, kako Bog dopušta ljudima da "napuste vjeru"?
O: Na dva načina.
1) Kršćani mogu upasti u grijeh i zabludu, a kasnije se vratiti, kao što pokazuju Jakovljeva 5,19-20 i Judina 23.
2) Ljudi mogu biti među kršćanima, otpasti i propasti u paklu, kao što pokazuju 1. Ivanova 2:18-19 i Matej 7:21-23.
Zašto Bog to dopušta, pogledajte odgovor za Ivan 5:4; Djela 14:12 itd.
P: U 1. Timoteju 4,15, budući da je Timotej učio od Pavla i sada vjerno služi, zašto se Timotej mora marljivo baviti tim stvarima?
O: Kršćanski vođa može biti pod utjecajem drugih na gore, a vođa poput Timoteja također je na položaju velikog utjecaja. Kršćanin na zemlji nikada ne postaje toliko zreo da više ne mora biti zabrinut za iskušenje da ne posluša Boga u potpunosti.
P: Budući da 1. Timoteju 4,15 i mnogi Psalmi govore o "meditiranju", bi li kršćani trebali prakticirati meditacije, poput transcendentalne meditacije?
A: Ne. U KJV-u, 1. Timoteju 4:15 zapravo stoji: "razmišljaj o ovim stvarima", što znači o stvarima koje je Pavao prethodno raspravljao. (BSB to prevodi: "Budi marljiv u tim stvarima i potpuno uronjen u njih.") Ne kaže da treba razmišljati o beskorisnim prijevarama i bezbožnim stvarima.
Smiješan članak u časopisu Omni na str. 129 (otprilike 1985.) priča kako se u Transcendentalnoj meditaciji (TM) tvrdi da postoji tisuće individualiziranih mantri. Istina, prema bivšim TM instruktorima, jest da postoji samo oko 16 mantri, a dodjeljuju se prema dobi u kojoj je osoba pristupila TM. Na primjer, mantra za osobe koje su se pridružile u dobi od 55 do 59 godina je "SHAM". Članak zaključuje: "Čemu sva ta tajnost? Svaki pedesetpet do pedesetdevetogodišnjak koji je počeo prakticirati TM dobio je vrlo dobar nagovještaj."
Drugi stihovi koji opisuju kako kršćani trebaju meditirati o Bogu i Njegovom zakonu su: Jošua 1,8; Psalmi 1,2; 63,6; 77,12; 119,15,23,48,78,148; 143,5.
P: U 1. Timoteju 4,16, kako Timotej može spasiti druge?
O: Grčki izraz ovdje, sozo, može značiti i spašavanje i spasenje. Timotej ne može spasiti druge, ali može donijeti dobru vijest o spasenju svojim slušateljima. Za više informacija pogledajte raspravu o Poslanici Kološanima 1,24.
P: U 1. Timoteju 5,1, tko su ovdje starješine: vođe crkve ili stariji ljudi?
O: Iako grčka riječ episkopos znači nadzornik, to nije riječ koja se ovdje koristi. Riječ je o riječi presbyteros, koja može značiti starca ili vođu u crkvi. U ovom kontekstu najvjerojatnije znači starce.
P: U 1. Timoteju 5,1-2, budući da je Isus rekao da nikoga ne nazivamo ocem u Mateju 23,9, zašto Pavao kaže da se stariji muškarci trebaju tretirati kao očevi?
O: Pavao je rekao da ih tretirate kao očeve, a ne da ih nazivate očevima. Štoviše, Pavao odmah dodaje da starije žene trebate tretirati kao majke. Drugim riječima, ne poslušavate starije muškarce kao što dijete treba slušati roditelja, već starije muškarce i žene tretirate kao vlastitog oca i majku.
P: U 1. Timoteju 5,3, Izlasku 22,22 i Jakovljevoj 1,27, kako bismo osobito trebali pomagati udovicama?
O: Sveto pismo na to ne odgovara izričito, ali može se vidjeti barem tri primjene.
1. U to su vrijeme udovice često bile vrlo siromašne ako nisu imale muškarca koji bi ih financijski izdržavao. Poput siročadi u Jakovljevoj 1,27, udovicama je bila potrebna pomoć za njihove materijalne potrebe.
2. Kao i tada, i danas je važno da pokažemo svoju ljubav udovicama i siročadi u teškoćama na koje mogu naići. Kao što Pavao pokazuje u 2. Korinćanima 1,4-11, možemo biti jaki u velikoj nevolji Božjom utjehom. Ponekad možemo biti instrumenti koje Bog koristi da bi se brinuo za druge i tješio ih.
3. Prijateljstvo: provođenje vremena s njima, a ne samo ljubav na daljinu.
P: U 1. Timoteju 5,8, zašto ne pomagati vlastitoj obitelji znači postupati gore od nevjernika?
O: Čak i pogani pomažu svojim obiteljima. Ako bi kršćani odbili pomoći svojim obiteljima u nevolji, pokazali bi manje ljubavi od samih pogana. Prva poslanica Timoteju 5,4 spominje da to uključuje koncept uzvraćanja roditeljima za ono što su učinili za vas.
P: U 1 Timoteju 5,10 i Ivanu 13,1-8 je li danas važno umivati jedni drugima noge?
O.: Iskreni kršćani se ne slažu oko toga.
a) Neki, poput menonita, vjeruju da je to poseban izraz i važna praksa koju drugi nažalost zanemaruju.
b) Drugi vjeruju da je to bio poseban izraz brige u ono vrijeme, jer su nosili sandale i hodali zemljanim cestama. Trebali bismo prilagoditi ovo učenje našem vremenu, a poanta je da su posebni izrazi brige jednako važni i danas.
Bez obzira na to, u redu je održati posebnu službu pranja nogu u crkvi.
P: U 1. Timoteju 5,9-13, što znači da udovica bude "upisana"?
O: To znači upisati je na popis udovica. To je bio popis udovica koje je crkva uzdržavala i koje su se posvetile Bogu. Međutim, to ni ne podržava ni ne kritizira koncept časnih sestara, jer su te žene bile udovice koje su bile "upisane", a ne nikad nevjene časne sestre.
P: U 1. Timoteju 5,14 i 1. Korinćanima 7,8-9,39, je li ponovno vjenčanje u redu nakon smrti supružnika?
O: Biblija je jasna da je ponovno vjenčanje u redu nakon smrti muža ili žene. Vidi 1. Timotej 5,14 i Rimljanima 7,3; 1. Korinćanima 7,8-9 i 1. Korinćanima 7,39. U Starom zavjetu Abigail se udala za Davida nakon smrti svoga muža, a dužnost udovice bila je ponovno se udati ako je muž umro neostavivši djece. Cijela Knjiga o Ruti pokazuje da ponovno udavanje nakon smrti supružnika nije samo "dozvoljeno", već može i istinski ugoditi Bogu. Neke kulture možda ne odobravaju ponovno vjenčanje i daju mu "status drugog reda", možda dovodeći u pitanje ljubav prema preminulom supružniku. Suprotno tome, u Bibliji nema grijeha, srama ili posramljenja zbog ponovnog vjenčanja; 1. Timoteju 5,14 ne samo da ga dopušta, već ga i preporučuje. U svom pismu svojoj supruzi Tertullijan joj je rekao da je ponovno vjenčanje nakon smrti supružnika u redu, iako je od nje zatražio da se ne uda.
P: U 1. Timoteju 5,17 Pavao kaže da su starješine koje dobro upravljaju vrijedne dvostruke časti. U tom kontekstu, što znači "dvostruka čast"?
O: Postoje dva komplementarna odgovora: kratak odgovor i neke dijelove o kojima treba razmisliti.
Ukratko: Grčka riječ za čast (time) znači i poštovanje i novac isplaćen, kao što je to slučaj s engleskom riječi honorarium. To se može protumačiti kao dvostruko poštovanje ili dvostruki iznos novca dan udovicama. Osim što grčka riječ ima dva značenja, stihovi koji okružuju ovaj odlomak raspravljaju i o novčanoj potpori (1. Timoteju 5:16,18) i o povjerenju i časti (1. Timoteju 5:19).
Pet komentara i dvije studijske Biblije sve kažu isto: ovaj stih uključuje oba značenja. Vidi The Expositor's Bible Commentary str. 380; The Believer's Bible Commentary str. 2096-2097; Evangelical Commentary on the Bible str. 1108; The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 744; New International Bible Commentary str. 1482-1483; The NIV Study Bible str. 1840; i The New Geneva Study Bible str. 1914.
Tri dijela za razmišljanje: "starješina" ovdje se ne odnosi na volonterske vođe, nego na one koji su napustili vlastite karijere kako bi vodili puno radno vrijeme.
1. Odgovornost za plaćanje starješina: Iako su neki kršćanski radnici, poput Pavla, odlučili ne primati plaću, ovo utvrđuje da nije bilo samo prikladno plaćati crkvene starješine, već i odgovornost crkve da ih plaća. Izraz "dostojni dvostruke časti" pokazuje da je njihovo plaćanje bilo barem jednako važno kao i davanje novca udovicama. Ako se vi ne brinete hoćete li dobiti svoju plaću svakog obračuna plaće za svoj rad, ni starješine se ne bi trebale brinuti za svoju.
2. Starješine su primale skromnu plaću: Ako su udovice dobivale ono što je bilo potrebno za pristojan život, starješine bi dobivale više, ali ništa ne ukazuje na to da su primale velike plaće. Plaćanje pretjeranih iznosa može potaknuti nemodalne ljude da traže tu karijeru zbog novca. Osobno poznajem čovjeka koji je postao pastor u liberalnoj crkvi isključivo zato što je novac bio dobar i rekao je da nije morao previše raditi.
3. Starješine treba iznimno poštovati: Mnoge udovice bile su udovice zato što su njihovi muževi mučenički stradali za Krista. Starješine u crkvi trebalo je poštovati još više nego što su ih one poštovale. Danas li pokazujemo pobožnim vođama crkve čast koju im dugujemo? Trebamo suditi ono što govore prema Pismu, a starješine koje upadnu u grijeh trebaju biti javno ukorene, ali pobožne starješine trebaju biti cijenjene i o njima se treba govoriti s poštovanjem. Nemojte kritizirati starješine zbog njihovih sklonosti, stila ili stvari koje nisu grijeh.
P: U 1. Timoteju 5,17, bi li nadglednici naše crkve trebali "vladati nama"?
O: Da, na jedan način, a ne na tri druga načina.
1. Da, trebamo prihvatiti vodstvo onih koji nadziru crkvu. Oni su, djelomično, odgovorni za naš duhovni život i trebamo im olakšati posao, kao što kaže Hebrejima 13,17. Imaju ovlasti da nas ukore (Titu 2,15). Ne smijemo biti oni koji preziru vlast (2. Petrova 2,10).
2. Ne, ne smijemo dopustiti da nas vođe "gaze" (1. Petrova 5,2-3). Ne smiju dodavati ništa Božjoj riječi (Izreke 30,5-6) niti ići dalje od onoga što je napisano u 1. Korinćanima 4,6.
3. Ne, ne smijemo prihvatiti autoritet bilo koga. Ne smijemo slijediti lažne učitelje ili trpjeti bilo koga tko:
3a) Tvrdi da je kršćanin, a opet je nemoralan, pohlepan, idolopoklonik, klevetnik, pijanica ili prevarant. (1. Korinćanima 5:9-13, Judina 3-4)
3b) Porica dolazak Isusa u tijelu ili nema Krista. (1. Ivanova 4:1-3; 2. Ivanova 7-11)
3c) Ne vjeruje da su Pavlovi spisi, o ženama ili općenito, Gospodnje zapovijedi. (1. Korinćanima 14:37-38)
3d) Ima "oblik pobožnosti", ali poriče "njezinu snagu", ili ne posluhuje Kristu na različite načine. (2. Timoteju 3:1-5)
3e) Je vuk u ovčjem ruho zbog jednog od prethodnih razloga (Matej 7,16; Djela apostolska 20,29-31) [Ako moramo paziti na njih, logično je da nije ispravno da ih podržavamo kao vođe.]
4. Ne, nije u redu da žene imaju autoritet nad muškarcima u crkvi, kako uči 1. Timoteju 2:12-3:7. (Moramo se podložiti ženama na vlasti na drugim položajima, kao što je vlada u Rimljanima 13:1-7 i Sudcima 4:4-6).
P: U 1. Timoteju 5,18, što je neobično u Pavlovoj izjavi ovdje?
O: Pavao prvo citira odlomak iz Starog zavjeta (Ponovljeni zakon 25,4), a zatim učenje Isusa (Luka 10,7) i jednostavno ih oboje naziva Svetim pismom. Pavao nije vidio "dva pisma", već samo jedno jedinstveno Sveto pismo. Za više o ovom odlomku i kanonu Svetog pisma pogledajte knjigu The Complete Book of Bible Answers, str. 27-30.
Pavao je 1. Timoteju napisao 62. – 65. godine, a smatra se da je Luka svoje evanđelje napisao oko 63. godine (New Geneva Study Bible), 59. – 60. godine (The Bible Knowledge Commentary: New Testament, str. 199) ili između 59. i 63. godine ili 70-ih i 80-ih (The NIV Study Bible). Luka je bio Pavlovo putno društvo, pa ili:
1) Pavao je ono što je Luka napisao priznao za Pismo unutar nekoliko godina nakon što je Luka to zabilježio.
2) Pavao se pozivao na ovo Isusovo učenje prije nego što ga je Luka zabilježio.
P: U 1. Timoteju 5,22, budući da se svatko sudi za vlastite grijehe, kao što pokazuju Ezekiel 18,4,20 i Ponovljeni zakon 24,16, kako netko može biti suučesnik u tuđim grijesima?
Lako. Svakoga se sudi samo za vlastite grijehe. Međutim, ako odobravate tuđe grijehe i učite ljude da je grijeh prihvatljiv Bogu, tada je vaš vlastiti grijeh odlučiti biti suučesnik u tuđem grijehu.
Ako postavite nekoga za starješinu, đakona ili drugog vođu koji je u grijehu, a to ste učinili bez da ste ga prethodno provjerili, tada sudjelujete u njegovom grijehu.
P: U 1. Timoteju 5,23, je li u redu piti alkohol?
O: Nekoliko kršćana misli da je pijenje svih alkoholnih pića grijeh. Drugi istinski kršćani se ne slažu. Evo šest točaka koje iznose drugi stav.
1. Pijenje vina nije grijeh, jer ga je Isus pio u Luki 7,34 i pretvorio vodu u njega u Ivanu 2,1-11. Vino veseli srce čovjeka u Psalmu 104,15. Ivan Zlatousti (umro 407. g.) u djelu O kipovima 1,1-7 spominje ovo i također kaže da je pijenje vina u redu.
2. Bilo je to alkoholno vino, a ne samo sok od grožđa.
2a) Ivan 2,10: "kad su gosti napili."
2b) Nehladnjeno grožđano vino pohranjeno šest mjeseci ili godinu dana ima alkoholni sadržaj.
2c) U 1. Timoteju 5,23, sok od grožđa ne bi pomogao kod problema sa želucem. Pavao je dao dobar savjet: alkohol uvelike usporava rast bakterija.
2d) U 1. Korinćanima 11,21, kada su Korinćani nepravilno uzimali Gospodnju večeru, kako bi se mogli napiti ako to nije bilo alkoholno?
2e) U Marku 2,22 i Luki 5,37-39 bi li Isus dao ilustraciju o vinu u mjehovima, da je želio dati primjer nepića?
Međutim, u knjizi "Teškoće u Bibliji" na stranicama 147–149 ističe se da ne stoji da je čudesno vino bilo opojno.
3. Nikada se ne bismo smjeli opijati, što jasno pokazuju Efežanima 5:18, 1. Solunjanima 5:7; Izreke 20:1; 23:20-21; i Izaija 28:3,7. Jedini izuzetak je da je omamljenost ili opijenost dopuštena onima koji su blizu smrti ili u velikoj patnji, što ukazuje Izreka 31:6.
4. Ne bismo trebali navoditi druge na grijeh.
5. Mnogi kršćani (uključujući i mene) ne piju alkohol, smatrajući da je pijenje dopušteno, ali ne i preporučljivo. (Kršćani često čine stvari iz ljubavi prema Bogu, čak i kada ne postoji strogi zapovijed.) U našem društvu, pijenje može biti napast za nas i druge da se napiju, a mi ne vidimo potrebu za tom distrakcijom. Međutim, ne smeta nam vidjeti druge kršćane kako piju alkohol.
6. Odluku da ne piju, na slavu Boga, donijele su i druge osobe, kao što su nazirejci (Brojevi 6,1–21), rekabitci (Jeremija 35) i Ivan Krstitelj (Luka 7,33).
U knjizi "The Complete Book of Bible Answers" (str. 359-360) stoji da se vino često pilo u omjeru jedan dio vina na dvadeset dijelova vode, a ponekad i jedan dio vina na jedan dio vode. Grci su ljude koji su pili nerazrijeđeno vino smatrali barbarima.
P: Ivan Zlatousti (umro 407. g.) održao je cijelu propovijed o ovom pitanju. Novozavjetni (koine) grčki je poznavao bolje od bilo koga danas, a u svojoj propovijedi o 1. Timoteju 5:23 kaže: "Pij malo vina radi svoje želučane bolesti."
O.: Ivan Zlatousti (umro 407. g.) održao je čitavu propovijed o ovom pitanju. Poznao je grčki Novog zavjeta (koine) bolje od bilo koga danas i u svojoj propovijedi o 1. Timoteju 5,21-23 kaže: "On [Pavao] mu [Timoteju] ipak ne dopušta da se neograničeno prepušta vinu, nego onoliko koliko je bilo za zdravlje, a ne za raskoš." Za sažetak i više informacija o pitanju zašto se pobožni razbolijevaju, pogledajte raspravu o Galaćanima 4,13.
A: Svi će biti izliječeni – na nebu. Prije svega, ne možete reći da je bolest jednostavno nedostatak vjere. Bog nije izliječio Timoteja od čestih bolesti želuca (1. Timoteju 5,23), Epafrodit je skoro umro u Filipljanima 2,26-27, Pavao je bio bolestan dok je propovijedao u Galaćanima 4,13-14, a veliki Elizej je umro od bolesti u 2. Kraljevima 13,14. Isus je rekao da sljepoća čovjeka u Ivanu 9:1-3 nije bila posljedica njegova grijeha niti grijeha njegovih roditelja.
Bolest može biti Božja disciplina zbog neposlušnosti i pobune (Djela apostolska 13,11; Otkrivenje 2,22), ali čak i kada nije, to je vrijeme za razmišljanje o našoj poslušnosti Bogu. Bol može biti "Božji megafon" (kako je rekao C. S. Lewis) da privuče našu pažnju. Stoga bolest i druga patnja mogu biti dobra disciplina za nas.
Međutim, to nije slučaj sa svim bolestima i patnjama. Čak i nakon što je Pavao tri puta usrdno molio, Bog nije htio ukloniti Pavlov trn u 2. Korinćanima 12,7–10. Pavao je naučio da će ga, što god da je bio taj trn, spriječiti da postane ohola. Također, Pavao je za sve nas naučio da kad smo slabi, tada je Bog silan u nama.
Ponekad ne znamo točan razlog zašto smo bolesni. Kad čitamo Knjigu o Jobu, lako je zaboraviti da, iako mi uvijek možemo zaviriti u kraj, Job nije imao pojma zašto je trpio dok je prolazio kroz to. Poput Joba, međutim, možemo vjerovati da naša postojanost u patnji, čak i nepravednoj, može proslaviti Boga. Također se možemo prisjetiti Rimljanima 8,28, koji kaže da Bog sve [čak i loše stvari] djeluje na dobro onih koji Ga vole, koji su pozvani prema Njegovom naumu.
Općenito, mi grešni ljudi živimo u pokvarenoj nekadašnjoj savršenosti stvorenja (Rimljanima 8,20-22). Međutim, to je samo privremeno, jer Otkrivenje 21,4 kaže da u novome nebu i novoj zemlji više neće biti smrti ni žalosti ni jecaja ni boli, jer je ono prijašnje nestalo.
P: U 1. Timoteju 6,1-2, zašto Biblija dopušta ropstvo?
Odgovor: Neke stvari u Bibliji, kao što su pijenje, poligamija, trajno ropstvo i razvod u vrijeme Starog zavjeta, bile su dopuštene, ali se nisu preporučivale.
Roditelji često svojoj djeci zabranjuju određene stvari, poput uzimanja droga. Međutim, dopuštaju, ali ne preporučuju, druge stvari, poput nepromišljenog trošenja novca. Mnogi Boga vide na sličan način. Kao kršćani, ne bismo trebali težiti tome da jedva ostanemo unutar Božjih granica, već da pokušamo pogoditi središte mete Božje volje za nas. Vidi također Believer's Bible Commentary, str. 2140, i raspravu o Efežanima 6:5-8 i Efežanima 6:9.
P: U 1. Timoteju 6,5, kako netko može biti lišen istine?
O: Postoje dva nešto različita gledišta.
Očajni ili nikada nisu primili: Bili su spriječeni da ikada posjeduju istinu. "Očajni u istini" (KJV, NKJV, Believer's Bible Commentary str. 2099, Klement Aleksandrijski (193.–202. g.) Stromata, knjiga 1., poglavlje 98., str. 309; Ivan Zlatousti (umro 407. g.) Homilije na 1. Timoteju, homilija 17, str. 468). BSB slično glasi "bez istine".
"apesterumenon: lišen. Apostereu prenosi pojam da je osoba lišena neke stvari na koju ima pravo. Vidi ref. To je izraženo u R.V., bereft of. Istina je nekada bila njihova; sami su se naslijedili. A.V., destitute of, ne pretpostavlja da su je ikada imali." The Expositor's Greek New Testament vol. 4, str. 142.
Opljačkani ili oduzeti: Imali su istinu, ali im je oduzeta. "Opljačkani istinom" (NIV, The Bible Knowledge Commentary: New Testament str. 746, New International Bible Commentary str. 1483, Evangelical Commentary on the Bible str. 1108)
"White kaže da apostereo 'prenosi pojam o osobi kojoj je oduzeta stvar na koju ima pravo… istina je nekada bila njihova; sami su se naslijedili. A.V., 'destitute of', ne pretpostavlja da su je ikada imali (EGT, 4:142)." Expositor's Bible Commentary vol.11 str. 384
Zbog paralelizma, u 1. Timoteju 6,3–5 Pavao suprotstavlja "zdravo" sa "pokvarenim/bolesnim", a "osiromašeno/oprano" s "dobiti".
Odgovor: Oba su dijelom istinita jer svaki prikaz slike prikazuje samo njezinu polovicu.
Luka 8:5,12 pokazuje kako Sotona može oduzeti istinu nekima koji su poput tla na stazi. Ali iako je sjeme dotaknulo površinu tla na stazi, ono nikada nije ušlo u tlo.
Jonah 2:8 kaže: "Oni koji se drže uz ništavne idole napuštaju Njegovu predanu ljubav."
Hebrejima 6,4-6 upozorava na ljude koji okuse dobrotu riječi Božje, otpadnu (što znači da prije nisu otpali) i ne mogu se više dovesti k pokajanju. Ali iako su okusili dobrotu, ne kaže se da su je ikada progutali ili da je ušla u njih.
P: U 1. Timoteju 6,7, zašto neki kršćani imaju skupe pogrebe i spomen-svečanosti?
Odgovor: Kao što je jednom rekao jedan kršćanin, nikad ne vidite prikolicu za selidbu iza lijesovnjače. U redu je održati malu proslavu života te osobe i njezine radosti na nebu. Međutim, raskošno pokapanje je rasipanje novca na nekoga tko nije tu.
P: U 1. Timoteju 6,8, koji nas okolišni ili kulturni čimbenici navode na nezadovoljstvo kad imamo dovoljno hrane i odjeće?
O: Vidimo da je svrha većine oglašavanja učiniti nas nezadovoljnima onim što imamo i potaknuti nas da želimo nešto više. Pritisak vršnjaka od ljudi oko nas koji su pod utjecajem oglašavanja i kupili su luksuzne automobile, otmjeniju odjeću itd., također može utjecati na nas. No ti vanjski čimbenici nas ne čine nezadovoljnima izravno. Radije, oni pojačavaju pohlepu, zavist i pohotu u nama koje nas čine nezadovoljnima time što imamo dovoljno i Božjom skrbi za nas.
Kao roditelji, ponekad nesvjesno potičemo pohlepu naše djece za materijalnim stvarima kada im kupujemo cipele od 180 dolara i druge stvari na koje nije potrebno potrošiti toliko novca. Naravno, djeca uče ne samo iz onoga što im govorimo ili dopuštamo, već i iz našeg vlastitog primjera.
P: U 1. Timoteju 6,9 i Jakovljevoj 5,1-6, bi li kršćani trebali [ne biti protiv / željeti / čeznuti] za bogatstvom?
B: Bogatstvo samo po sebi nije zlo; Abraham, kojeg su i Pavao i Jakov naveli kao primjer pobožnog čovjeka, bio je vrlo bogat. Ipak, postoje tri važne opomene.
1. Žudnja za bogatstvom je i sama po sebi zla i izvor zla. Trebali bismo biti potpuno zadovoljni što smo kršćani skromnih sredstava. Ako je kršćanin bogat, a Bog promijeni situaciju tako da izgubi bogatstvo, i dalje bi trebao biti zadovoljan u svim okolnostima (Filipljanima 4,12).
2. Svaki kršćanin koji posjeduje bogatstvo trebao bi se čuvati iskušenja da se čvrsto drži tog bogatstva i da ga cijeni jednako kao i Boga i druge ljude. Usput, u usporedbi s prosječnim ekonomskim standardom svijeta, većina ljudi u Sjevernoj Americi, Singapuru, Japanu i Zapadnoj Europi posjeduje bogatstvo.
3. Ljudi koji nemaju bogatstvo također nisu pošteđeni pohlepe. Ponekad ljudi misle da mogu biti sretni samo ako su bogati i da će biti sretni ako to postanu.
P: U 1. Timoteju 6,10, kako ljubav prema novcu može biti korijen svega zla?
O: Prvo, primijetite da ne piše novac, već ljubav prema novcu. Drugo, nitko zapravo ne misli da je Pavao doista vjerovao da je ljubav prema novcu uzrokovala Sotonin pad, Adamov pad ili grijehe kukavičluka, ponosa i pohlepe. Ljubav prema novcu je korijen svakojakog zla. Grčki tekst doslovno kaže: "korijen svakog zla je ljubav prema novcu", pa tako mogu postojati i drugi korijeni zla. Kao što kaže Propovjednik 5,10: "Tko ljubi novac, ne bude sit novca." Isus je rekao u Luki 16,13 da nitko ne može služiti Bogu i novcu. Poslanica Hebrejima 13,5-6 također nas uči da se klonimo ljubavi prema novcu. Jedan od načina ljubavi prema novcu jest povjeravanje svoje budućnosti novcu.
Zanimljivo je da grčki jezik ima nekoliko riječi za zlo, a riječ koju je Pavao ovdje upotrijebio za zlo naglašava bezvrijednost.
Za mnoge zapadne kršćane koji nisu ovisni o drogama, alkoholu, pornografiji i seksu, dvije najveće napasti su materijalizam i kompromis po pitanju bitnih elemenata vjere.
P: U 1. Timoteju 6,10, kako su rani kršćani tumačili ovaj stih?
Odgovor: Rani crkveni pisci morali su smatrati da je istina iza ovog stiha osobito važna, jer su taj stih često citirali ili parafrazirali. Evo nepotpunog popisa nekih od onih koji su govorili o ovom stihu.
Polikarp (100.–155. g.) u svom pismu Filipljanima jednostavno citira prvu polovicu ovog stiha. Pismo Polikarpa Filipljanima, pog. 4, str. 34
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) citira ovaj stih, spominjući da je ljubav prema novcu korijen svakog zla, i povezuje to s pohlepom. The Instructor, knjiga 2., poglavlje 3., str. 248
Tertulijan (198. – 220. g.) "pohlepa, 'korijen svakog zla', kojom su se, doista, neki, navučeni, 'razbili o vjeru'." O idolopoklonstvu, gl. 11, str. 67. Vidi također O strpljenju, gl. 7, str. 711.
Novacijen (250. – 258. g.) ima vrlo zanimljivo tumačenje u djelu O židovskim mesima, gl. 6, str. 649. Što god zlo oduzme, novac omogućuje da se vrati, kako bi se put grijeha mogao ponovno proći. Na primjer, piće ili korištenje bludnica oduzima čovjeku novac, ali veći novac omogućuje čovjeku da nastavi griješiti.
Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) navodi ovaj stih, zamjenjujući "novac" s "pohlepom". Spominje da, kada se bojite da bi vaše bogatstvo moglo biti umanjeno, ne shvaćate da se i vi sami umanjujete kada volite mamon više od svoje duše. Tractatus 8, gl. 10, str. 479
P: U 1. Timoteju 6,11, zašto bježimo od pohlepe (i drugih napasti), kad trebamo oduprijeti vragu u Jakovljevoj 4,7 i stati protiv zla u Efežanima 6,13-14? Čak i 1. Timotej 6,12 kaže da trebamo boriti se, što podrazumijeva da ne bježimo.
O: Protivimo se vragu, ali bježimo od iskušenja. Dobra analogija bila bi način na koji je ratovala rimska pješadija. Ratovali su u malim, pravokutnim postrojbama zvanym manipule, raspoređenim na šahovnicu od ljudi i praznog prostora. Postojala su tri reda manipula. Kada bi se jedan manipul umorio ili pretrpio velike gubitke, povukao bi se malo unatrag, a drugi bi manipul krenuo naprijed. Kako se borimo u duhovnoj borbi, trebamo se boriti zajedno, napredujući i ponovno se grupirajući u skladu kako bismo pomogli našoj braći i kako bi oni pomogli nama.
P: U 1. Timoteju 6,12a, kako danas vodimo dobru borbu vjere?
O: Prvo, usmjerimo pogled na cilj. Borite se u molitvi, slaveći Boga. Ne opterećujte se drugim stvarima. Zaista se borite; ne spavajte.
U utrci do stupića uvijek pobjegnem svom psu, iako moj pas trči puno brže od mene. Vidite, moj pas uvijek stane prije stupića da nešto njuška, jer ne shvaća da je to utrka (kako ja mislim). Isto tako, nećemo daleko dogurati ako zaboravimo da smo u utrci ili natjecanju. Postoji razlika između brzine i brzine kretanja. Brzina je koliko brzo se krećete, čak i ako kružite. Brzina kretanja je koliko brzo se krećete u određenom smjeru.
Kad smo već kod utrka, mogu pobijediti olimpijskog sportaša – sve dok on ili ona mora trčati noseći stotinu funti (oko 45 kg) tereta. Isto tako, u našem trčanju za Krista, možemo se kretati presporo kada nas opterećuju brige ovoga svijeta ili nas muči grijeh.
Konačno, trebali bismo činiti nešto da služimo Gospodinu. Molitva je vrlo važna u našoj borbi vjere. Važno je koristiti Riječ Božju; tako je Isus odgovorio Sotoni. Također, nakon Isusovih kušnji, anđeli su došli i služili Mu. Isto tako, trebali bismo služiti drugima. Ne bismo se trebali boriti kao pojedinci, već kao skupina, crkva, slično kao što su se rimski vojni odredi borili u manipelama i "trostrukom redu". Desila se jedna poznata bitka između Rimljana i Germana, u Teutoburskoj šumi 9. godine, gdje je bojište bilo gusta šuma. Dakle, to je u većini slučajeva bila borba jedan na jedan. Tri legije, oko 14.000 rimskih vojnika pod zapovjednikom Varusom, sve su ubijene. To je u suprotnosti s Galijom, gdje je Julij Cezar s relativno malom rimskom vojskom porazio vojske Gala dvostruko do trostruko većih. Kršćani bolje rade zajedno za Boga.
P: U 1. Timoteju 6,16 i Rimljanima 2,7, budući da je samo Bog po svojoj prirodi besmrtan, kako mi možemo biti besmrtni?
O: Samo je Bog od samog početka suštinski besmrtan. Naš izvedeni besmrtni život je vječni život koji započinje i održava ga Bog. Ivan 15,1-8 ilustrira koncept izvedenog života pokazujući da smo mi grane, a Isus je loza. Vidi također Kološanima 1,17, Kološanima 3,3-4 i When Critics Ask, str. 439-440, 501.
O: Svjetlo i tama mogu biti doslovni, ali u nekim su odlomcima metaforički, pri čemu svjetlo predstavlja svetost, a tama misterij.
Bog je svjetlo, i u Njemu nema nikakve tame (1. Ivanova 1,5). Međutim, u usporedbi s Bogom, sve drugdje izgleda kao tama. Bog može učiniti da okolica bude u svjetlu, a Bog može učiniti da okolica bude u tami. Bog je progovorio iz tame na gori Sinaj u Ponovljenom zakonu 4,11; 5,23 i Hebrejima 12,18.
Ako vam je to problem, možda biste željeli pročitati 2 Samuelova 22:10-13 i Psalam 18:11-12, gdje se svjetlost i tama nalaze u istom odlomku. David pjeva da je tama bila Božji šator i pod Njegovim nogama, a ipak je munja bljesnula iz sjaja Božje prisutnosti. Psalam 97:2 još je jedan primjer tame i svjetlosti oko Boga.
O: Novac je neutralna stvar koja za nas može postati dobra ili zla. Evo tri točke o kojima treba razmisliti.
1. "Ne dopustite da vaša srca budu zaokupljena ljubavlju prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate" zapovijeda se u Poslanici Hebrejima 13,5. Drugi stihovi o ljubavi prema novcu su:
1. Timoteju 6,17-18. 2. Timoteju 3,2 upozorava na to da ne budemo ljubitelji novca. Ne smijemo služiti novcu niti se iscrpljivati da bismo se obogatili (Matej 6,24-34; Izreke 23,4; 1. Timoteju 6,9-10). Ne smijemo poželjeti ono što drugi imaju (Izlazak 20,17; Ponovljeni zakon 5,21; i Rimljanima 7,7-12). Ne smijemo se pouzdavati u bogatstvo, nego u Boga (Izreke 11,4; 11,28; 18,10-11; i Luka 12,15-21). Držite svoje bogatstvo "lagano" i ne bojte se izgubiti ga (Hebrejima 10,34; Djela apostolska 4,32-37).
2. Ipak, Bog nam daje neke materijalne stvari za uživanje prema 1. Timoteju 6,17. Abraham i Job bili su vrlo bogati ljudi prema suvremenim, ali i prema drevnim mjerilima. Bog daje bogatstvo, prema Izreke 10,22 i Ponovljeni zakon 8,18.
3. Dajte velikodušno drugima:
3a. Trebamo biti ljubazni i suosjećajni prema drugima (Kološanima 3:12; 1. Korinćanima 13:4; Efežanima 4:32; Izreke 11:16-17; 1. Solunjanima 5:15). To ne znači samo riječima, već i materijalno (Jakovljeva 2,14-17; Djela apostolska 4,34-35; Matej 19,21).
3b. Trebamo častiti Boga svojim bogatstvom (Izreke 3,9-10) i naporno raditi kako bismo mogli davati drugima (Izreke 31,11-27).
3c. Mnogi stihovi naglašavaju da trebamo pomagati siromašnima (Izaija 1,17; 58,6-10; Jeremija 5,28; 22,16; Galaćanima 2,10; Psalam 41,1; Izreke 14,21; 24,11-12; 29,7; Efežanima 4,28).
3d. Odgovorni smo za uzdržavanje vlastite obitelji (1. Timoteju 5,8; Izreke 31,15) i za otplatu svojih dugova i obveza (Psalam 37,21; Rimljanima 13,8; Jakovljeva 5,4).
3e. Trebamo davati velikodušno za Božje djelo (Izreke 3,9-10; 11,24; 1. Korinćanima 16,2; 2. Korinćanima 8,1-8; 9,6-11).
3f. Posebno bismo trebali pomagati udovicama i siročadi (Jakov 1,27; Ponovljeni zakon 15,11; Psalam 68,5), te bolesnima, gladnima, golima i zatvorenicima (Matej 25,34-46; Zaharija 7,9-10).
3g. Jedini izuzetak je da ne smijemo davati ljudima koji odbijaju raditi (2. Solunjanima 3,6-15).
Sažetak: Kao što kaže When Critics Ask, str. 502: "Nema ništa loše u posjedovanju bogatstva – loše je kad te bogatstvo posjeduje."
P: U 1. Timoteju 6,20, kako je Timotej trebao čuvati ono što mu je povjereno, i kako mi?
Odgovor: Što se tiče sebe, Timoteju je zapovijeđeno da pazi na svoj život i svoje učenje te da ustraje u tim stvarima, u 1. Timoteju 4:16a.
Ali kao vođa, Timotej je to također trebao činiti radi svojih slušatelja, kako stoji u 1. Timoteju 4,16b.
O: 1. Timotej 1,1 kaže da ga je napisao Pavao, a rana Crkva to nikada nije dovodila u pitanje. Vjerojatno je napisano nakon događaja spomenutih u Djela apostolskih.
Irenaeus iz Liona (182.–188. g.) "O ovom Linusu Pavao spominje u Poslanicama Timoteju." Irenaeus Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 3.3, str. 416
Muratorijev kanon (oko 190. – 217. g.) u 3. poglavlju (str. 603.) spominje da je Pavao u svojim poslanicama pisao sedam crkava: Korinćanima (2 pisma), Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Galaćanima, Tesalonićanima (2 pisma) i Rimljanima. Također je napisao pismo Flegonu, Titu i dva pisma Timoteju.
Klement Aleksandrijski (202. g.) citira 1. Timoteju 6,20–21 kao pismo Timoteju. Zatim kaže: "Uvjereni ovom izrekom, heretici odbacuju Poslanice Timoteju." Stromata, knjiga 2, poglavlje 11, str. 359
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) kaže da je 1. Timotej 6,16 od Pavla, a 1. Ivanova 4,16 od Ivana. Klement Aleksandrijski, fragment 3, str. 575
Tertullijan je rekao da je Pavao pisao Rimljanima, Galaćanima, Filipljanima, Solunjanima i Efežanima u djelu Protiv Marciona, knjiga 4, poglavlje 5, str. 350 (207. g.). On kaže da je Novi zavjet bila knjiga "koja potječe od apostola, koja je čuvana kao sveta povjerena dobra u crkvama apostola."
Tertulijan (198. – 220. g.) "jer je Pavao uputio čak i ovaj izraz Timoteju: 'O Timoteju, čuvaj ono što ti je povjereno;' i opet: 'Čuvaj dobru stvar koja ti je povjerena.'" Prescription Against Heretics, gl. 25, str. 255
Tertulijan (198. – 220. g.) "Jasno je da je isti apostol [Pavao] predao Sotonu Himeneja i Aleksandra, 'da se isprave i da ne budu bludnici', kako piše svome Timoteju [1. Timoteju 1,20]." O kreposti, gl. 13, str. 87
Tertulijan (198-220. g.) "Ali kako Pavao, apostol, ... Kad je napokon bio vrlo blizu ostvarenja svoje želje, velike radosti u onome što je vidio pred sobom, piše Timoteju ovim riječima: 'Jer ja se već prinosim na žrtvu, i vrijeme moje smrti je blizu. Borio sam se dobri boj, završio trku, sačuvao vjeru; za mnom je položena kruna pravednosti, koju će mi Gospodin, pravedni Sudac, toga dana dati" [2. Timoteju 4,6-8] Scorpiace gl.13 str.646-647
Hipoliti (222.–235./236. g.) "Ali se osobe ovakve vrste smatraju kinikima, a ne kršćanima, budući da ne paze na riječi izrečene protiv njih preko apostola Pavla. A on, predviđajući novotarije koje će kasnije neke (jeretici) neuspješno uvesti, izrekao je ovako: 'Duh izričito govori: U posljednjim će vremenima neki odstupiti od čiste nauke, pridajući se zavodljivim duhovima i đavoljim naukama, iznoseći neistine u licemjerju, s savješću zapečaćenom vrelim željezom, zabranjujući da se ženi, da se uzdržava od hrane, koju je Bog stvorio da je sveci uzimaju s zahvalnošću, i oni koji poznaju istinu; jer je svako Božje stvorenje dobro, i ništa ne odbacujte što se prima s zahvalnošću; jer je posvećeno riječju Božjom i molitvom.'" (1. Timotej 4,1-5) Protiv svih heretika, knjiga 8, poglavlje 13, str. 124
Origen (225. – 253./254. g.) citira prvu polovicu 1. Timoteju 1,7 i drugu polovicu navodi kao "spomenutu od Pavla". Komentar na Matej, knjiga 12, poglavlje 41, str. 472
Origen (233/234. g.) citira 1. Timotej 2,8 kao paulu u 1. Timoteju. Prijevor 9.1. str. 38
Novacijan (250./254.–257. g.) "apostol Pavao kaže: 'od stvorenja svijeta, jasno se vidi, razumije se iz onoga što je stvoreno, čak i Njegova vječna moć i božanstvenost; tako da ljudski um, učeći skrivene stvari iz onih koje su očite, iz veličine djela koja treba promatrati, može očima uma razmotriti veličinu Arhitekta." [aluzija na Rimljanima 1,20a] O kojem isti apostol: 'A samome vječnom Kralju, neprolaznom, nevidljivom, jedinom Bogu, čast i slava.' [1. Timoteju 1,17]" O Trojstvu, pog. 3, str. 614
Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) (implicitno, budući da je riječ o drugoj poslanici) "O istoj stvari, Pavao u drugoj poslanici Timoteju: 'Sada sam prinesen na žrtvu, a vrijeme moje useljenja je blizu. Borio sam se dobru borbu, završio trku, sačuvao vjeru. Sad mi ostaje vijence pravednosti, koji će mi Gospodin, pravedni Sudac, dati u onaj dan; i ne samo meni, nego i svima koji vole njegovo pojavljivanje.'" [2. Timoteju 4:6-8] Tractati Ciprijana Traktat 12 treći dio gl.16 str.539
Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) citira iz "prvog Pavlova pisma Timoteju" u Tractatu 12, treća knjiga, poglavlja 74, 75, 76, 77.
Viktorin iz Pettau (mučeništvo 304. g.) "U cijelom svijetu Pavao je učio da su sve crkve raspoređene po sedmicama, da se nazivaju sedam i da je Katolička Crkva jedna. I prije svega, doista, kako bi i sam održao tip sedam crkava, nije premašio taj broj. Ali napisao je Rimljanima, Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Solunjanima, Filipljanima i Kološanima; potom je pisao pojedincima, kako ne bi premašio broj sedam crkava. I sažimajući u kratkom prostoru svoju objavu, ovako kaže Timoteju: "Da znaš kako se trebaš ponašati u Crkvi živoga Boga." [1/2 od 1. Timotejeva 3,15] Komentar na Otkrivenje iz prvog poglavlja, str. 345
I danas imamo primjerke svih njih.
P: U 1. Timoteju, postoje li stilističke razlike između ostatka Pavlovih pisama i 1. i 2. pisma Timoteju te Titu? (iz Asimovljevog vodiča kroz Bibliju, str. 1143)
O: Zapravo postoji mnogo sličnosti. Bilo kakve stilističke razlike mogu se objasniti time što je Pavao pisao
a) osobno pismo, a ne pismo crkvi,
b) u kasnijoj fazi svog života,
c) raspravljajući o različitim pitanjima (osobna pitanja pastirstva nasuprot općim crkvenim pitanjima)
Jedan prilično neobičan obrazac razmišljanja jest analogija posuda gnjeva i posuda milosrđa, u Rimljanima 9,22–23 i 2. Timoteju 2,20–21.
Komentar Biblijskog znanja: Novi zavjet, str. 728, navodi da metoda "brojanja riječi" za uočavanje sličnih riječi nije statistički valjana osim ako veličina uzorka nije dovoljno velika. Ako istu tehniku primijenite na druge knjige, navodno biste s jednakom valjanošću mogli "dokazati" da Pavao nije napisao nijedno od svojih drugih pisama.
P: U 1. Timoteju, koje je stihove Ivan Zlatousti (umro 407. g.) citirao ili raspravljao?
O: Od 113 stihova u Prvoj poslanici Timoteju, Ivan Zlatousti se pozvao na 89 stihova, odnosno 79 %. Drugim riječima, pozvao se na svaki stih osim na 24 (21 %). Broj stihova u poglavljima Prve poslanice Timoteju je: poglavlje 1: 20 stihova, poglavlje 2: 15 stihova, poglavlje 3: 16 stihova, poglavlje 4: 16 stihova, poglavlje 5: 25 stihova, poglavlje 6: 21 stih.
Ovo su stihovi iz Prve poslanice Timoteju na koje se Krizostom pozvao:
1:1-7, 9, 11-16, 18-19; 2:1-4, 6-15; 3:1-16 (sve); 4:1-3, 7, 11-16; 5:2, 5, 6, 8-18, 20-23; 6:1-13, 15, 17
Ovo su stihovi iz Prve poslanice Timoteju na koje se Krizostom nije pozvao:
1:8, 10, 17, 20; 2:5; 4:4-6, 8-10; 5:1,3,4,7,19,24,25; 6:14, 16, 18-21
Ivan Zlatousti je, nažalost, učio nebiblijsko stajalište da su sveci posrednici između nas i Boga. Prva poslanica Timoteju 2,5 to opovrgava, govoreći da postoji jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus. Ako vas zanima kako je Ivan Zlatousti objasnio Prvu poslanicu Timoteju 2,5 u svojim spisima, odgovor je da nikada nije pisao o ovom stihu.
P: U 1. Timoteju, kako znamo je li ono što danas imamo pouzdana očuvana verzija onoga što je izvorno napisano?
O: Postoje barem tri razloga.
1. Bog je obećao sačuvati svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrovoj 1,24-25; i Mateju 24,35.
2. Dokazi rane Crkve. Pisari rane Crkve do Prvog nicejskog sabora (325. g.) citirali su iz Prve poslanice Timoteju oko 108 puta, ne računajući aluzije. Citirali su 51 % knjige Prve poslanice Timoteju, računajući djelomične stihove kao djeliće. To je 58,1 od ukupno 113 stihova.
Ovdje su pisci koji su se pozivali na stihove iz Prve poslanice Timoteju:
Ne baš. Klement Rimski (96.–98. g.) (djelomično) kaže da se stvari ne rade iz pristranosti, kao i 1. Timotej 5,21, ali to je previše općenito da bi se smatralo aluzijom. 1. Klement, sv. 1, gl. 21, str. 11
Ignacije (oko 110.–117. g.) citira četvrtinu 1. Timoteju 1,1: "Isus Krist, koji je naša nada" (Pismo Ignacija Magnesijcima, glava 1., str. 64).
K Dionigetu (oko 130. g.) pog. 11 str. 29 aludira na 1. Timotej 3,16
Poslanica Barnabe (oko 70.–130. g.) glava 12, str. 145 aludira na 1. Timotej 3,16
Polikarp (100. – 155. g.) citira 1. Timotej 6,7: "Znajući dakle da 'kako ništa nismo unijeli u ovaj svijet, tako ne možemo ništa ni iznijeti'" (11 od 12 riječi), Poslanica Polikarpa Filipljanima, gl. 4, str. 34
Polikarp (100. – 155. g.) citira prvu polovicu 1. Timoteju 6,10. "Jer korijen je svakog zla ljubav prema novcu." (8 od 21 riječi) Poslanica Polikarpa Filipljanima, pog. 4, str. 34
Atenagoras (177. g.) citira dio iz 1. Timoteju 2,1-2. Molba za kršćane, gl. 32, str. 148
Teofil Antiohijski (168-181/188. g.) citira 1. Timoteju 2,2b. Teofilov odgovor Autolikusu, knjiga 3., poglavlje 14., str. 115
Irenaeus iz Liona (182-188. g.) "O ovom Linusu Pavao spominje u Poslanicama Timoteju." Irenaeus Protiv hereza knjiga 3. poglavlje 3.3. str. 416
Irenaeus iz Liona (182. – 188. g.) aludira na 1. Timotej 6,4–5 kao na Pavlovo djelo. Irenaeus, Fragment 36, str. 574
Muratorijev kanon (oko 190. – 217. g.) ANF sv. 5, str. 603 spominje dvije Pavlove poslanice Timoteju, kao i ostalih 11 Pavlovih poslanica.
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) citira 1. Timotej 4,8, navodeći da je autor Pavao u djelu *Oporuka Grcima* (Exhortation to the Heathen), poglavlje 9, str. 196
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.) kaže da je 1. Timotej 6,16 od Pavla. Klement Aleksandrijski, Fragment 3, str. 575
Tertulijan (198. – 220. g.) "jer je i sam taj apostol [Pavao] predao Sotoni Himeneja i Aleksandra, 'da budu ispravljeni da ne budu bogohulnici'" Prescription Against Heretics, gl. 25, str. 255
Tertulijan (198. – 220. g.) "Jasno je da je isti apostol [Pavao] predao Sotonu Himeneja i Aleksandra, 'da se isprave i da ne budu blagovređali', kako piše svome Timoteju [1. Timoteju 1,20]." O krotkosti, gl. 13, str. 87
Tertulijan (198.–220. g.) "Ali kako Pavao, apostol, ... Kad je napokon bio vrlo blizu ostvarenja svoje želje, veliko se radovao onome što je vidio pred sobom, piše Timoteju ovim riječima: 'Jer već sam prinesen na žrtvu, i vrijeme moje smrti je blizu. Borio sam se dobri boj, dovršio sam svoj trk, sačuvao sam vjeru; za mene je spremna kruna pravednosti, koju će mi Gospodin, pravedni Sudac, dodijeliti onog dana" [2. Timoteju 4,6-8] Scorpiace gl. 13 str. 646-647
Tertulijan (207./208. g.) pita Marciona zašto odbacuje dvije poslanice apostola Timoteju i jednu Titu kao sveto pismo. Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 5, poglavlje 21, str. 473.
Hipoliti (222.–235./6. g.) citira 1. Timotej 4,1–5 kao Pavlovo. Oporuka svih heresa, knjiga 8, poglavlje 13, str. 124
Origen (225. – 253./254. g.) spominje Poslanicu Timoteju (1. Timotej) Origen Protiv Celza knjiga 1. poglavlje 64. str. 425
Novatijan (250. – 257. g.) navodi 1. Timotej 1,17 kao Pavlovo djelo. O Trojstvu, pog. 3, str. 614.
Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) spominje Pavao kao autora Poslanice Efežanima, Prve poslanice Timoteju i Poslanice Titu u Trudovima Ciprijana, Trud 12, treća knjiga – Svjedočanstva, glave 70.–78., str. 552.
Pontije (nakon 258. g.) aludira na 1. Timotej 3,6 kao na apostolovo djelo. "Apostolovo pismo kaže da se novaci trebaju zaobići, inače bi zbog stupora poganstva koje još prianja uz njihove neprokušane umove njihova neiskusnost u bilo kojem pogledu mogla sagriješiti protiv Boga." Život i stradanje Ciprijana, gl. 2, str. 268
Pismo Himeneja (= Pismo šest biskupa) (oko 268. g.)
Malchion (270. g.) (aluzija) aludira na 1. Timotej 6,5 Protiv Pavla iz Samosate, gl. 2, str. 169
Adamantius (oko 300. g.) citira 1. Timotej 1,13 kao od apostola Pavla.
Viktorin iz Pettaua (mučenički umro 304. g.) navodi Pavlove poslanice: Rimljanima, Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Solunjanima, Filipljanima, Kološanima, Timoteju, te citira pola 1. Timotejeva 3,15 u Komentaru na Otkrivenje blaženog Ivana iz prvog poglavlja br. 16, str. 345.
Peter Aleksandrijski (306, 285.–311. g.) citira 1. Timotej 4,11–12 kao da se odnosi na Timoteja. Kanonsko pismo, Kanon 14, str. 279.
Metodije (270.–311./312. g.) citira 1. Timotej 2,4 kao apostolovo. Gostija deset djevica, gl. 7, str. 316.
Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) citira 1. Timoteju 4,1 kao Pavlovo. Poslanice o arijanskoj herezi, Poslanica 2, glava 4, str. 298
Nakon Niceje
Eusebijeva Crkvena povijest (323.–326. g.)
Hegemonius (oko 351. g.) citira dio 1. Timoteju 1,19 kao "napisano je" u raspravi s Manesom, poglavlje 31, str. 204, te citira 1. Timoteju 4,1-4 u raspravi s Manesom, poglavlje 35, str. 209
Viktorin iz Rima (nakon 363. g.) poziva se na 1. Timotej 4,16
Hilari iz Poitiersa (355–367/368. g.)
Zeno (4. stoljeće) poziva se na 1. Timotej 1,4
Atanazije Aleksandrijski (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Prazničnom pismu 39, str. 552
Synopsis Scripturae Sacrae (350.–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Pavlova dva pisma Timoteju kao dio Novog zavjeta. Citira 1. Timotej 1,1–2a.
Šizmatik Lucifer iz Cagliarija (370./371. g.) poziva se na 1. Timotej 2,1; 6,5
Bazilije Veliki iz Kapadokije (357.–378./379. g.) citira 1. Timotej 5,21 kao "Pavao u svojoj opomenbi Timoteju". O Duhu, pog. 13,29, str. 18
Sinoda u Laodikeji (u Frigiji) (343.–381. g.) kanon 60. str. 159. navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. str. 158. kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.
Ambrosiaster (nakon 384. g.) poziva se na 1. Timotej 6,7,9
Ambrozije Milanski (370-390. g.)
Apolinari iz Laodikeje (oko 390. g.)
Pacijan iz Barcelone (342.–379./392. g.) citira 1. Timoteju 5,22 kao od apostola Pavla. Pismo 3, gl. 19,2, str. 61
Diodor (prije 394. g.)
Grgur Niški (oko 356. – 396. g.) kaže da je 1. Timotej 4,4 od Pavla u djelu Protiv Eunomija, knjiga 37, str. 86
Didimus slijepi (398. g.) citira 1. Timotej 4,1-2 kao Pavlovo. Komentar o Zahariji 13, str. 309
Evagrius Pontijski (oko 399. g.)
Asterije iz Emeze (oko 400. g.)
Hiperehije (4./5. stoljeće) poziva se na 1. Timoteju 6,9
Epifanije iz Salamise (360.–403. g.)
Rufin (374.–406. g.)
Gaudencije (nakon 406. g.)
Ivan Zlatousti (oko 397. g.) zapisao je 18 propovijedi o Prvoj poslanici Timoteju, koje su nam danas sačuvane. U prvoj propovijedi rekao je da ju je napisao apostol Pavao.
Ivan Zlatousti (umro 407. g.) osvrnuo se na 89 stihova (79 %) Prve poslanice Timoteju, odnosno na sve osim 24 stiha. Držao je 18 propovijedi o Prvoj poslanici Timoteju.
Kromacij (407. g.)
Severijan (nakon 408. g.)
Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Novog zavjeta. Posebno spominje četiri evanđelja, Pavlova pisma sedam crkava, Poslanicu Hebrejima te Pavlova pisma Timoteju, Titu i Filemonu. Jerona zatim raspravlja o Djelu apostolskom. Potom raspravlja o sedam poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude. Na kraju raspravlja o Otkrivenju Ivana. Pismo 53, pog. 9, str. 101–102.
Niceta iz Remesijane (366.– oko 415. g.)
Sozomen (370./380.–425. g.) aludira na 1. Timotej 5,9 govoreći da je napisano od Pavla. Sozomenova Crkvena povijest, knjiga 7, poglavlje 16, str. 387
Augustin iz Hipona (388-8/28/430. g.) spominje apostola koji piše 1. Timoteju 2,2 u Božjem gradu, knjiga 19, poglavlje 26, str. 419
Ivan Kasijan (419.–430. g.) citira 1. Timoteju 4,14 i 2. Timoteju 1,6 kao "Timoteju" u Trećoj konferenciji opata Kheremona, poglavlje 12, str. 429
Paulinus iz Nola (431. g.) poziva se na 1. Timotej 6,9
Kirilo Aleksandrijski (444. g.)
Hesihije Jeruzalemski (–450. g.) poziva se na 1. Timoteju 6,7,9
Speculum (peti stoljeće) poziva se na 1. Timotej 6,9
Quodvultdeus (oko 453. g.) poziva se na 1. Timoteju 6,17
Varimadum (445/480. g.)
Među hereticima i lažnim knjigama
Heretik Pelagije (416.–418. g.) poziva se na 1. Timotej 1,4.15.17; 3,16; 4,10; 6,7.9.13.17.19.21
Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (392-423/429. g.)
Apostolske konstitucije (neizvjesan datum, oko 380. g.) pozivaju se na 1. Timotej 5,18
Pelagijanski heretik Julijan iz Eclanuma (oko 454. g.)
3. Najraniji rukopisi Prve poslanice Timoteju pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali nula teološki značajnih pogrešaka.
Sinaiticus [Si] 340-350. g.
Prva poslanica Timoteju nije sačuvana u Vaticanusu [B]
Bohajski koptski [Boh] 3. / 4. stoljeće
Sahidski koptski [Sah] 3. / 4. stoljeće
Alexandrinus [A] oko 450. g.
Italika [Ital] 4. do 13. stoljeća
Latinska Vulgata [Vg] 4. i 5. stoljeće
Pesitta sirijska [Syr P] 400.–450. g.
Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće
Freerianus [I] (Washington, D.C.) 5. stoljeće
Jermenski [Arm] od 5. stoljeća
Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća
Etiopski [Eth] od oko 500. g.
Claromontanus [D] 5./6. stoljeće
Filoksenski sirijski [Syr Ph] 507./508. g.
Harclean Sirijac [Syr H] 616. g.
Gotska 493. – 555. g.
Pogledajte www.BibleQuery.org/1 Timothy Manuscripts.html za više o ranim rukopisima Prve poslanice Timoteju.