< Upit o Bibliji iz 2. Ivanova

P: U 2. Ivanovoj 1. i 3. Ivanovoj 1. kako znamo da je Ivan apostol napisao te knjige?

O: Knjige ne navode tko ih je napisao, ali Ivan je u svom Evanđelju i 1. Ivanovoj poslanici nevoljko koristio svoje ime. 2. i 3. Ivanova poslanica imaju sličan stil kao 1. Ivanova poslanica i Evanđelje po Ivanu.

P: U 2. Iv 1,5, tko je izabrana gospa?

O: Postoje dvije teorije o identitetu izabrane dame.

A Posebna dama: određena, ali sada nepoznata dama u ranoj crkvi.

Alegorijski: Crkva općenito. Crkva se naziva Kristovom zaručnicom u Ivanovoj 3,29; Otkrivenju 21,2 i 21,9;22:17 ; i Efežanima 5,25–33.

Budući da Ivan u 2. Ivanovoj 8 koristi množinu "vi" i poziva ljude da se međusobno vole u 2. Ivanovoj 5, pismo je zapravo bilo upućeno ne samo jednoj gospođi, već jednoj gospođi i njezinoj djeci. Gospođa i njezino potomstvo također se spominju u Otkrivenju 12,17.

P: U 2. Ivanovoj 7, na koga Ivan misli kad kaže da se odriče ispovijedanja "dolaska Isusa Krista u tijelu"?

A: Kasnije su se pojavile dvije skupine ljudi koje su poricale Isusov dolazak "u tijelu". Učile su da je Isus bio sličan prividu koji je samo izgledao kao da ima fizičko tijelo.

Prvotni gnostici vjerovali su da je spasenje kroz tajno, misteriozno znanje, da je fizički svijet zao i da je Isus bio prikaz. Pogledajte raspravu o 1. Ivanovoj 1, "Tko su bili gnostici?", za nešto više informacija. Za mnogo više informacija pogledajte Tertulijanovo Djelo protiv Marciona (204 stranice, 207. g.), Hippolytusovo Oporicanje svih hereza (222.–235./6. g.), Irenaeusovo Protiv hereza (182.–188. g.) i Klement Aleksandrijski, Stromata (193.–202. g.).

Doketisti su bili oni koji su tvrdili da Isus nije došao u tijelu.

Za obje skupine ta je ideja vjerojatno potekla iz grčke filozofije, koja je učila da je materija nečista. Ako je Isus bio savršen i bezgrešan, Isus ne bi mogao imati tijelo od materije, ili je tako glasila njihova filozofija.

P: U 2. Ivanovoj 7 i 1. Ivanovoj 2:18,22, je li Antikrist osoba?

O: Da. Iako postoji i duh antikrista, Antikrist je osoba koja će tvrditi: "Ja sam On" i obmanjivati ljude kao lažni Krist, kao što pokazuje Matej 24,23-24. Antikrist nije Sotona, već ljudsko biće kojeg će Sotona upotrijebiti.

P: U 2. Ivanovoj 7 i 1. Ivanovoj 2:18,22, postoji li mnogo antikrista ili samo jedan?

O: Postoji samo jedan glavni Antikrist prema Mateju 24:4-5,26; Marku 13:6,14; Luki 21:8; Danijelu 9:26-27; 11:36-37; 2. Solunjanima 2:3-4; i Otkrivenju 13:1-10. Međutim, postoji mnogo manjih antikrista, kako pokazuju 1. Ivanova 2,18,22 i 2. Ivanova 7. Moguće je da postoji veza između toga da netko u sebi ima duha antikrista (1. Ivanova 4,3) i onoga što psiholozi opisuju kao mesijanski kompleks.

Sljedeće su osobe ili same iznosile te tvrdnje, ili su drugi iznosili te tvrdnje o njima.

Ovdje je djelomičan popis osoba koje su drugi nazivali Antikristom.

P: U 2. Ivanovoj 8, kako kršćani mogu izgubiti ono za što su se trudili?

O: Iako Bog može oduzeti materijalne posjede kršćanima, zemaljska dobra neznatna su u usporedbi s nebeskim nagradama o kojima Ivan ovdje govori. Ne radimo za svoje spasenje, ali primamo nagrade na Nebu za svoj rad (1. Korinćanima3:13 –15). Prema 2. Ivanovoj 8, možemo ih izgubiti.

P: U 2. Ivanovoj 9, što točno znači "trčati naprijed" i kako se to odnosi na to da ne ostanemo u Kristovom učenju?

O: Ako se vaša želja i ciljevi općenito podudaraju s Božjom, ali želite raditi stvari na svoj način, ne slijedite Boga. Božja volja često uključuje strpljivo čekanje, ljubav prema drugima kroz popuštanje i zajednički rad. U Kini postoji basna o dvojici pijanih muškaraca koji su se natjecali tko će brže nacrtati zmiju. Jedan je tip vodio, a onda je u dodatnom vremenu dodao zmiji ruke i noge, što ga je diskvalificiralo. Važan dio crtanja, odnosno služenja, jest znati kada stati. Služenje Bogu ne odnosi se samo na odredište, već i na putovanje.

P: U 2. Ivanovoj 9. stoji: "Tko ostaje u nauku, taj ima i Oca i Sina." Ostaje li to preduvjet za posjedovanje Oca i Sina ili ostanak pokazuje da ih već imate?

O: 1. Ivanova 2,23 pokazuje da to dokazuje da imamo Oca i Sina. Da je ostajanje preduvjet za imanje Oca i Sina, tada nijedan kršćanin ne bi imao Oca i Sina sve dok ne umre.

P: U 2. Ivanovoj 10., na što se ovo odnosi?

O: Postoje dva glavna komplementarna stava.

Gostoprimstvo u kući: Najčešći je stav da ti lažni učitelji ne bi trebali biti dobrodošli u našim domovima. Iako kršćani općenito trebaju biti gostoljubivi, naši domovi i gostoprimstvo ne smiju pomagati u širenju lažnog učenja.

Crkvena gostoljubivost: Budući da su se crkve prvenstveno sastajale u domovima sve dok kršćanstvo nije legalizirano, ovo se odnosi na dvije stvari:

1. Konkretno, ne primanje putujućih lažnih učitelja u kućne crkve, i

2. Općenitije, ne davati kultistima platformu za propovijedanje lažne doktrine.

Naravno, ništa ne sprječava da obje tvrdnje budu istinite.

P: U 2. Ivanovoj 10, trebamo li ikada pozdraviti nekršćane u svoje domove?

O: Naravno, kršćani trebaju prakticirati gostoprimstvo. Poslanica Rimljanima12:13 . i 1. Timoteju 5,10 govore nam da prakticiramo gostoprimstvo bez ograničavanja na druge kršćane. Međutim, 2. Ivanova 9–11 kaže da ljude koji "odlete naprijed" ne ostajući u Kristovom učenju ne treba primati u domove. Dvije napomene:

1. Tko su oni? Oni koji "trče naprijed" su oni koji su intelektualno čuli Kristovo učenje, ali nisu ostali u njemu i sada uče nešto drugačije. Ti ljudi uključuju otpadnike od kršćanstva i mnoge kultiste.

2. Što trebamo učiniti? Ne smijemo ih primati u svoje domove, niti ih pozdraviti. Iako neki prijevodi kažu "vaša kuća" ili "vaš dom", riječ "vaša" ne nalazi se u grčkom izvorniku. Zabranu se odnosi i na kućne crkve i na naše vlastite domove. To je u skladu s 1. Korinćanima 5,11-13, u kojem stoji da se ne smijemo družiti ni s kim tko se naziva bratom, a živi bezbožno.

Vidi također prethodno pitanje.

P: U 2. Ivanovoj 10, trebamo li ikada primiti kultiste u svoje domove?

O: Pravi kršćani se ne slažu oko toga.

Ne: Mnogi, uključujući bivšeg kršćanina, svjedoka Jehovinog po imenu William Schnell, kažu da poslušnost ovom stihu znači nikada ih ne pustiti unutra. Pustiti ih unutra podrazumijeva želju da učimo od njih. William Schnell je to napisao u knjizi *Kako svjedočiti svjedoku Jehovinu*.

Da, u određenim okolnostima: Poanta stiha bila je nikada im ne dati dojam da poštujemo njihovu heretiku koja gubi dušu. U svrhu dijeljenja Evanđelja s njima, to je u redu sve dok jasno stavimo do znanja da ne podržavamo niti odobravamo njihova gledišta.

P: U 2. Ivanovoj 10. stihu, ne bismo li trebali pustiti lažne učitelje u svoje domove ili trebamo voljeti svoje neprijatelje kao što kaže Matej5:44 ?

O: I jedno i drugo. Davanje nekome dojma da je njihova pogreška koja gubi dušu u redu jedna je od najneprijateljskijih stvari koje možete učiniti za tu osobu. Voljeti nekoga ne znači jednostavno postupati blago bez obzira na okolnosti, već ponekad uključuje dovoljno brige da se pokaže stroga ljubav.

P: U 2. Ivanovoj 11, kako ljudi mogu pomagati hereticima?

O: Ljudi hereticima mogu osigurati novac, smještaj i drugu materijalnu pomoć. Na primjer, liberalno Svjetsko vijeće crkava davalo je novac gerilskoj skupini Roberta Mugabea u Rodeziji (današnjem Zimbabveu). Te su gerile progonile misionare crkava koje su bile članice Svjetskog vijeća crkava.

Ljudi također mogu odobravati hereze. Na primjer, demokratski potpredsjednik Walter Mondale napisao je: "Saznanje o dubokoj uključenosti vaše zajednice u glavna društvena i ustavna pitanja naše zemlje velika je inspiracija za mene", u preporuci za velečasnog Jima Jonesa (kasnije zloglasnog zbog Jonestowna), objavljenoj 2. prosinca 1978.

P: U 2. Ivanovoj, kako znamo je li ono što danas imamo pouzdana očuvanost onoga što je izvorno napisano?

O: Postoje barem tri razloga.

1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrova 1,24-25; i Mateju 24,35.

2. Dokazi rane Crkve. Ovo su pisci koji su se pozivali na stihove iz 2. Ivanove.

Irenaeus (182. – 188. g.) citira 2. Ivanovu 10–11 kao riječi Ivana, Gospodinova učenika, u djelu Protiv hereza, knjiga 1, poglavlje 16.3, str. 342.

Irenaeus (182. – 188. g.) citira 2. Ivanovu 7–8a kao riječi Gospodinova učenika u njegovoj poslanici. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, poglavlje 16, stavak 8, str. 443. On je zamijenio dva članka, ali osim toga formulacija je točna, a ta se formulacija nalazi samo u 2. Ivanovoj 7–8a.

(sporno) Origen (225-254. g.) "Što reći o onome koji se naslanjao na Isusovo prsa, naime, Ivanu, koji je ostavio jedno Evanđelje, iako je ispovijedao da bi mogao napisati toliko da ih svijet ne bi mogao obuhvatiti? Ali je napisao i Otkrivenje, premda mu je bilo zapovijeđeno da šuti i ne piše glasove sedam gromova. Ali je ostavio i poslanicu od vrlo malo redaka. Pretpostavimo i drugu i treću, budući da ih ne svi smatraju autentičnima; ali te dvije zajedno ne dosežu ni stotinu redaka." Komentar o Evanđelju po Ivanu, knjiga 5, br. 3, str. 346–347

Muratorijev kanon (170.–210. g.) ANF sv. 5, str. 603 spominje dva pisma Ivana.

Dionizije Aleksandrijski (246.–265. g.) opširno raspravlja o pitanjima vezanim uz 2. i 3. Ivanovu poslanicu, kao i o tome je li Otkrivenje napisano od istog Ivana kao Evanđelje i 1. Ivanova poslanica. Fragment 1, poglavlja 4-5 u Crkvenoj povijesti Eusebija (319-339/340. g.) knjiga 7, poglavlje 25, str. 309-310.

Nakon Niceje

Euzebije iz Cezareje (319.–339./340. g.) opširno raspravlja o stavovima Dionizija Aleksandrijskog o pitanjima vezanim uz 2. i 3. Ivanovu poslanicu, kao i o tome je li Otkrivenje napisano od istog Ivana kao i Evanđelje i 1. Ivanova poslanica. Euzebijeva Crkvena povijest, knjiga 7., poglavlje 25., str. 309.–310.

Atanazije (367. g.) ne poziva se na nijedan određeni stih u 1., 2. i 3. Ivanovoj poslanici, ali navodi knjige Novog zavjeta u Uskrsnom pismu 39, str. 552

Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.)

Synopsis Scripturae Sacrae (350–370. g. ili 5. stoljeće) spominje tri Ivanova pisma kao dio Novog zavjeta. Citira 2. Ivanovu 1a.

Kiril Jeruzalemski (oko 349.–386. g.) (implicitno) spominje sedam poslanica Jakova, Petra, Ivana i Jude. Katehetska predavanja, predavanje 4., glava 36., str. 27.–28.

Didimus Mračni (398. g.) poziva se na 2. Ivanovu 9

Šizmatik Lucifer iz Cagliarija na Sardiniji (361.–ok. 399. g.) poziva se na 2. Ivanovu 8

Jerona (373.–420. g.) citira cijeli 2. Ivanov 1. kao Ivanovo djelo. Pisma Jerone, Pismo 146, odjeljak 1, str. 288

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) poziva se na 2. Ivanovu 3,

Ivan Damaskin (706.–749. g.) "...sedam katoličkih poslanica, naime: jedna Jakovljeva, dvije Petrove, tri Ivanove, jedna Judina..." Izlaganje pravovjerne vjere, knjiga 4., poglavlje 17., str. 90

Dokazi o hereticima i lažnim knjigama

Nijedan

3. Najraniji rukopisi Drugog pisma Ivana koje imamo pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali ne i teološki značajne pogreške.

p74 (=Bodmer 17) Djela 1:2-5,7-11,13-15,18-19,22-25; 2:2-4; 2:6-3:26; 4:2-6,8-27; 4:29-27:25; 27:27-28:31; Jakov 1:1-6,8-19,21-23,25,27; 2:1-3,5-15,18-22,25-26; 3:1,5-6,10-12,14,17-18; 4:8,11-14; 5:1-3,7-9,12-14,19-20; 1. Petrova 1:1-2,7-8,13,19-20,25; 2:6-7,11-12,18,24; 3:4-5; 2. Petrova 2:21; 3:4,11,16; 1. Ivanova 1:1,6; 2:1-2,7,13-14,18-19,25-26; 3:1-2,8,14,19-20; 4:1,6-7,12,16-17; 5:3-4,9-10,17; 2. Ivanova 1,6-7,13; 3. Ivanova 6,12; Judina 3,7,12,18,24 (7. stoljeće)

7. stoljeće - 1968. - Tekst Novog zavjeta sadrži Jakov 2,4 i 1. Petrova 1,12

7. stoljeće - 1975. - Aland i dr., treće izdanje

6. stoljeće - 1998. - Aland i dr. četvrto revidirano izdanje

Uncija 0232 oko 300. g. po Kristu prema The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts (Aland smatra da je iz 5. ili 6. stoljeća) 2. Ivanova 1-9

Vaticanus [B] (325.–350. g.), Sinaiticus [Si] (340.–350. g.) i Alexandrinus [A] (oko 450. g.) sadrže cijelu 2. Ivanovu.

Bohajski koptski [Boh] 3. / 4. stoljeće

Sahidski koptski [Sah] 3./4. stoljeće

Jermenski [Arm] od 5. stoljeća

Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća

Etiopski [Eth] od oko 500. g.

Pogledajte www.BibleQuery.org/2 John Manuscripts.html za više o ranim rukopisima 2. Ivanova pisma.