< Biblijsko pitanje iz Drugog poslanice Timoteju
P: U 2 Tim 1,1; 1 Kor 1,1; 2 Kor 1,1; Ef 1,1 i Kol 1,1, zašto mislite da je Pavao naglašavao da je apostol po volji Božjoj?
O: Pavao se nije sam odabrao niti samopromovirao za apostola. Nitko ga drugi nije imenovao niti izabrao. Samo ga je Bog imenovao apostolom.
P: U 2 Tim 1,4, Pavao nije gajio samo altruističku ljubav prema Timoteju; uživao je u njegovu društvu i želio ga je ponovno vidjeti. Kako možemo poticati istu takvu ljubav prema našoj kršćanskoj braći i sestrama?
O: Trebali bismo se moliti za njih i s njima. Trebali bismo dijeliti njihove (i naše) radosti i tuge. Trebali bismo usporiti i odabrati provoditi vrijeme s njima. Isus je rekao da će po ljubavi prepoznati da smo kršćani, stoga je dio našeg svjedočanstva ljubav koju imamo prema drugim ljudima i jedni prema drugima. J. H. Jowett je napisao: "Srca bez suza nikada ne mogu biti glasnici strasti. Kad naša suosjećanje izgubi bol, više ne možemo biti sluge strasti."
(Believer's Bible Commentary str. 2109)
P: U 2 Timoteju 1,5, iz perspektive Loise, vjera u Boga ne jamči da će je imati vaše dijete, a kamoli vaše unučad. Kako pobožni roditelji utječu na svoju djecu da slijede Boga?
O: Postoje barem tri aspekta.
Kako živite: Što vaša djeca vide kad vas vide? Vide li na jednoj razini pijanstvo, droge, psovke, nemoralan život, laganje, piratstvo medija i krađu itd.? Vide li na drugoj razini nekoga tko se raduje u Bogu i želi živjeti da bi mu ugodio? U 2. Timoteju 1,5 riječ "iskren" znači "nepridvoran" ili doslovno "koji ne nosi masku".
Što učite: Trebamo odgajati svoju djecu riječima, a ne samo svojim životom. Učite li ih da se hrane čitanjem Biblije i molitvom? Učite li ih da brinu o drugima i da dijele evanđelje s drugima?
Njihovo okruženje: Koliko god možete, živite li na mjestu koje je dobro okruženje za vašu djecu? Imate li dobru zajednicu kršćana s kojom se i vi i oni družite?
P: U 2. Timoteju 1,5, zašto Pavao nije govorio o vjeri Timotejeva oca kao i o vjeri njegove majke?
O: Djela apostolska 16,1 kažu da je Timotejeva majka bila Židovka i vjernica, a otac Grk. Usput, Lois je vjerojatno bila Židovka kad je odgajala Timotejevu majku Euniku, a ne kršćanka.
P: U 2. Timoteju 1,6, ako nam Bog daje jedan ili više duhovnih darova, zašto trebamo "razbuditi u vatru" svoj dar?
O: Što se događa kada nam Bog da duhovni dar? Možda ništa, jer smo nemarni i ne koristimo ga. Timoteju je zapovijeđeno da bude marljiv i da koristi te jača dar(ove) koje mu je Bog dao. Trebamo obavljati sve aspekte službe, ali poput Timoteja možda imamo poseban aspekt za koji nas je Bog darovao, i imamo odgovornost razvijati ga.
P: U 2. Timoteju 1,7, znači li "samoobuzda" ("zdravorazum" u nekim prijevodima) da pravi kršćanin nikada ne može imati neispravan um, uključujući mentalnu bolest?
O: Nimalo. Nekoliko je ljudi to tvrdilo, ali ovo je zapovijed da čuvamo zdravu nauku u našim umovima, a ne izjava da je kršćanin imuni na mentalne bolesti više nego na tjelesne bolesti. Često ne vidimo zašto Bog dopušta ono što dopušta, ali znamo da nas Bog može provesti kroz oluju, čak i kada nas ne zaobiđe oluju.
P: U 2. Timoteju 1,9, budući da nas je Bog spasio samo po svojoj namjeri i milosti prije nego što je vrijeme započelo, zašto bismo trebali pokušavati uvjeravati ljude, kao što kaže 1. Korinćanima 9,20-23? Ili su predodređeni za spasenje ili nisu.
O: Efežanima 2,8 kaže da su spašeni milošću po vjeri. Bog je spasio izabrane prije nego što je vrijeme započelo, ali ne na način koji umanjuje našu odgovornost ili naš izbor. Nemojte miješati cilj i sredstvo. Naše propovijedanje i nagovaranje, kao i njihov odgovor, dio su sredstva za njihovo spasenje.
P: U 2 Tim 1,10, budući da je Krist ukinuo smrt, zašto vjernici i dalje umiru?
O: Odgovor ima dva aspekta.
1. Isus je ukinuo vječnu smrt za vjernike.
2. Iako je Isus službeno pobijedio smrt na križu, On će doći i na kraju ukinuti tjelesnu smrt nakon Svojeg Drugog dolaska.
P: U 2. Timoteju 1,13, što je ovdje "zdravo učenje"?
O: To znači više od pukog neheretičkog učenja; neka lažna učenja nisu heretika koja dovodi do propasti duše, ali su ipak lažna i odvraćaju pažnju. Ponekad se ljudi mogu toliko zaokupiti spekulacijama da izgube fokus na Krista.
P: U 2 Tim 1,13, budući da se trebamo držati "uzora zdravog učenja", zašto Pavao prekorava one koji "imaju privid pobožnosti, ali poriču njezinu snagu", u 2 Tim 3,5?
A: Trebamo čuvati oblik pobožnosti, kao i vjerovati u njezinu snagu. Trebamo imati pobožnost i iznutra i izvana, kako je Isus poučio u Mateju 23,15–26.
P: U 2 Tim 1,14 tko čuva i zašto je Timoteju povjerena ta odgovornost/zapovijed?
A: S jedne strane, Duh Sveti čuva povjereno nam blago u nama prema Efežanima 1,14. S druge strane, Pavao je Timoteju rekao da ima posao za obaviti: ne samo čuvati istinu vjere za sebe, već je čuvati i za druge vjernike. Duh Sveti može koristiti posredništvo drugih vjernika kao sredstvo za čuvanje vjere.
P: U 2. Timoteju 1,16-18, zašto kršćani, čak i poput Pavla, i dalje trebaju osvježenje od drugih svetaca?
O: Stvoreni smo da budemo zajedno, u jednom tijelu, kao jedan Božji hram. Trebamo se međusobno osnaživati na barem tri načina.
1) Trebamo jedni druge za ohrabrenje, utjehu, ispravljanje, a ponekad i za prijekor (1. Solunjanima 5,11-12.14; 2. Solunjanima 2,15-17).
2) Osim što pomažemo jedni drugima duhovno, trebali bismo im pomagati i materijalno i financijski.
3) Konačno, druge vjernike možemo okrijepiti jednostavno svojom prisutnošću i provođenjem vremena s njima.
Ali što je s drugim vjernicima koji su izolirani zbog udaljenosti, zdravlja ili zatvora? Moramo ih držati u svojim molitvama, a Bog može nadoknaditi ono što nam nedostaje.
U neku je ruku ovo pismo bilo osvježavajuće za Timoteja. Pokazalo je da je Pavao, iako u lancima u tamnici, i dalje mislio na Timoteja. Ovdje imate okovanog zatvorenika, pred pogubljenjem, koji poučava Timoteja da se ne treba ničega bojati. A ovdje imate siromašnog kriminalca koji Timoteju govori da se ne treba ničega sramiti. Jedno je kad vam to kažem ja, a drugo kad vam to kaže Pavao, zatvorenik.
P: U 2 Tim 1,16-18, kako bismo trebali ohrabriti druge kršćane?
O: Osim prethodnog odgovora, svoju bismo ljubav trebali iskazati čineći im lijepe stvari, poput pletenja šalova, pečenja kolačića ili hrane, pozivanja u posjet itd.
Ponekad postoje stvari koje se vama čine malima, ali su za nekoga drugoga mnogo važnije, teže ili problematičnije. Pripazite na takve stvari kako biste mogli pomoći.
Naposljetku, postoje neke stvari koje su velike i za vas i za njih; budite spremni žrtvovati se za njih. Smatrajte druge važnijima od sebe, kako stoji u Filipljanima 2,3.
P: U 2. Timoteju 2,1, budući da je milost nezaslužena naklonost koju nam je Bog dao, kako možemo učiniti nešto da budemo snažni u milosti?
O: Božja milost ima više aspekata. Božja milost obećana je prije nego što je vrijeme započelo (Titu 1,2) i otkupljenje po Isusu (Rimljanima3:24 ). Milost nas također održava iz dana u dan.
P: U 2 Tim 2:7, zašto se Pavao nije objasnio Timoteju što je jasnije moguće?
O: Zašto je grčki filozof Sokrat postavljao pitanja? Vjerojatno je Pavao postavio pitanja iz istih razloga. Pavao je bio jasan, ali je te ilustracije iznosio u općim crtama kako bi Timotej mogao razmisliti o njima. Ponekad, kada poučavamo druge, dobra je metoda koristiti opće ilustracije i pitanja te pustiti učenike da sami prođu kroz proces pronalaženja posebnih odgovora. Naravno, Timotej je mogao pisati Pavlu ili ga kasnije posjetiti kako bi ga pitao o bilo čemu što nije uspio razjasniti.
Slično tome, Bog često koristi opće primjere da nas uči. No, ne ostavlja nas ni u neznanju, jer nam je Bog dao Svetog Duha i jedni druge da nas vode.
P: U 2. Timoteju 2,8, zašto bi Pavao rekao Timoteju da se sjeti da je Isus uskrsnuo od mrtvih, [navodno] kao da je to sporedna stvar koju je lako zaboraviti?
O: To nije bila naknadna misao. Pavao u 2. Timoteju 2,8 kaže da se treba podsjetiti i naglasiti ovo kao jedan od bitnih i glavnih dijelova Evanđelja, kao što je Pavao napisao u 1. Korinćanima 15,1-8. Samo jedno poglavlje prije, Pavao kaže da je Krist Isus "ukinuo smrt" u 2. Timoteju 1,10.
Mogli bismo pogrešno pomisliti da Pavao to uopće ne bi morao spominjati, budući da je pisao svom pouzdanom suradniku Timoteju. Ali budući da je Pavao čak i Timoteja podsjetio na uskrsnuće, i mi se trebamo međusobno podsjećati.
P: U 2. Timoteju 2,10, zašto Pavao trpi radi izabranih, a ne radi svih ostalih?
O: Pavao je propovijedao i trpio progonstvo bez razlike za sve. Ipak, iako je sav Pavlov rad proslavljao Boga, Pavao je znao da će njegovi napori biti uzaludni za one koji nisu izabrali Gospodina (Jošua 24,21-22) i nisu spojili Evanđelje koje su čuli s vjerom (Hebrejima 4,2).
P: U 2. Timoteju 2,11, kako biste objasnili da morate umrijeti da biste živjeli?
A: Neki bogataši, koji naizgled imaju sve što bi mogli poželjeti, (brzo) se ubiju ili se pak okreću drogama, što je polako samoubojstvo. Ako je sve za što živiš u tebi samome, otkrit ćeš da je život prazna, šuplja ljuska. Samo ljubavlju prema drugima i brigom za nešto veće od sebe možeš pobjeći depresivnoj singularnosti da je sve besmisleno ako nemaš drugu svrhu. Prva poslanica Timoteju 5,6 kaže da je osoba koja živi za užitak mrtva, iako živi.
P: Znači li 2. Timoteju 2,12 da možemo izgubiti svoje spasenje ako poričemo Krista?
O: Iskreni kršćani nisu suglasni oko toga. Mnogi rani kršćani, kao i današnji kršćani poput mnogih biblijskih metodista, nazaretskih kršćana, baptista slobodne volje, većine karizmatičara i luteranaca, rekli bi da. Drugi baptisti, kršćani iz crkava temeljenih na Bibliji i reformirani kršćani općenito bi rekli ne. Za više informacija pogledajte raspravu o Hebrejima 6,4-12.
P: U 2. Timoteju 2,10, Kološanima 3,12; Titu 1,1; u kojem smislu činimo stvari za izabrane?
O: Izabrani nisu samo oni koji su se obratili Kristu. Izabrani su također i oni koji će se obratiti Kristu, ali to još nisu učinili. Ne znamo tko su izabrani. Možda imamo dobru opću predodžbu o nekima, ali drugi, poput Saula iz Tarsa, potpuno nas iznenade. Sviма jednako volimo, brinemo se za njih i dijelimo evanđelje, moleći se za njihovo spasenje, tj. da oni budu izabrani.
P: U 2. Timoteju 2,14 stoji da bismo trebali izbjegavati svađe oko riječi, trebamo li onda nikada ne raspravljati s onima koji se ne slažu s nama?
O: Ne. Prvo, u 2. Timoteju2:14 stoji "prepiranje", a ne raspravljanje, osporavanje, ispravljanje ili ukoravanje. Drugo, kaže se prepiranje "oko riječi", a ne oko suštinskijih pitanja.
P: U 2 Tim 2,15, treba li svatko biti učenik da bi bio odobren od Boga?
A: Da. Svaki kršćanin trebao bi proučavati Sveto pismo, što impliciraju Djela apostolska2:42 , Psalam 119 i 2. Timoteju 3,15-16. Samo neki imaju dar poučavanja i trebali bi biti učitelji (1. Korinćanima 12,29; Jakov 3,1). Najbliži prijevod je "Budi revnosan", "požuri", "daj sve od sebe" ili "uložite sav trud", a ne samo "učiti", prema The Expositor's Bible Commentary, svezak 11, str. 402.
P: U 2. Timoteju 2,17, kako se loše učenje širi?
Grčka riječ ovdje, gangraina, može značiti gangrenu (NIV, NRSV) ili rak/čir (NKJV, KJV, Wuest). Obje se mogu podrazumijevati prema komentaru Believer's Bible Commentary, str. 2117. Bez obzira na to, odnosi se na bolest koja, ako se ne liječi pravovremeno i strogo, zarazit će i preuzeti cijelo tijelo. Zamislite liječnika koji vam govori da samo trebate živjeti zdravo i otključati iscjeliteljsku moć koju već imate u tijelu, dok imate gangrenu. Ne, liječnik mora odmah poduzeti mjere kako bi vam spasio život. Isto tako, kada je pojedinac ili skupina zavedena lažnim učenjem, moramo odmah upozoriti i ukoriti, kako se problem ne bi pogoršao.
Iako je Pavao još bio živ, odmetnici i lažni učitelji, poput Himeneja (1. Timoteju 1,20; 2. Timoteju 2,17), Aleksandra (1. Timoteju 1,20) i Fileta (2. Timoteju 2,17), trebali su biti odmah razotkriveni i javno ukoreni. Mi nemamo apostole Pavlove ovlasti, stoga moramo biti još marljiviji u suprotstavljanju lažnim učiteljima.
P: U 2 Tim 2,20–21, kako možemo odabrati kakav ćemo biti posud, budući da Rim 9,21–23 kaže da je Bog napravio neke posude za čast, a neke ne za čast?
B: Bog nas je oblikovao poput gline, ali Bog i mi međusobno djelujemo više od pukog odnosa lončara i gline. Čak i više od nežive gline, imamo određenu sposobnost da se ili očvrsnemo (Izlazak8:15 , Hebrejima3:15 ) ili da budemo meki. U barem nekoj mjeri, svi ljudi mogu odabrati hoće li ignorirati ili uvidjeti svoju grješnost, svoju potrebu za Bogom i zazvati pomoć.
P: U 2 Tim 2,21 na što se odnosi "ono što nije prikladno"?
Odgovor: Gramatčki, "ono što nije prikladno" ovdje mogu biti posude od drveta i gline, ili lažno učenje, ili zli ljudi, ili sve navedeno. Međutim, nema smisla da to znači samo drvo i glinu, jer Pavao ne kaže da bismo doslovno trebali izbjegavati te materijale. Radije, to znači izbjegavati lažno učenje i zle ljude koje drvo i glina predstavljaju, jer ne želimo postati ni mi takvi.
P: U 2. Timoteju 2,22 stoji da "teži pravednosti, vjeri, ljubavi i miru zajedno s onima koji iz čistog srca prizivaju Gospodina." Kada smo došli k Kristu, naša je borba da ugodimo Bogu već dovršena. Kako onda trebamo težiti pravednosti, vjeri, ljubavi i miru?
O: U 2. Timoteju 2,22 stoji: "Teži pravednosti, vjeri, ljubavi i miru zajedno s onima koji iz čistog srca prizivaju Gospodina." Kad smo došli k Kristu, naša borba da ugodimo Bogu i budemo Kristoliki nije završila; naprotiv, tek je počela.
P: U 2. Timoteju 2,14,22-24, kako se suprotstaviti herezama, a da se ne svađa?
O: Trebamo se suprotstaviti zabludi, a ne mrziti osobu. Trebamo žarko braniti vjeru, ali istovremeno moramo paziti da ljudi znaju da volite, a ne mrzite osobu. Želite da se dogodi najbolja moguća stvar vašim ljudskim protivnicima. Želite da oni vide istinu, predaju svoj život Kristu i da budete s njima na nebu zauvijek.
P: U 2. Timoteju 2,24-25, kako postupate sa glupim pitanjima?
O: Prije svega, prepoznajte da je nešto što se vama može činiti glupim, za osobu koja je to pitala možda ozbiljno pitanje. No, ponekad ljudi postavljaju pitanja bez ozbiljne namjere, ili samo žele pokušati uhvatiti vas u zamku. Ako ste u nedoumici, poštujte osobu, pretpostavite prvu mogućnost i zadovoljite njezinu potrebu za odgovorom. Kod druge kategorije, shvatite da vam možda samo žele uzeti vrijeme i da im ne biste mogli reći ništa korisno što bi čuli. Čut će samo ako pogriješite. Međutim, drugi ljudi mogli bi čuti vaš odgovor, stoga odgovorite mudro, bez obzira na to je li osoba koja postavlja pitanje iskrena ili ne.
P: U 2. Timoteju 2,25 i Djela apostolskih 5,31, je li pokajanje dar od Boga ili je to nešto što nam je zapovijeđeno, kao što pokazuju Djela apostolskih 17,30 i Marko 1,15?
O: I jedno i drugo. Bog nam daje priliku za pokajanje, ali se Bog zapravo ne pokaje umjesto nas. Pokajanje je dar od Boga, ali mi moramo primiti taj dar.
P: U 2. Timoteju 2:15, 20-21, 24-26, kako se razlikuju radnik, posuda i sluga?
A: Radnik u 2 Tim 2:15 trebao bi nastojati izvrsnuti u svom zanatu.
Kod posude u 2. Timoteju 2:20 Pavao se usredotočuje na njezin sastav, uporabu i sudbinu. Zapovijeđeno nam je da budemo čiste posude u Izaiji 52:11.
Služabnik u 2. Timoteju 2:24-26 nije samo podanički, neobrazovani rob, već služabnik kojem je povjerena odgovornost da smisli kako izvršiti volju svoga gospodara. Služabnik bi trebao nastojati dobro služiti.
P: U 2. Timoteju 3,1-8, umjesto da nam Bog samo kaže da zna za buduće strašno vrijeme, zašto Bog nije učinio nešto da ga spriječi?
O: Važan dio zdrave teologije je razumijevanje dviju riječi: "Bog dopušta". Sve se zajedno djeluje u Božjem naumu (Efežanima 1,11; Izreke 16,4), ali kao što pokazuju Matej 23,37-39, Efežanima 4,30 i Hebrejima 3,10, Bog dopušta stvari koje mu slome srce, razljute ga i ožale njegova Duha Svetoga (Izaija 63,10). Biblija nikada ne kaže da je ovo najbolji mogući svijet, ali mnogi vjeruju da je ovo Božji najbolji mogući proces za stvaranje najboljeg mogućeg svijeta, u Raju.
P: U 2. Timoteju 3,2, kako su neki ljudi danas ljubitelji sebe samih?
O: Kad mislite da ste vi najvažnija stvar u svemiru, tada vam se vaš svemir doista čini vrlo malim. Sve je besmisleno ako ne postoji svrha izvan vašeg sićušnog, prolaznog života. Ljudi mogu postupno postajati sve više i više zaljubljeni u sebe kada druge smatraju nevažnima i nastoje samo napredovati. Ponekad su nestrpljivi kada ih drugi usporavaju, jer misle da drugi ljudi nisu važni; važni su samo oni. Ali ako ne živiš za nekoga ili nešto, onda ne živiš ni za što.
Možda je protuotrov za vjernike u tome da razmisle o tome koliko je dugo njihov život, a opet koliko je kratak njihov život na zemlji. Vaše vrijeme na zemlji je manji od trunke u usporedbi s vašim vremenom u raju s Bogom, anđelima i drugim vjernicima. Imajući to na umu, brinite se za vječne stvari koje su važne, a ne za prolazne sitnice koje propadaju.
P: U 2. Timoteju 3,2, budući da je loše da ljudi budu "ljubitelji sebe samih", zašto onda trebamo ljubiti bližnjega kao samoga sebe u Mateju 22,39?
O: Smisao 2. Timoteju 3,2 jest ljudi koji vole sebe više od drugih, uključujući i one koji vole samo sebe, a ne druge. Svi bismo trebali biti o likovizirani kao ljubitelji Boga više nego ljubitelji sebe samih. Također bismo trebali ljubiti bližnje kao same sebe i smatrati druge važnijima od sebe, kao što kaže Filipljanima 2,3. Za dopunske odgovore pogledajte When Critics Ask, str. 355–356 i Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 335–337.
P: U 2. Timoteju 3,2, zašto ljudi vole novac i kakve to veze ima s obmanjujućom moći bogatstva u Mateju 13,22?
O: Ljudi vole novac zbog pohlepe, zbog straha i nesigurnosti ili zbog statusa i prestiža. Svi znaju da se novac može koristiti za loše ili za dobro, ali mnogi zaboravljaju da je Isus također rekao da je bogatstvo samo po sebi "prevarno". Previše lako možemo racionalizirati da novac sakupljamo/skladištimo za dobar cilj, kao što je darivanje u dobrotvorne svrhe nakon naše smrti, dok je on u prvom redu za nas same.
Robin Hood je pljačkao bogate da bi davao siromašnima. No, siguran sam da su Robin Hood i njegovi "siromasi" za sebe uzeli i znatan dio. Također, iako je davanje siromašnima dobra stvar, Bog ne želi da ljudi griješe protiv Njega i drugih ljudi pljačkajući ih. Bolje je ne davati siromašnima nego krasti ili pljačkati da bi se njima davalo.
P: U 2. Timoteju 3,8, tko su Janes i Jambres i kako su njihova imena dospjela u Novi zavjet?
O: To su grčki oblici imena dvojice egipatskih čarobnjaka koji su se suprotstavili Mojsiju u Izlasku 7:11-12,22; 8:7,18-19. Njihova imena se ne spominju u Starom zavjetu, ali su sačuvana u židovskoj tradiciji i kod povjesničara Plinija.
U rječniku Anchor Bible Dictionary, svezak 3, str. 638, stoji: "Dvojica braće čarobnjaka često se pojavljuju u židovskim, kršćanskim i poganskim izvorima koji su sačuvani na arapskom, aramejskom, grčkom, hebrejskom, latinskom, starom i srednjem engleskom te sirijskom jeziku. Hebrejska i aramejska literatura navode imena kao y(2)hny// i mmr/, kao i u više heleniziranom obliku s konačnim samekom: ynys i ym(b)rys."
Evo nekoliko primjera:
Menahoth 85a: "Johane i Mambres"
Zadokitski rad u Kumranu7:19 "Johaneh i njegov brat"
Targum Jonatana na Izlazak 7,11.
U Kumranu 6Q15 (Damaskanski dokument) 5 17b-19 1. stoljeće pr. Kr. (Yohanah/Yhnh i njegov brat) Očito su ovdje prikazani kao izraelski neprijatelji Mojsija i Arona, a ne kao Egipćani.
Yalqut Reu.
Nijeviđanski povjesničar Plinije (77. g.) spominje Mojsija, Jannesa i "Lotapesa" kao čarobnjake među Židovima tisućama godina nakon Zoroastra.
Neoplatonist Numenius iz Apameje (2. stoljeće n.e.) spominje da su Jannes i Jambres mogli poništiti čak i najveće katastrofe koje je Mojsije donio na Egipat. (iz Eusebijevog djela Praeparatio Evangelica 9:8). Origen također spominje ovo o Numenius iz Apameje.
Postojala je knjiga pod nazivom Janes i Jambres (vjerojatno napisana od Židova), spomenuta u Origenovom komentaru na Evanđelje po Mateju.
Prije Niceje kršćanski pisci koji su spominjali Jana i Mambre bili su Origen i Kiprijan iz Kartage. Postoje i dodatne kršćanske reference nakon Niceje.
P: U 2 Tim 3,12, ako netko nije bio progonjen, znači li to da nije kršćanin?
A: Ne i da. Dok su pobožni ljudi, poput Pavla, trpjeli teško progonstvo od drugih ljudi, drugi pobožni ljudi, poput Joba, imaju malo ili nimalo progonstva od ljudi. Međutim, svi pobožni ljudi moraju ustrajati u suočavanju s neizbježnim progonstvom od demona. To progonstvo, u obliku prijetnji, djela i napasti, često dolazi i od drugih ljudi.
P: U 2 Tim 3,16, znači li to sva Pisma ili samo Pisma koja je dao Bog?
O: Prema pravilima grčke gramatike, kada nema prvog glavnog glagola, fraza glasi: "Sve je Pismo od Boga nadahnuto". Pogrešno je prevesti je kao "sve Pismo koje je od Boga nadahnuto". Prema knjizi Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 13, Martin Luther je to pogrešno previo, iako je Luther vjerovao da je sve Pismo nadahnuto od Boga.
"Sveto pismo" koje nije od Boga bio je pojam nepoznat svim svjedocima Starog i Novog zavjeta i rane crkve. Prvi poznati slučaj da pripadnici druge religije vjeruju u "pravo" sveto pismo koje nije od Boga, ili čak koje je od Boga, a kasnije je "ukinuto", ne nalazi se u kršćanstvu, već u islamu iz vremena Muhammeda.
P: U 2 Tim 3:16, odnosi li se Pavao samo na Stari zavjet?
O: Ne. Kada je Pavao rekao "sve pismo", to se odnosilo na sve što je on smatrao pisanjem. U knjizi "Teškoće i naizgledne proturječnosti u Bibliji" (Bible Difficulties and Seeming Contradictions, str. 12–13) spominje se da je Pavao u Prvoj poslanici Timoteju (5:18 ) citirao kao Pismo iz evanđelja (Matej10:10 i Luka 10:7).
P: U 2. Timoteju 3,16-17, je li doista istina da Biblija sadrži sve što je potrebno za kršćansko učenje?
O: Da. Evo neobične izjave iz neočekivanog izvora. U časopisu Jehovinih svjedoka Stražar8/15/1981 , str. 28–29, stoji: "Kažu da je dovoljno čitati isključivo Bibliju, bilo samostalno ili u malim grupama kod kuće. Ali, čudno, kroz takvo 'čitanje Biblije' vratili su se ravno nazad do otpadničkih doktrina koje su komentari kršćanskog svećenstva podučavali prije 100 godina…" - doista je čudno da bi čitatelji Biblije vratili nazad tim doktrinama!
U knjizi *Jehovini svjedoci odgovoreni stih po stih*, str. 98-100, ističe se da Društvo Stražnji toranj priznaje da Jehovini svjedoci koji čitaju Bibliju sami prestaju vjerovati u učenja Stražnjeg tornja i vraćaju se učenjima kršćanskih crkava. Čija su, dakle, učenja ona koja su istinski utemeljena na Bibliji?
P: U 2. Timoteju 3:17, mogu li ljudi postati savršeni?
O: U ovom životu ne, ali u nebu će svi vjernici biti savršeni. Vidi također raspravu o Filipljanima 3:15.
P: U 2. Timoteju 4,7, kako je Pavao vodio dobru borbu, i kako bismo mi trebali danas?
Zaboravljajući na zlo koje je Pavao učinio u prošlosti, ostajući blizak Kristu i žarko koristeći darove koje mu je Bog dao, Pavao je radio koliko god je mogao kako bi širio evanđelje, učio druge, štitio i razvijao crkvu te proslavio Boga. Ali Pavao je želio činiti sve više i više. S obzirom na njegove upute Timoteju da se vojnik "ne upušta u građanske poslove" (2. Timoteju 2,4), Pavao je savjetovao Timoteju da se manje bavi onim što nije vezano uz Božje kraljevstvo.
P: U 2 Timoteju 4,8, je li Pavao radio stvari samo da bi dobio nebesku krunu?
O: Ne, prvenstveno ga je "prisilila ljubav Božja" (2. Korinćanima5:14 ). Međutim, Pavao je također žarko želio svoju nebesku krunu (2. Timoteju 4,8). Pavlova kruna nije bila samo puka zlatna težina, već radost i zajedništvo ljudi kojima je Pavao donio Evanđelje, kako stoji u Filipljanima 4,1.
P: U 2 Timoteju 4,10, kako je Demas mogao napustiti Pavla, budući da je Pavao ranije govorio dobro o Demu u Fileonu 24?
O: Poslanice Drugoj Timoteju i Titu bile su posljednje poslanice koje je Pavao napisao. Pavao je ranije lijepo govorio o Demu u Poslanici Filemonu 24, a Pavao je bio s Demom u Poslanici Kološanima4:14 . Međutim, Dema se vratio unatrag i napustio Pavla jer je volio ovaj svijet. Čak i danas, neki mogu služiti Kristu, a ipak se kasnije odvrnuti jer vole ovaj svijet.
P: U 2. Timoteju 4,10, zašto Demas i drugi služe Bogu neko vrijeme, ali odustaju jer vole ovaj svijet?
O: Nije rečeno da je Demas izričito okrenuo leđa Bogu. Iako je to mogao učiniti, moguće je da je Demas i dalje želio voljeti Boga, ali i svijet. No kada volite i svijet, ta se ljubav može sve više širiti, sve dok osoba na kraju, implicitno, ne okrene leđa Bogu i Njegovoj volji.
P: U 2 Tim 4,10 i Titu 3,12, što je zanimljivo u vezi s Titovim odlaskom u Dalmaciju?
U Titu 3,12 Pavao je zamolio Titu da ga ondje dočeka u Nikopolisu. Budući da je Pavao rekao "ondje", to ukazuje da Pavao još nije stigao u Nikopolis, prema The Expositor's Bible Commentary, svezak 11, str. 448. New International Bible Commentary, str. 1491, ističe da je Nikopolis bio strateški grad za ulazak u Dalmaciju. U Drugoj poslanici Timoteju4:10 Pavao kaže da je Tita poslao u Dalmaciju. To nam pokazuje da je Pavao napisao Titu prije Druge poslanice Timoteju.
P: U 2. Timoteju 4,11, zašto je Marko bio koristan Pavlu, budući da Pavle nije želio povesti Marka u Djela apostolskih 15,37-40?
O: Marko je ranije napustio Pavla usred njegova misionarskog putovanja. Kada je Barnaba želio dati mu još jednu priliku, Pavao je to odbio, pa su se razdvojili. Crkvena povijest govori nam da su Barnaba i Marko bili mnogo korišteni od Boga za evangelizaciju Egipta. Pavao je pogriješio u prosudbi što nije poveo Marka, ali Bog je tako divan da može iskoristiti čak i naše pogreške za svoju slavu kao dio svoga plana.
Kasnije je Pavao shvatio da je Marko vrijedan i, kako bi to istaknuo, a da ne naglašava Markovo prethodno ponašanje, zatražio ga je po imenu.
P: U 2 Tim 4,13, zašto je Pavao zadržao osobnu imovinu, poput svitaka i plašta? U Djelu apostolskim 4,32-35 učenici su imali sve zajedničko.
O: Djela apostolska 4,32-35 primjer su, a ne zapovijed, o tome kako su prvi učenici sve držali zajedničkim. Drugo pismo Timoteju4:13 pokazuje da je i osobno vlasništvo u redu. Međutim, Ananija i Safira u Djelima apostolskim 5,1-11 pokazuju da, što god odlučite dati Bogu, trebate biti iskreni u onome što dajete. Za više o posjedovanju imovine pogledajte Novi rječnik kršćanske etike i pastoralne teologije, str. 697–699.
P: U 2. Timoteju 4,13, zašto Pavao traži osobnu uslugu u Božjoj riječi?
Odgovor: Sveto pismo nam ne ukazuje samo izravnim učenjem, nego i primjerom. Ovaj stih je koristan da pokaže kako se Pavao odnosio prema ljudima i da je osobno vlasništvo prihvatljivo.
P: U 2 Tim 4:14, je li ovo isti Aleksandar spomenut u 1 Tim1:20 ?
O: Pavao oba puta govori Timoteju i ništa ne sprječava da je riječ o istom Aleksandru. S druge strane, Aleksandar je bilo prilično uobičajeno grčko ime.
O: Pavao nikada nije rekao da je proklet Aleksandra, nego je svojim čitateljima poručio da kršćani ne trebaju tražiti osvetu jer će Bog ljudima uzvratiti prema njihovim djelima.
P: U 2 Tim 4,17, kako je Gospodin bio uz Pavla i ojačao ga, i kako mi to možemo dobiti?
O: Pavao je čitao Sveto pismo i poznavao istinu, ali o tome ovdje ne govori. Pavao je rekao da Krist živi u njemu i da je Duh Sveti djelovao kroz njega. Mi, poput Pavla, trebamo ostati i hodati blizu Boga.
Odgovor: U Poslanici Timoteju stoji da ju je napisao Pavao, često nazivan samo "apostolom", a rana Crkva nikada nije našla razlog za dovesti u pitanje tu tvrdnju.
Irenaeus iz Liona (182–188. g.) citira 2. Timoteju 4,10–11 kao Pavlovo u poslanicama. Irenaeus Protiv hereza, knjiga III, 14.1, str. 438
Muratorijev kanon (190.–217. g.) pog. 3, str. 603 spominje da je Pavao u svojim poslanicama pisao sedam crkava: Korinćanima (dva pisma), Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Galaćanima, Tesaloniccima (dva pisma), Rimljanima. Također je napisao Pisma Filemonu, Titu i dva pisma Timoteju.
Klement Aleksandrijski (202. g.) citira 1. Timoteju 6,20–21 kao pismo Timoteju. Zatim kaže: "Potaknuti ovom izrekom, heretici odbacuju poslanice Timoteju." Stromata, knjiga 2., poglavlje 11., str. 359.
Tertulijan (207./208. g.) (djelomično) pita Marciona zašto odbacuje dvije poslanice apostola Timoteju i jednu Titu kao sveto pismo. Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 5, poglavlje 21, str. 473.
Origen (225.–253./254. g.) (implicitno) citira 2. Timoteju 3,6–7 kao Pavlovo. Origen Protiv Celza, knjiga 6., poglavlje 24., str. 584.
Origen (239. – 242. g.) (djelomično) citira dio iz 2. Timoteja 3,4 kao apostolov. Homilije o Ezekielu, homilija 3, glava 5.2, str. 59
Origen (233/234. g.) (1. Timotej implicira 2. Timotej) citira 1. Timotej 2:8 kao Pavlovo u 1. Timoteju. Molitva, pog. 9.1, str. 38
Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) "O istoj stvari, Pavao u drugom pismu Timoteju: 'Sada sam prinesen na žrtvu, a vrijeme moje uznesenja je blizu. Dobru sam borbu vodio, trku završio, vjeru sačuvao. Sada mi ostaje vijence pravednosti, koji će mi Gospodin, , pravedni Sudac, dati u onaj dan; i ne samo meni, nego i svima koji vole njegovo pojavljivanje." [2. Timoteju 4,6-8] Tractati svetog Ciprijana, Tractat 12, treći dio, glava 16, str. 539. Vidi također Tractat 12, treći dio, glava 67, str. 551.
Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) "U iščekivanju toga, blaženi apostol Pavao piše Timoteju i upozorava ga da biskup ne smije biti 'tužbopravac, niti svađalica, nego blag i poučljiv.'" [2. Timoteju 2,24] Ciprijanove poslanice, Poslanica 73, glava 10, str. 389
Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) (implicitno, ako prvi, onda i drugi) "Apostol u svojoj Prvoj poslanici Timoteju: 'A ako tko ne pazi na svoje, a osobito na svoje domaćinstvo, poriče vjeru i gori je od nevjernika.'" Tresi Ciprijana, Tresa 12, dio 3, pog. 75, str. 552
Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) citira pola 2. Timoteju 3,4. Nalazi se na kraju duge catenne od tri stiha uvodom "prema blaženom Pavlu". Pisma o arijanskoj herezi Pismo 1. gl. 13. str. 296.
Nakon Niceje Hegemonius (4. stoljeće) "kako nam i Pavao daje razumjeti kada piše sljedećim riječima u svojoj drugoj Poslanici Timoteju: 'Kako su Jambres i Mambres protivili Mojsiju, tako su i ovi protivili istini: ljudi pokvarenog uma, odbačeni što se tiče vjere.'" (Govori pravovjerni Diodor) Rasprava s Manesom gl.45 str.221
Arhelaj (262. – 278. g.) (djelomično) citira 2. Timotej 4,7–8 kao riječi "blženog apostola" u raspravi s Manesom, glava 35, str. 209. Također aludira na 2. Timotej 3,8–9 u glavi 36, str. 210.
Nakon Niceje Ivan Zlatousti (oko 396. g.) rekao je da je autor apostol Pavao u Homiliji 1 na 2. Timoteju.
Jedna neobična fraza u 2. Timoteju 2,8 jest da je Isus "potomak Davidov", doslovno na grčkom "od sjemena Davidova". Ovaj izraz nalazi se na još jednom mjestu, u Poslanici Rimljanima 1,3 ("potomak Davidov"). Na drugim mjestima se taj izraz ne koristi, kao npr. u Otkrivenju 5,5 gdje umjesto toga stoji "Korijen Davidov".
P: U 2. Timoteju, kako znamo je li ono što danas imamo pouzdano očuvanje onoga što je izvorno napisano?
O: Postoje barem tri razloga.
1. Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 55,10-11; Izaiji 59,21; Izaiji 40,6-8; 1. Petrovoj 1,24-25; i Mateju 24,35.
2. Dokazi rane crkve. Pisci rane crkve do Prvog nicejskog sabora (325. g.) citirali su iz Drugog pisma Timoteju oko 47 puta, ne računajući aluzije. Citirali su 34 % Knjige Drugog pisma Timoteju, računajući djelomične stihove kao djelomične stihove. To je 28,0 od ukupno 83 stiha.
Ovdje su 8 prednikijskih pisaca koji su se pozivali na stihove iz 2. Timoteju.
Polikarp (100.–155. g.) citira 2. Timotej 2,12: "On [Gospodin] nam je obećao da će nas ponovno uskrsnuti od mrtvih i da ćemo, ako živimo časno pred Njim, 'i mi vladati s Njim', samo ako vjerujemo." Poslanica Polikarpa Filipljanima, pog. 5, str. 34
Irenaeus iz Liona (182-188. g.) citira 2. Timoteju 4,10-11 kao Pavlove poslanice. Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 3, 14.1, str. 438
Muratorijev kanon (170.–210. g.) ANF sv. 5, str. 603 spominje Pavalova dva pisma Timoteju, kao i ostalih 11 Pavaľevih pisama.
Klement Aleksandrijski (193.–202. g.) kaže da je "bliski apostol" napisao 2. Timoteju 2:14, 16. i 17. te citira te stihove. Stromata, knjiga 1., poglavlje 10., str. 311.
Tertulijan (207./208. g.) pita Marciona zašto odbacuje kao sveto pismo dvije poslanice apostola Timoteju i jednu Titu. Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 5, poglavlje 21, str. 473.
Hipolita (222.–235./236. g.) aludira na 2. Timotej 4,8a. Tractatus de Christo et Antichristo, gl. 31, str. 210
Origen (oko 240. g. n.e.) citira Izaiju 11,2–3, a zatim 2. Timoteju 1,7. "I sam možeš iz Svetog pisma sabrati te vjetrove." Homilije o Jeremiji, Homilija 8, poglavlje 5, str. 81
Kiprijan Kartaginski (oko 246.–258. g.) citira 2. Timoteju 2,4–5 kao "Timoteju" Traktati Ciprijana Traktat 3, Treća knjiga Svjedočanstva, glava 11, str. 536
Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje Pavao u poslanici Timoteju i citira 2 Timotej2:24 , Pismo 73.9, str. 389
Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) citira pola 2. Timotejeva 3,4. Nalazi se na kraju duge catenne od tri stiha uvodom "prema blaženom Pavlu". Epistule o arijanskoj herezi, Epistula 1, glava 13, str. 296
Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) spominje Himeneja i Fileta, aludirajući na 2. Timotej 2,17. Poslanice o arijanskoj herezi, Poslanica 2, glava 5, str. 298
34+ pisaca nakon Niceje
Eusebijeva Crkvena povijest (323.–326. g.)
Afrahat Sirijac (337.–345. g.) parafrazira 2. Timoteju 2,11–12, Izabrane demonstracije, Demonstracija 6, gl. 1, str. 363.
Hegemonius (4. stoljeće) citira 2. Timotej 4,7–8 kao riječi "bliskog apostola" u raspravi s Manesom, poglavlje 35, str. 209. Također aludira na 2. Timotej 3,8–9 u poglavlju 36, str. 210.
Atanazije Aleksandrijski (367. g.) navodi knjige Novog zavjeta u Uskrsnom pismu 39, str. 552
Hilari iz Poitiersa (355.–367./368. g.) citira polovicu 2. Timoteju 2,17 kao riječi Apostola, neposredno nakon što je u istom poglavlju spomenuo blaženog apostola Pavla. O Trojstvu, knjiga 8, poglavlje 1, str. 137
Synopsis Scripturae Sacrae (350.–370. g. ili 5. stoljeće) spominje Pavlova dva pisma Timoteju kao dio Novog zavjeta. Citira 2. Timotej 1,1–2a.
Cheltenhamski kanon (oko 360.–370. g.)
Efrem Sirijski (373. g.)
Sinod u Laodikeji (u Frigiji) (343.–381. g.) kanon 60. (str. 159.) navodi knjige Starog i Novog zavjeta. Kanon 59. (str. 158.) kaže da se u crkvi smiju čitati samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.
Bazilije iz Kapadokije (357.–378./379. g.) citira 2. Timoteju 2,2 kao Pavlovo. O Duhu, pog. 13,29, str. 19
Ambrosiaster (nakon 384. g.)
Kirilo Jeruzalemski (oko 349.–386. g.)
Ambrosije Milanski (370-390. g.) citira 2. Timoteju 4,7-8 kao Pavlovo Djela svećenstva, knjiga I, glava XV,58, str. 11.
Grgur Nazijanski (330. – 391. g.)
Pacijan iz Barcelone (342.–379./392. g.) citira 2. Timoteju 1,4 kao Pavlovo pismo Timoteju. Pismo 3, gl. 15,1, str. 55
Amfilohije (prije 394. g.) Iambi ad Seleucum
Ivan Zlatousti (396. g.) zapisao je deset propovijedi o Drugom pismu Timoteju koje su nam danas sačuvane. U prvoj homiliji o Drugom pismu Timoteju rekao je da je ono napisano od apostola Pavla.
Grgur iz Nisse (oko 356. – 397. g.) citira ¼ 2. Timotejeva 3,16 kao od Apostola u djelu Protiv Eunomija, knjiga 7, poglavlje 1, str. 192
Sirijska Knjiga stupnjeva (Liber Graduum) (350-400. g.)
Sirijski katalog svete Katarine (oko 400. g.)
Epifanije iz Salamise (360.–403. g.)
papa Inocent I. Rimski (oko 405. g.)
Rufin (374.–406. g.)
Severijan (nakon 408. g.)
Jerona (373. – 420. g.) citira 2. Timotej 4,7–8 kao apostola Pavla.
Kartaginski sabor (393.–419. g.)
Augustin iz Hipona (388.–430. g.) kaže da je Pavao napisao 1. Timoteju i 2. Timoteju O oprostu grijeha i krštenju, gl. 48, str. 33
Ivan Kasijan (419.–430. g.) citira 1. Timoteju 4,14 i 2. Timoteju 1,6 kao "Timoteju" u Trećoj konferenciji opata Kheremona, pog. 12, str. 429
Vinzent iz Lirinskog (oko 434. g.)
Sokrat (oko 400.–439. g.) Crkvena povijest
Euharije (oko 424.–455. g.) Instructiones
Teodorit iz Cira (biskup i povjesničar) (423.–458. g.)
Kirilo Aleksandrijski (444. g.)
Eutalius iz Sulke (oko 450. g.)
Prosper Akvitanski (425. – 465. g.) naziva 2. Timoteju 1,8n. "Pismom Timoteju"
i drugi.
Među hereticima i lažnim knjigama
Arijanski heretik Eunomije (oko 360. – oko 394. g.) aludira na 2. Timotej 2,25 kao na "od blaženog Pavla" Apologetsko pismo, pog. 19, str. 57
heretik Pelagije (416-418. g.)
Pelagijanski heretik Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.) citira dio 2. Timoteju 2,19: "Gospodin zna tko su Njegovi." Komentar o proroku Zahariji, gl. 14, str. 393
3. Najraniji rukopisi Drugog poslanice Timoteju pokazuju da postoje male varijacije u rukopisu, ali nula teološki značajnih pogrešaka.
Sinaiticus [Si] 340-350. g.
Drugo pismo Timoteju nije sačuvano u Vatikanusu [B]
Alexandrinus [A] oko 450. g.
Ephraemi Rescriptus [C] 5. stoljeće
Claromontanus [D] 5. / 6. stoljeće
I Washington, D.C. 5. stoljeće
Italika [Ital] 4. do 13. stoljeća
Bohajski koptski [Boh] 3./4. stoljeće
Sahidski koptski [Sah] 3./4. stoljeće
Latinska Vulgata [Vg] 4. i 5. stoljeće
Jermenski [Arm] od 5. stoljeća
Gruzijski [Geo] od 5. stoljeća
Etiopski [Eth] od oko 500. g.
Peshićka sirijščina [Syr P] 400.–450. g.
Harclean Sirijski [Syr H] 616. g.
Pogledajte www.BibleQuery.org/2 Timothy Manuscripts.html za više o ranim rukopisima Drugog poslanice Timoteju.