< Biblijsko pitanje iz Knjige proroka Amoza
P: U Amosu, koja je glavna poanta knjige?
O: Knjiga proroka Amosa je knjiga o razlozima i posljedicama suda za život vođen užitkom bez Boga. Knjiga proroka Amosa ima puno "ukusa", vjerojatno zahvaljujući samom Amosu. Bog je iskoristio pozadinu i iskustvo ovog pobožnog seoskog mladića kako bi prenio poruku koju su sve Božje ovce, u gradu i na selu, trebale čuti.
P: U knjizi Amosa, koji je pregled knjige?
A: Amos je knjiga o sudu. Evo jednostavnog pregleda.
1-2 Sud je na putu
3-6 Razlozi za sud
7-9:10 Pet vizija ishoda
9:11-15 Obnova nakon suda
P: U Amosu, je li njegov pogled na patnju drugačiji od onog u Jobu i Danijelu? Biblijski kritičar Bart Ehrman piše: "A kad u to miješate Stari zavjet, stvari se potpuno zamute. … Knjiga proroka Amosa ustraje na tome da narod Božji pati jer ga Bog kažnjava za grijehe; Knjiga o Jobu ustraje na tome da nevini mogu patiti; a Knjiga proroka Daniela ukazuje da će nevini zapravo i patiti. Sve su te knjige različite,…" (Jesus, Interrupted str. 12)
A: Ne, Ehrmanov kritički duh čita izuzimanje koje nije prisutno. Amos nikada nije rekao da ljudi pate samo zbog svojih grijeha; Amos je govorio o specifičnoj situaciji svog vremena. Knjiga o Jobu doista pokazuje da ljudi pate iz razloga koji nisu povezani sa grijesima njih samih ili ljudi oko njih, a Knjiga o Danielu doista pokazuje da Božji narod ponekad pati od nevjernika upravo zato što slijedi Boga. One doista govore različite stvari, ali nisu nespojive. Različite strane skulpture izgledaju drugačije, ali riječ je o istoj skulpturi. Isto tako, istina ima različita lica ovisno o vašem fokusu, ali ta su lica komplementarna, a ne nespojiva.
P: U Am 1,1, kada je napisana knjiga Amosa?
O: Amos 1,1 kaže da je napisano dvije godine prije potresa, koji se dogodio za vrijeme vladavine Uzijine. (To je dvije godine prije nego što je napisano Izaija 6.) Napisana je oko 762. g. pr. Kr. Prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 1426, arheološki dokazi u Hazoru i Samariji pokazuju na potres oko 760. g. pr. Kr. U knjizi 735 Baffling Bible Questions Answered, str. 203, stoji da je napisana između 780. i 760. g. pr. Kr.
P: U Am 1,1, je li ovo potres bio tek legendarna predaja?
O: Ne. Nisu svi potresi zabilježeni. Potresi su bili česti u tom području. Na primjer, arheološki nalazi u Kumranu pokazuju da je 31. g. pr. Kr. bio razoran potres, a ipak nijedan drevni pisac nije zabilježio taj događaj.
No, pronašli smo dokaze o ovom potresu: Prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Old Testament, str. 1426, New International Bible Commentary, str. 895 i Believer's Bible Commentary, str. 1113, arheološki dokazi iz Hazora i Samarije pokazuju na potres oko 760. g. pr. Kr.
P: U Am 1,2 i 3,8, je li GOSPOD grmio sa Siona (Jeruzalema) ove sudove ili riječi Amosa?
Odgovor: Hebrejski izraz za "rijevanje" ovdje može značiti rikanje lava ili zvuk grmljavine. To su možda dva dijela iste stvari. Kad je Bog izrekao ove riječi suda preko Amosa, u tome je bila i obećanje da će se sve to i ostvariti. Bog je rikao kroz neznanca i potpuno je precrtao kartu Bliskog istoka.
P: U Amosu 1:3-2:6, Izreke 30:15-31 i Izreke 6:16-19, zašto se koriste numeričke sekvence, poput "za tri… pa čak i četiri"?
O: To je bio hebrejski književni postupak koji se ponekad naziva "numeričkim ljestvama". To je lijep izraz koji služi kao pomagalo za pamćenje i pokazuje da točan broj, "3" ili "4", nije bitan, već je bitan sadržaj tih točaka.
P: U Am 1,3, jesu li doslovno trli Gilead željezom?
O: Gilead je bio područje na istoku rijeke Jordan u kojem su živjeli Izraelci. Aramejci su ih uništili u 2. Kraljevima 13,1-9, osobito u stihu 7. Žrjina je zapravo sanjka s metalnim pločama na dnu kojima se odvajala zrna od klipa. Neki komentatori ovo vide kao metaforu za to koliko su temeljito uništili Gileadite. Drugi misle da su doslovno ubili neke od Gileadita vozeći preko njih kolica za vaganje.
P: U Am 1:4,7,10,12,14; 2:5, zašto je tako istaknuta vatra na zidu palače?
A: Na taj su način uništili grad. Nisu koristili metal niti armaturu pri izgradnji gradskih zidova. U cigle su stavljali slamu, a dijelovi su bili ojačani drvetom.
P: U Am 1:5, što je kuća Edenska?
O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.
Odgovor: To je bila metafora. Upotreba riječi "Eden", koja se odnosi na Rajski vrt, bila je poetska metafora za Damask, "rajsko mjesto" Sirije. Međutim, zašto bi ovo ime bilo metafora, a ne druga?
Odgovor: Hebrejska riječ beth i aramejska riječ bit znače "kuća". Grad Bit-Adini arheolozi nisu locirali, ali spominje se u akkadskim analima. Nalazio se blizu Damaska i osvojili su ga, ali nisu uništili, Asirci 855. g. pr. Kr. O njemu ne znamo ništa više u vrijeme Amosa. S druge strane, to bi mogla biti samo opća referenca na okolinu Damaska.
P: Zašto su Filistejci propali kao narod u Am 1,8?
O: Babilonci su uništili filistejski narod kada su osvojili Palestinu. Međutim, Zaharija 9,5-6 spominje neke koji su ipak preživjeli.
P: U Am 1:9, što su Feničani učinili pogrešno?
O: Ne stoji da su bili nasilni, već da su Izraelce prodavali kao robove. Feničani su bili poznati kao trgovci robljem prema Homeru u Odiseji 4.288ff; 15.473ff.
P: U Am 2:6; 8:6, zašto je bilo pogrešno ne samo prodati siromašne, nego ih prodati za par sandala?
O: Ako su robovi bili toliko jeftini, morao je postojati obilan opskrbni fond. Iako je ropstvo bilo dopušteno u Starom zavjetu, robovi su se trebali oslobađati svakih sedam godina, kako zapovijeda Ponovljeni zakon 15,12-18. Jeremija 34,8-21 pokazuje da Izraelci to nisu činili.
Jedno je ne poslušati Božji zakon, a sasvim drugo je kad društvo zakon krši toliko često da ga institucionalizira.
P: U Am 2,6, zašto bi Bog dopustio da se pravednici prodaju kao robovi?
O: Vjerojatno iz sličnog razloga zbog kojeg je Bog dopustio da se poslušni kršćani, koji su tijekom Drugog svjetskog rata skrivali Židove, uhvate i pošalju da umru u nacističkim koncentracijskim logorima. Bog često dopušta čak i Svojim poslušnim djeci da trpe štetu i nepravdu u ovom životu. Zapravo, u Poslanici Rimljanima 8,36 spominje se da su se Božji narod ponekad suočavali sa smrću toliko da su nalikovali ovcama pred zaklatom. Za opsežnu raspravu o tome kako Bog može disciplinirati Svoj narod preko posredništva još zlih naroda, pročitajte knjigu proroka Habakuka.
P: U Am 2,8, što je geografski značajno u vezi s mjestima koja spominje Amos?
O: Proroci kruže od Damaska (SJE), preko Gaze i Filistejaca (JZ), do Tira i Feničana (SZ), Edoma (JJV), Amona (I), Moaba (I), a zatim Jude i Izraela. Kao da Bog kruži, ili spiralno dolazi od stranaca koji su sve dalje, do naroda srodnih po krvi, pa do Jude i Izraela.
P: U Am 2,8 postoje li i drugi primjeri bliskih promašaja i "metoda kruženja" koja služi kao upozorenje ljudima?
O: Primijetite da je Amos započeo s najudaljenijom nacijom, koja nije bila u bliskom srodstvu, i slušatelji su se možda čak mogli veseliti što Božja kazna dolazi njihovim neprijateljima. Ali onda je postupno proširio krug sve dok se čovjek nije zapitao: ako će sve te nacije biti kažnjene za svoje grijehe, kako bi se Juda i Izrael, koji su također bili zli, ali su znali bolje, mogli spasiti? Odgovor je da neće. Danas je Amerika prvo zabrinuta zbog islamskih terorista, zatim zbog Kine u Južnokineskom moru i Tajvana, a potom zbog Rusije i Ukrajine.
P: U Am 2,8, kada Bog donosi sud nad nacijom ili narodom?
O: Kratak odgovor je: kad god On to poželi. No neki čimbenici mogu biti: koliko ljudi griješe, koliko su grijesi ozbiljni i koliko su dugo imali vremena za pokajanje. Na kraju, koliko poznaju istinu i jesu li bili upozoreni?
P: U Am 2,9-11 i 3,2, koji su razlozi koje Bog ovdje navodi za kažnjavanje Jude i Izraela jednako ili više nego okolnih naroda?
O: Ponašanje Izraela bilo je gore jer su znali sve što je Bog učinio za njih. Budući da je Izrael želio postupati poput onih koji ne poznaju Boga, Bog ih se nije namjeravao tretirati bolje od onih koji ne poznaju Boga.
Amos 3,2 kaže da Bog im ne nanosi kaznu zato što Ga ne poznaju, nego zato što Ga poznaju, a ipak Mu okreću leđa.
P: U Am 2,14-16, zašto Bog naglašava da će snažni pasti?
O: Jedan od razloga mogao bi biti taj što su se Izraelci oslanjali na Boga da se on bori za njih. "Gospodin je s nama" bio je njihov bojni poklič u Brojevima 23,21; Ponovljenom zakonu 20,4; 31,8; Sudcima 6,12; Izaiji 8,10; Zahariji 3,15,17. Bog je obećao braniti svoj poslušni narod u teškim vremenima u Psalmu 23:4; 46:7,11 – ali ne više. Taj je slogan zastario; Amos 5:2 pokazuje da će biti napušteni.
P: U Am 3,2, je li spoznaja Boga dobra ili nije?
O: Bolje poznavanje Boga je dobro, ali samo ako i samo ako Ga želite voljeti i slijediti. Kao što podrazumijeva Amos 3:1-2, veća povezanost znači i veću odgovornost. Gospod ovdje navodi razlog zašto će Juda i Izrael biti kažnjeni jednako teško, ako ne i teže, od naroda oko sebe. Odnos s Bogom važniji je od znanja.
P: U Am 3:2, znači li to da nitko drugi nije znao za Boga osim Izraelaca?
O: Ne. Svi imaju barem malo objave o Bogu, samo promatranjem stvorenja, kao što pokazuju Rimljanima 1:19-20 i Psalam 19:1-6. Osim toga, Bog se objavio i neizraelcima, uključujući Abrahama, Keturu, Adama, Nou i Henoka. Jonatan je propovijedao Ninavcima, a Egipćani, Moabci, Edomci i tako dalje poznavali su Boga Izraelaca.
Međutim, sve do vremena Krista, nitko drugi nije imao spoznaju o Bogu u onoj mjeri u kojoj ju je Bog dao Židovima, koji su primili Božju Toru. Židovi su imali posebno mjesto, i kao izabrani narod i kao oni kojima su data sama Božja riječ, što pokazuje Poslanica Rimljanima 3,1-2.
P: U Am 3,3, što se ovdje misli pod izrazom "dvoje ljudi koji hodaju zajedno"?
O: Dvoje ljudi ne hoda zajedno istim putem ako se ne slažu i ne žele ići na zajedničko odredište. Zapadna poslovica sličnog značenja glasi: "Jednake perje se kupa." Čak i ako sami ne želite učiniti neko zlo, ako uvijek hodate zajedno s onima koji to čine, slažete se da idete kamo oni idu. Dvoje ne hoda zajedno ako se ne dogovore da to učine.
P: U Am 3,3-6, koja je jedinstvena poanta sedam primjera u ova četiri stiha?
O: Bog objašnjava da su njihovi postupci i srce uzrok suda. Ništa od toga se ne događa ako prethodni razlog nije prisutan. Isto tako, Božje kažnjavanje Izraela ovdje se također ne bi dogodilo da mu oni ne okrenu leđa. Trenutačno nemaju namjeru vratiti se, stoga je sudbina neizbježna. Ako ne žele slijediti Boga, onda ne trebaju više živjeti u Njegovoj zemlji. U budućnosti će svi biti izgnani, a vratit će se samo mali ostatak.
P: U Am 3,4, zašto rika lovački lav?
O: Lav ne reži dok prati plijen, već samo kad ga namjerava uloviti.
P: U Am 3,6, uzrokuje li Bog zlo / nesreću?
O: Riječ "zlo" ima dva značenja:
Nesreća / katastrofa / štetne stvari: Da, Bog ih ponekad uzrokuje.
Moralno zlo: Ne, Bog ne uzrokuje moralno zlo izravno. Međutim, Bog dopušta da se ono dogodi, pa ga čak i "usmjerava" prema Svojim ciljevima, te ga koristi, utkivajući ga kao dio Svojeg plana.
Muslimani ne bi trebali biti iznenađeni da pojam "zlo" može značiti štetu, a ne samo moralno zlo. Taj se pojam koristi na taj način u njihovim vlastitim spisima, u Buharijevom hadisu, svezak 3, knjiga 29, poglavlje 7, br. 56, str. 35.
P: U Am 3:7-8, koje je buduće katastrofe Bog otkrio preko proroka?
O: Evo mnogih od njih.
Noa je bio propovjednik pravednosti prema 2. Petrova 2,5. Imao je sto godina za propovijedanje dok je gradio barku.
Podijeljena kraljevstva nakon Solomoneve smrti 1. Kraljevima 11:29-39 – 1. Kraljevima 12:15-20
Smrt Abije da okonča dinastiju Jeroboamovu 1. Kraljevima 14:1-16 – 1. Kraljevima 14:17-18; 15:29
Smrt Ahaava i Jezable i njihov rod izumrijet će. 1. Kraljevima 21:17-24 – 1. Kraljevima 22:29-37
Smrt Ahazije 2. Kraljevima 9:30-10:11
Poraz Moaba 2. Kraljevima 3
Ponavljanje pada Ahavove dinastije 2. Kraljevima 9:7-10
Juda će biti izgnana u Babilon 2. Kraljevima 20:16-18, 2. Kraljevima 21:10-15, 2. Kraljevima 22:14-20 – 2. Kraljevima 24-25, Jeremija 29:4-23.
P: Pokazuje li Am 3,7 da na zemlji uvijek mora biti prorok, kako je tvrdio mormonski apostol Bruce McConkie u Doktrinalnom komentaru Novog zavjeta, svezak 2, str. 606?
O: Ne. Nije bilo nikoga s uredom proroka tijekom četiristo godina između završetka Starog zavjeta i Ivana Krstitelja, pa čak ni Mormoni ne mogu to tvrditi, a da budu dosljedni.
P: U Am 3,7, koja je današnja zadaća kršćana u davanju upozorenja?
O: Kada je Bog dopustio da Njegov izabrani narod bude zarobljen, prognan i uništen kao narod, i kada je Bog dopustio da Njegov hram bude uništen, netko bi se mogao zapitati: "Gdje je Bog u svemu ovome?" i "Zar Bogu nije stalo?" Proroci Starog zavjeta dali su poruku da je Bog učinio mnogo više od pukog predviđanja da će se to dogoditi; Bogu je stalo do toga da se te katastrofe dogode. Proroci su imali važnu ulogu; kada se te stvari budu događale u budućnosti, narod se mogao prisjetiti riječi proroka, vidjeti posljedice i možda se pokajati i vratiti se Njemu.
Tko danas treba ispuniti ovu ključnu ulogu? Bog ima Svoju crkvu i dao nam je zapovijed da budemo proročki glas, propovijedajući evanđelje. Evanđelje nije samo tmina i pesimizam, ali ima i aspekt "propasti" – pokaj se ili propadni.
P: U Am 3,12, koja je ovdje svrha poderanih dijelova životinje?
O: Reći da su dijelovi životinje "spašeni" bilo bi prilično ironično značenje te riječi ovdje, kako kaže Novi međunarodni biblijski komentar, str. 902.
Međutim, za pastira bi postojao vrlo mali praktični pozitivni aspekt. Ako bi ovca nestala, pastir bi bio odgovoran za nadoknadu štete vlasniku, osim ako ne bi mogao dokazati da ju je rastrgala divlja zvijer, kako stoji u Izlasku 22:10-13. U Postanku 31,39 Jakov kaže Labanu da je, kada bi ovcu rastrgale divlje životinje, on sam snosio gubitak umjesto da ostanke donosi Labanu.
P: U Am 3,14 što je značajno u vezi s Bet-Elom i njegovim žrtvenicima?
O: Betel je bilo posebno mjesto za štovanje Gospodnje koje je "prerušeno". Abraham se ondje nastanio u Postanku 12,8, neposredno nakon što je imao viziju da će Bog njegovim potomcima dati tu zemlju. Ondje je Jakov imao viziju anđela kako se penju i spuštaju ljestvama do neba. Grad se tada zvao Luz, ali ga je Jakov preimenovao u Betel, što znači "Božja kuća". Bog je Jakovu rekao da živi u Betelu u Postanku 35,1-15. Debora, dojilja Rebekina, umrla je i pokopana u Betelu.
No, kada se Jeroboam odmetnuo od Rehabeama, uvidio je da politički ne bi bilo dobro da sjeverni Izraelci često putuju u Jeruzalem, u južno kraljevstvo, na štovanje. Stoga je Jeroboam postavio dva oltara, jedan na samom sjeveru u Danu, a drugi blizu granice s Judom u Betelu. Umjesto štovanja Gospodina, Jeroboam je postavio zlatne tele da ga narod štuje (1. Kraljevima 12,32 – 13,4). Tada je došao čovjek Božji i prorekao da će budući kralj Josija na visokim mjestima u Betelu ubiti svećenike Baalove, a kao znak, žrtvenik će se raspasti. Tada se žrtvenik raspukao na dva dijela. No umjesto da prihvate upozorenje i božansko čudo, bilo je dovoljno samo popraviti idolopoklonički žrtvenik. Kasnije je taj žrtvenik trajno uništio dobri kralj Josija u 2. Kraljevima 23,15-16.
Dakle, Sotona ne mora ništa graditi, on samo treba prenamijeniti ono što je izgrađeno za Boga.
P: U Am 3,14, što je danas slično Bet-Elu i njegovim žrtvenicima?
O: Izgradnja mnogih katedrala u Europi trajala je stoljeće ili dva. Unatoč vremenu i troškovima, barem su ljudi znali da će postojati trajno mjesto za obožavanje Boga, izgrađeno da izdrži vijekove. Međutim, danas su neke crkve i katedrale pretvorene u poslovne prostore, pa čak i u džamije. Da, zgrade su trajne, ali njihova svrha nije bila.
Drugi primjer je da su mnoge denominacije, koje su započele kako bi slavile Boga, ili se promijenile ili podijelile da bi slijedile vlastite ciljeve te ne tvrde da slijede sve ono čemu Bog od nas traži da se pokoravamo u Bibliji. Na primjer, ako Biblija kaže da je prakticiranje homoseksualnosti pogrešno, a ipak su episkopalne i ujedinjene metodističke crkve imale homoseksualne svećenike, one su poput Bethela nakon što ga je preradio Jeroboam.
Mnoge teološke škole, kao što su Harvard, Yale, Princeton i Dartmouth, izvorno su bile dobre škole za obuku svećenika. Sada su odstupile od učenja da je cijela Biblija Božja riječ.
Pojedinačno se moramo čuvati. Bog nam može dati blagoslove u obliku novca, obrazovanja i radnog iskustva koji se mogu iskoristiti za pobožne svrhe ili preusmjeriti da služe zlim svrhama.
P: U Am 4,1-3, koja je svrha metafore s kravama ovdje?
O: Bašan je bio bogato pašnjište (Jeremija 50,19; Mihe 7,14), s dobro nahranjenom, ili bi se moglo reći razmaženom, stokom (Psalam 22,12; Ezekiel 39,18). Te su žene tražile luksuz i užitak. Dok su žene ekonomski iskorištavale druge, vjerojatno nisu bile ni svjesne da to čine. Možda su svojim navikama pretjeranog trošenja i pića poticale svoje muževe da iskorištavaju druge kako bi održali njihov očekivani životni standard. Ovdje se ne spominje seksualna nemorala, ali ove su žene svojevrsna suprotnost plemenitoj supruzi iz Izreka 31:10-31.
Poput razmaženih krava, ove su žene očekivale da drugi ispune njihove zahtjeve. Možda su bile originalne "Karen".
P: U Am 4,2, zašto mislite da je ovdje naglasak na: "Gospodin, Bog, zakleo se po svojoj svetosti"?
O: Bog kaže da će se ovo zasigurno dogoditi. Nijedna mjera opreza koju mogu poduzeti, sav novac i moć koje imaju, neće moći spriječiti da se ovo dogodi.
P: U Am 4,4, zašto piše da se ide gore u Bet-El ili Gilgal i griješiti?
O: Amov izričak bio bi šokantan za njegove slušatelje, i to je bila poanta. Shvatite to kao ironičan poziv da požure na svoj sud. Amot je sarkastično ismijavao njihovo štovanje. Nažalost, Izraelci su od vremena Jošue do vremena izgradnje Solomonskog hrama išli u Bet-El i Gilgal moliti se i častiti Boga. Sada su Izraelci i dalje išli u Bet-El i Gilgal, ali da bi prinosili žrtve lažnim bogovima ili da bi prinosili žrtve lažnim bogovima i Gospodinu zajedno, što je bilo jednako loše. Gilgal je i dalje bio mjesto žrtvovanja prema Amosu 5,5; Ozeju 4,15; 9,15 i 12,11. Betel i Dan bila su dva mjesta koja je Jeroboam uspostavio za štovanje zlatnih teleta. Žrtva je opći pojam za bilo kakvu životinjsku ili ljudsku žrtvu.
P: U Am 4,4, kada, ako uopće, bismo trebali biti sarkastični ili ironični u našem svjedočenju?
O: Budite vrlo, vrlo oprezni ako koristite ove alate, jer sve što napišete ili kažete može biti kopirano ili ponovljeno, često bez punog konteksta. Ne želite djelovati zlobno ili bez ljubavi.
Ali ako osoba ne sluša ili neće poslušati vaše upozorenje i neće ni razmotriti vaše argumente, možete odgovoriti nečim poput: "Odlično, idi i učini što kažeš. Znam da će to vrlo vjerojatno dovesti do _____. Razumijem da je to ono što želiš, zar ne?" Ili: "Ti to kažeš, zar ne?" (Dajte im priliku da se slože.) "Onda ti je u redu da kažem drugim ljudima da vjeruješ u ______?" (Ako kažu da nije, onda ih pitajte zašto ne.)
P: U Am 4,6 što je Amos mislio pod čistim zubima?
O: Taj izraz je značio da u njihovim zubima neće biti nikakvih čestica hrane, jer nisu imali što jesti.
P: U Am 4,6-11, kada bismo trebali reći ljudima da prirodne katastrofe ili ratovi mogu poslužiti kao Božje upozorenje?
O: Neki bi vidjeli da je Bog učinio te stvari Izraelcima, ali drugi bi vidjeli da je Bog jednostavno povukao svoju zaštitu od njih i ostavio ih na propast. U svakom slučaju, nisu smjeli propustiti prepoznati Božju ruku u tome što je dopustio da se te stvari dogode.
Neki Židovi su razočarani ili čak razočarani što je, ako Bog postoji, dopustio da se dogodi holokaust. Ali ako Židovi više nisu poštovali Zakon Starog zavjeta (žrtve i sve ostalo) i odbacili su Mesiju, zašto bi očekivali da je Bog bio obvezan pružiti im posebnu zaštitu?
Kada se nevolja dogodi nekolicini ljudi, ne bismo trebali misliti da su oni zaslužniji od ljudi oko sebe kojima se to nije dogodilo. Isus je rekao da Galilejci, čiju je Pilat prolio krv zajedno s krvlju njihovih žrtava, i oni na koje se srušila Kula Siloamska u Luki 13:1-5, nisu bili gori od drugih. Ali Isus je također rekao da ovdje postoji pouka za sve: "Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti."
Ponekad se loše stvari događaju poslušnim Božjim slugama i oni, poput Jobova, nemaju pojma zašto su im se te stvari dogodile. S obzirom na sve što se dogodilo samo njemu i njegovoj obitelji, bilo je jasno da to nije bila samo slučajnost ili puka sreća. No Job ipak nije vidio nikakav razlog.
Što ne možemo naučiti iz prirodnih katastrofa ili ratova:
1) Da su pojedinci koji su pretrpjeli štetu bili gori ili zliji od onih koji nisu.
2) Da ćete biti sigurni ako niste zli kao oni oko vas.
3) Da sve posljedice grijeha nastupaju u ovom životu.
Tri stvari koje možemo naučiti iz prirodnih katastrofa ili ratova:
1) Bog dopušta da se te stvari događaju naciji ili regiji i ne obećava nikakvu zaštitu onima koji ne slijede Boga.
2) Štoviše, loše stvari se događaju čak i poslušnim vjernicima, poput Jobu.
3) Život nije samo na zemlji i tek nakon smrti, na dan suda, stvari će biti ispravljene.
P: U Am 4,7, zašto Bog ponekad uzrokuje nepravdu?
O: Iako bi neki mogli smatrati "pravdu" od čovjeka, Boga i prirode neotuđivim pravom, u ovom palu svijetu i Biblija i empirijski dokazi pokazuju da to nije slučaj. Bog će osigurati potpunu pravdu, od malene djece koja su pobijena do zlih tlačitelja koji napreduju tijekom cijelog svog dugog života. Međutim, pravda za sve neće nastupiti sve do dana suda.
S druge strane, stanje stvari u ovom palu svijetu ne bi se smjelo koristiti kao izgovor da mi ne budemo pravedni i pošteni prema svima.
P: U Am 4,9, koji su to štetnici?
O: Prvi pojam pripada obitelji biljnih bolesti koje se nazivaju "pogorjelica", gljivice koje ubijaju biljke. Drugi pojam je "skakavac". Kada biljka oboli od jedne od tih bolesti i ona se proširi, bez modernih kemikalija neće preživjeti. Biljka je trenutačno još uvijek živa, ali njezina smrt, iako spora, neizbježna je.
P: U Am 4,13, dokazuje li činjenica da Bog stvara vjetar da je Duh Sveti stvoreno biće?
O: Nimalo. U Amosu 4,13 spominje se da Bog oblikuje planine i stvara vjetar. Mnoge puta kada Biblija spominje prirodne stvari, poput planina i vjetra, značenje je jednostavno planine i vjetar. Ako ne postoji alegorično značenje za "planine", preterano je forsirati da se "vjetar", koji se spominje odmah uz njih, odnosi na Duha Svetoga i stvoriti novu teološku doktrinu. Iako se Duh Sveti uspoređuje s vjetrom kao metafora, to NE znači da svaki put kad puhne vjetar svaka osoba i životinja na njegovom putu osjeća Duha Svetoga.
Povijesno gledano, Ambrozije Milanski prvi je poznati koji je odgovorio na ovo pitanje u djelu O Duhu Svetom, knjiga II., poglavlje 48, str. 120.
P: U Am 5,1-3, zašto bi se Amos, pod Božjim nadahnućem, ovdje žalio?
O: Pjevanje ili izgovaranje pjesničke tužaljke bilo je uobičajeno na pogrebu. Metar 3+2 bio je uobičajen u pogrebnoj tužaljci, a upravo je to ovdje napisano, kako ističe New International Bible Commentary na str. 905. Sud nije još bio izvršen, pa je to bilo kao da osoba čuje vlastiti nekrolog. Osim što Amos govori o onome što će se dogoditi, poglavlje 5 nam govori kako se Bog osjeća u vezi s onim što će se dogoditi. Bog ne nalazi zadovoljstvo u smrti bezbožnika, nego želi da se odvrate od svoje bezbožnosti i žive (Ezekiel 18,23).
P: U Am 5:1-27, što je zanimljivo u vezi sa strukturom ovog poglavlja?
O: Hebrejska poezija nije bila organizirana rimom, kao engleska poezija, već po sadržaju. Hebrejska poezija često je bila organizirana kao kiazma, gdje je druga polovica pjesme ogledalo prve polovice, pri čemu se sve ponavlja u obrnutom redoslijedu. Amos 5,1-17 jedan je kiazmični stih, a Amos 5,18-27 drugi.
5:1-3 Božja razarajuća osuda zemlje i gradova
- 5:4-6 Tražite Boga, a ne idole, i živite
- - 5:7 Nepravda prema pravednicima
- - - 5:8-9 Bog je suveren nad nebesima i utvrdama
- - 5:10-13 Nepravda prema pravednima i siromašnima
- 5:14-15 Tražite dobro, a ne zlo, i živite
5:16-17 Božja razarajuća osuda na ulicama i poljima
Drugi kiazam je:
5:18-20 Dan Gospodnji bit će surov za zle
- 5:21-22 Bog mrzi licemjerno štovanje nepravednog naroda
- - 5:23-24 Bog želi pravdu i pravednost, a ne obožavanje koje On mrzi
- 5:25-26 Čak i za vrijeme Izlaska licemjerno ste obožavali druge bogove
5:27 Toga dana bit ćete zarobljeni iza Damaska
Amos 5,10-13 zapravo je kiazma unutar kiazme.
P: Kao što Am 5,1-3 oplakuje sud nad bezbožnicima, kao što je Jeremija jecao za narod u Jer 4,19; 9,1-2, i kao što je Isus oplakivao Jeruzalem u Mt 23,37, kada bismo trebali javno oplakivati narod, njihov sud i njihovu bezbožnost?
A: Prvo, pogledajmo zašto bi ovi ljudi, a i mi, trebali žalovati. Zatim ćemo vidjeti kada i kako žalovati.
Zašto žalovati: Općenito, postoje četiri razloga za žalovanje nad grešnom osobom ili narodom.
a) Zbog zla koje čine: Ako osobito tvrde da su vjernici, trebali bismo žalovati kako njihov grijeh ne časti Boga.
b) Zbog nadolazećeg suda: Zbog suda koji će doći na njih, u ovom životu i u vječnosti.
c) Zbog onoga što je moglo biti: Kao što kaže Jonina 2,8: "Oni koji se drže ništavnih idola napuštaju Njegovu predanu ljubav." (BSB)
d) Osobno, žaljenje nad vlastitim grijehom dio je pokajanja.
Kada žalovati: U ovim primjerima najučinkovitije je žalovati dok još postoji nada, prije nego što budu ubijeni. Kad je David žalovao za svojim sinom koji je umirao u 2. Samuelovoj 12:16-23, prestao je čim mu je sin umro.
Kako žalovati: Iako različite kulture mogu imati različite običaje, ovi su žalosni obredi svi bili javni, gdje su ih drugi mogli vidjeti i možda se upozoriti. Možemo žalovati usmeno, kako u javnom govoru, tako i u razgovoru jedan na jedan s ljudima. Možemo žalovati pisano, na internetu, na blogovima i društvenim mrežama te u knjigama i člancima. Kršćani su "žalovali" na bilbordima koje ljudi vide dok voze pored njih. Postoji mnogo načina da javno izrazimo svoje žaljenje zbog odvraćanja neke zemlje od Boga.
P: U Am 5,4 i 6, zašto Bog zapovijeda ljudima da Ga traže?
O: Čak i u svim tim stihovima o sudu, Bog ljudima nudi priliku da Ga potraže i žive. Ali Ponovljeni zakon 4,29 i Jeremija 29,13 kažu da Ga moramo tražiti svim srcem. Gospodina trebamo tražiti po Njegovim, a ne po našim uvjetima.
Traženje Boga ili je vrlo jednostavno ili vrlo teško pitanje, ovisno o tome imate li ispravnu teološku osnovu.
Mnogi tvrdolinijaši kalvinisti imaju problem s ovim stihom. Drugi kalvinisti rješavaju svoj problem govoreći da je Bog zapovjedio stvari za koje nikad nije dao nekima sredstva za poslušnost, niti je namjeravao da budu poslušni, niti ih je u svojoj tajnoj volji uopće želio poslušnima.
Većina kršćana vidi da Bog očito nalaže ljudima nešto za što im je dao barem neka sredstva da posluše. Bog ljudima nalaže neke stvari, daje im sredstva, ali im također daje slobodu da posluše ili da ne posluše.
P: U Am 5,5b, koja je svrha ova dva upozorenja?
A: Ovo su proročke igre riječima ili kalamburi. Iako su kalamburi često duhoviti, ovi to nisu, već su način pamćenja. Gilgal je izvorno bio spomen na Josuino ulazak u zemlju, ali ovdje će Gilgal biti sjećanje na odvođenje u izgnanstvo iz zemlje. Betel je bio posebno mjesto za Abrahama, Jakova i druge te je značilo "kuća Boga". Ali Amos je Betel nazvao Beth 'aven, što znači "kuća ništavila" ili "kuća zla".
Ovo je upozorenje prilično neobično jer se ljudi obično pozivaju na pokajanje i dolazak na mjesto bogoslužja. No, to su nekada bila neokaljana mjesta bogoslužja pravog Boga, a više nisu. Stoga, umjesto "pokaj se i dođi", poruka ovdje glasi: "pokaj se i kloni se", od nekada pobožnih mjesta koja više takva nisu.
Danas, kada se neko mjesto, bilo da je riječ o bogoslovnom sjemeništu ili denominaciji, potpuno odmaknulo od Boga, ne bismo trebali pokušavati "doći" i reformirati ga iznutra. Možda postoji vrijeme za to, dok se oni bore, ali dođe vrijeme kada je za to prekasno. Umjesto toga, trebali bismo se "držati podalje" i pridružiti se pobožnim vjernicima, a ne onima koji su se već odlučili okrenuti od Boga.
P: U Am 5,8, koja je svrha Plejada i osobito zviježđa Oriona?
O: Ovaj stih naglašava Božju suverenost nad svim nebom i zemljom. No, konkretno u astronomiji (ne astrologiji), u Palestini izlazak Plejada značio je dolazak proljeća, dok je izlazak Oriona značio dolazak zime. Te su zviježđa svake godine dolazile i odlazile kao po satu. Na sličan način, događala bi se i Božja suverenost i izvršenje suda. Plejade i Orion također se spominju u Jobu 9,9 i 38,31.
P: U Am 5,10-13, koji je kiizam ovdje?
O: Ovo je kiazma unutar veće kiazme u Amosu 5:1-17.
5:10 Pravednici su zastrašeni
- 5:11a Siromašni su zlostavljani
- - 5:11b-12a Sud nad grijehom saveza
- 5:12b Siromašni su zlostavljani
5:13 Pravednici su zastrašeni
P: U Am 5,18 ljudi ne bi trebali željeti dan Gospodnji, ili ga trebaju željeti kao što pokazuje 2 Pet 3,12.14?
O: Božja djeca trebaju ga željeti, a oni koji odbijaju slijediti Boga ne bi ga trebali željeti, baš kao što Egipćani nisu trebali željeti noć Pashu u Izlasku 12,29. Amós je ovdje govorio onima koji su bili religiozni, ali nisu bili u pravu s Bogom. Tvrdili su da žele dan Gospodnji, ali u stvarnosti trebali su ga se bojati, budući da Boga nisu slijedili osim u pretvaranju.
P: U Am 5,18, kako se neki ljudi danas mogu oslanjati na Božju milost da ih zaštiti unatoč njihovoj nevjernosti i bezbožnom ponašanju?
O: Zato što samo pričaju, mogli bi misliti da zaslužuju Božje blagoslove. Ali čak i ako smo u potpunosti poslušni, i u riječi i na djelu, i dalje ne zaslužujemo Božje blagoslove.
P: Koji je smisao Am 5,19?
Odgovor: Upravo kad misle da su sigurno izvan opasnosti, tada će ih pogoditi kobna katastrofa.
P: Zašto je Bog prezirao njihove vjerske blagdane u Am 5,21?
O: Prije svega, očito su pokušavali častiti Boga svojim obredima, a istovremeno su izvodili i obrede idolopoklonstva. Iako je Bog ustanovio blagdane i rituale u Starom zavjetu, prezirao je njihovo licemjerno pridržavanje tih blagdana. Naglašavali su pridržavanje blagdana, a zanemarivali su druge dijelove Božjeg zakona, kao što su pomaganje siromašnima i čisto življenje. Jedina svrha koju su imali vjerski blagdani Starog zavjeta bila je da se osjećaju dobro u vjerskom smislu, a Bog nije želio da imaju taj lažni osjećaj.
P: U Am 5,23, pokazuje li Božja odbojnost prema glazbenim instrumentima da ih ne bismo trebali koristiti u crkvi?
O: Ne, već pokazuje da su žičani instrumenti bili dio štovanja u Starom zavjetu. Bogu se ne sviđa neiskrena pobožnost. Amos 5,22-23 ne opravdava izostanak instrumenata u vrijeme Starog zavjeta više nego što bi mogao opravdati izostanak žrtvovanja u to vrijeme. Zanimljivo je primijetiti da su glagoli u Amosu 5,21-22 u množini, dok su glagoli u Amosu 5,23 u jednini. Dakle, Bog poručuje pojedincima da prestanu s tim ako se nisu pokajali.
P: Znači li Am 5,25 da žrtvovanja Izraelaca u pustinji tijekom 40 godina nisu bila Bogu, budući da Izl 24,4 i drugi tekstovi kažu da jesu?
O: Svakako, Mojsije i mnogi Izraelci prinosili su pravu žrtvu pravom Bogu. Međutim, mnogi drugi Izraelci tijekom Izlaska nisu bili usmjereni na služenje pravom Bogu. Štoviše, gotovo su svi Izraelci prinosili idolopokloničke žrtve zlatnom teletu na gori Sinaj.
P: U Am 5,25-27, kada vjerenje u religiju, čak i kršćansku, može biti lažno vjerenje?
O: Očito je da će oni koji se oslanjaju na religiju demona ili lažnog boga biti u nevolji. Ali čak i oslanjanje na Boga i istinu Božje riječi lažna je nada ako Isusa niste učinili Spasiteljem i Gospodinom svoga života.
Bogu nije potrebna niti želi njihovu pobožnost pomiješanu s licemjerjem i pobunom.
P: U Am 5,26 tko su Moloch i Kiun?
O: Postoji određena nesigurnost oko ovih imena, budući da se masoretski tekst i Septuaginta razlikuju. Bez obzira na to, to su bili idoli koje su Izraelci obožavali u pustinji. Arheološka iskopavanja u Palestini pokazala su cvjetajući kult idolopoklonstva, više-manje tijekom većine vremena postojanja Izraelaca sve do Izgnanstva. Neki liberali su [ispravno] istaknuli da je ta politeistička religija bila vrlo različita od onoga što nam je preneseno u Bibliji. Umjesto da umanjuje vrijednost Biblije, ovaj dokaz dodatno potvrđuje njezinu autentičnost. Sama Biblija bilježi gotovo stalni idolopoklonstvo nekih Izraelaca u zemlji. Biblija bi to sve izostavila da je pokušavala prikazati "saniranu" verziju umjesto istinske slike stvarne povijesti.
Te riječi mogu značiti svetište i postolje. Drugo je mišljenje da su to sinonimi za idol Saturna. Neki smatraju da su ta imena povezana s bogovima koje su obožavali Asirci i Aramejci. Bez obzira na to, različite su idole obožavali narodi sjeveroistočno od njih. Poanta je u tome da, ako te idole obožavate kao bogove, otići ćete u izgnanstvo gdje se ti idoli obožavaju.
P: U Am 6,1, što je bilo pogrešno u pouzdavanju u goru Samarije?
O: Prvo što nije odgovor, a zatim odgovor.
Ne odgovor, već Jeruzalem: Neki bi iz Judeje rekli da su trebali vjerovati na gori Sionskoj (mjestu Jeruzalema), gdje je bio Božji Hram, umjesto u lažnu religiju Samarije. Međutim, Jeremija 7 dokazuje da je to pogrešan odgovor.
Odgovor: Ne bismo trebali vjerovati nijednoj vjerskoj praksi, čak ni onima koje činimo jer nam je Bog zapovjedio. Naravno, ljudi ne bi trebali vjerovati u idolopokloničke postupke, ali ne bi trebali vjerovati ni u svoju pobožnu poslušnost; umjesto toga, trebali bi vjerovati Bogu. U Zahariji 1:12 ljudi su mislili da Bog neće učiniti ništa; ali ovdje Amós kaže da je Bog posebno usmjeren na one koji Ga odbacuju, a ipak nose Njegovo ime.
P: U Am 6,1-7, kako su neki ljudi danas pogrešno spokojni, kao što su bili tada?
O: Ljudi su spokojni kada ne vide hitnost za promjenom, nemaju želju za promjenom i ne vide nikakav razlog za promjenu. Nisu bliski Bogu i nemaju želju da mu se približe jer ne vide potrebu za tim. Uvijek bismo trebali željeti približiti se Bogu.
U Judi se smatralo da će Samarija prvo neko vrijeme odgoditi bilo kakve nevolje koje bi joj mogle doći.
P: U Am 6,5, kako neki danas pokušavaju oponašati velike vjerske vođe?
D: Davidove pjesme i psalmi napisani su za Boga. Ljepoti su i u književnom i u vjerskom smislu. Ti ljudi, koji očito nisu mnogo marili za Boga, i dalje su pokušavali oponašati ono što je David činio.
Danas ljudi mogu diviti se kršćanskoj arhitekturi i umjetnosti te spisima kršćana, ali ne žele služiti i obožavati Krista. Možda imaju pozitivne osjećaje prema kršćanstvu, ali ih ne miješajte s pravim kršćanima ako nisu predali svoj život Bogu.
P: U Am 6,8, zašto bi Bog osobito mrzio ponos u vama?
O: Samo jedan grješan stav, ponos, može isključiti mnoge dobre stvari, kao što su zahvalnost, zadovoljstvo i popravljivost. Može prerasti u zavist, nepraštanje i osjećaj povrede kada drugi ne prepoznaju vašu pretpostavljenu nadmoć.
Postoje tri nešto različita oblika ponosa:
1) Smatrati se boljim, važnijim ili vrjednijim od nekoga drugoga.
2) Ponos na ono što ste sami postigli, pripisujući sebi zasluge za ono što su učinili Bog i drugi.
3) Ponos na ono što ste učinili. Nismo značajni zbog onoga što smo stvorili, već zato što nas je Bog stvorio. Bog nas ne voli zbog onoga što smo učinili, već zbog onoga što je Bog učinio.
Jedan aspekt ponosa je glupost, jer nemaš ništa na čemu bi mogao biti ponosan u sebi samome.
P: U Am 6,10 zašto ljudi ovdje ne spominju Božje ime?
A: Ljudi koji su u prošlosti tako lagano bogohulili Božje ime sada se boje čak i izgovoriti ga zbog gnjeva koji je pao na njih.
P: U Am 6,12 i Ezek 5,6 kako neki pretvaraju pravdu u otrov, a plod pravednosti u pelin?
O: Od suca u slučaju očekuje se pravda. Kada osoba primi ono što smatra nepravdom, može postati gorka i odustati od koncepta da ikada može postojati pravda. Neke stvari nemaju smisla, poput konja koji trče po stijenama ili volova koji ondje ore. Također, neke sudske odluke neće imati smisla.
P: U Am 7, kada, ako uopće, trebamo zagovarati pred Bogom za zle ljude?
O: Svi još uvijek griješe, pa u jednom smislu uvijek se molimo za grešne ljude svaki put kad se molimo za nekoga. Ali ovaj je kontekst drugačiji; to su bili bezbožnici koji se nisu pokajali. Amós, a i mi, trebali bismo se i dalje moliti za bezbožnike koji se nisu pokajali, da se pokaju i dođu k Bogu. Da nije Božje milosti, i mi bismo bili na njihovom mjestu.
P: U Am 7,7-9, što točno radi olovna struna?
O: Ona jednostavno pokazuje, i osobi koja ju je postavila i svima drugima, je li nešto ravno i uspravno ili je krivo. Djelomično izgrađen zid koji je kriv može se srušiti i ponovno izgraditi. Stari zid može se ispitati kako bi se vidjelo je li još uvijek dobar ili bi ga trebalo srušiti. Olovna uzica će izmjeriti Jeruzalem kako bi se vidjelo treba li ga uništiti, u 2. Kraljevima 21,13.
Olovna nit sama po sebi ne čini ništa, već pokazuje što je krivo i treba biti uništeno. Božja presuda ne bi bila proizvoljna, već u skladu s olovnom nitom Njegova zakona.
P: U Am 7, Amoc je bio osuđen kao izdajnik jer je govorio stvari koje nisu htjeli čuti. Kako bi osoba danas mogla biti lažno optužena za nelojalnost?
Mnogi ljudi u osnovi krivo shvaćaju pojam odanosti.
Odanošću prema zemlji nasuprot odanosti političkom vođi: Ako mislite da trenutni politički vođa nije najbolji za vašu zemlju i da bi drugi trebao biti izabran, neki bi vas mogli nazvati neodanim zemlji. Oni ne vide razliku između slijepog praćenja vođe i odanosti zemlji. Zbog toga biste, paradoksalno, mogli biti odaniji zemlji od svog optužitelja. Postoji pojam koji je nekima danas izgubljen, a zove se "lojalna oporba". S pozitivne strane, u više sam crkava čuo pastora kako kaže da bi slušatelji trebali provjeriti ono što on kaže s onim što Biblija kaže. Ako pronađu mjesto gdje on kaže nešto suprotno onome što Biblija kaže, pastor je rekao da ga u tom slučaju ne bi trebali slušati, već slijediti Bibliju.
Odanošću protiv organizacije: Šef bi mogao očekivati da mu uvijek budete odani, čak i kada od vas želi da radite stvari koje su protiv najboljih interesa tvrtke ili organizacije.
Nema konstruktivne kritike: Konačno, neki misle da odanost znači uvijek biti pozitivan i da je neodano ne biti "da-reka". Problem je u tome što, kada je potrebna promjena smjera, nitko neće reći vođi da se treba promijeniti. Nakon što bude prisiljen otići, možda će se pitati što se dogodilo i zašto mu nitko nije rekao. Međutim, ne shvaćaju da su poticali kulturu u kojoj nitko nije mogao javno reći da nešto nije najbolji način, bez straha od posljedica.
P: U Am 7,10-17, kako je Amos odgovorio na optužbu da nije kvalificiran za proroka?
O: Amos je bio poput olovne uzice za pojedinca: svećenika Amaziju. Amos zapravo daje dva komplementarna odgovora. Amos se slaže da nije kvalificiran ni prema jednom ljudskom mjerilu. Stoga on nije profesionalni prorok, niti zarađuje za život kao prorok, kako Amazija insinuira. Ali Amos kaže da ga je unatoč tome Bog izravno pozvao.
P: U Am 7,10-17, što biste trebali učiniti kada vam netko zapovijeda da nešto učinite?
O: Sve ovisi. Poslušajte ako ono što naređuju nije protiv onoga što Bog zapovijeda i ako su u položaju da im trebate poslušati (poput policajca, suca, vašeg šefa ili vašeg učitelja). Poslanica Rimljanima 12,18 kaže da, koliko je to moguće, trebamo živjeti u miru sa svima. Ako nisu u položaju vlasti nad vama, svejedno ih poslušajte ako znate da je ono što traže ono što biste trebali činiti. Ali ako se ne radi o nečemu što biste trebali poslušati, vaša reakcija mogla bi ovisiti o okolnostima. Ponekad im možete jednostavno reći da to nećete učiniti i zašto, kao što je Petar učinio u Djela apostolskih 4,19-20. Ponekad je najbolje nešto učiniti tajno, kao što je Josip iz Arimateje učinio u Ivanu 19,38. Ponekad je najbolje pobjeći, kao što je Isus zapovjedio vjernicima u Mateju 24,16-18.
Web-stranica dobrog kršćanskog apologete uklonjena je, a da on nije znao. Kad je pitao webmastera zašto je uklonjena, doznao je da je netko nazvao webmastera i rekao da je više ne želi te da je ukloni. Stoga je webmaster, bez ikakve provjere tko je zove, uklonio web-stranicu. Kad je apologeta to vidio, stranica je ponovno vraćena.
U svom služenju jednom sam primio e-mail u kojem je pisalo da govorim pogrešne stvari o islamu i da trebam ukloniti svoju web stranicu, uz prikrivenu prijetnju sudskim postupkom ako to ne učinim. Odgovorio sam ispričavši se za sve pogreške koje sam možda napravio i rekao da ću ih odmah ispraviti. Zamolio sam ih da mi pokažu mjesta na kojima sam nešto pogrešno rekao, kako bih to mogao ispraviti. Nikada više nisam čuo od njih.
P: U Am 7, na koji bi načine ljudi danas mogli pokušati kontrolirati ili potisnuti božanski danu službu, kao što je tada pokušao zli svećenik Amazija?
O: Netko se može usprotiviti službi, inicijativi ili drugom djelu iz barem tri razloga: kontrola, zavist ili protu-namjere.
Kontrola: Netko na vlasti mogao bi biti protiv službe ili crkve iz jednostavnog razloga što je ne kontrolira. Smatraju da sav smjer mora dolaziti od njih i da ga oni trebaju kontrolirati. Netko bi mogao smatrati da bi to loše izgledalo, jer zašto ste vođa ili menadžer ako to ne možete staviti pod svoju kontrolu.
Zavist: U drugim okolnostima mogli bi podržati službu, ali su odani drugoj organizaciji i vide uspjeh te službe kao smanjenje uspjeha onoga što oni žele. Ne radi se o tome da se napravi najbolja stvar, već o tome da oni i njihova organizacija naprave najbolju stvar. Ponekad u radnom okruženju više rukovodstvo može nenamjerno poticati ovo usredotočujući se na pojedinačne rezultate, isključujući timski rad i podršku drugim grupama. Netko bi mogao smatrati da to ne bi dobro izgledalo, jer ako bi druga grupa radila sve ono što vi radite, ljudi bi se mogli vratiti i pitati što vi radite.
Protumjere: U osnovi, ministarstvo bi moglo uvjeravati ljude da krenu u određenom smjeru ili da vjeruju ili djeluju na određeni način, a netko bi se tome mogao u osnovi protiviti. Netko bi mogao misliti da bi "optika" bila loša, jer ovdje vaš šef, menadžer ili kralj želi da budete lojalni i krenete u određenom smjeru, a vi tolerirate da netko drugi radi protumjere.
U Amacijevom slučaju, moglo je biti sve tri, s posebnim naglaskom na treću. Danas, kada se netko protivi nečemu dobrome što vi ili vaša grupa radite, možda bi bilo dobro pokušati razumjeti zašto. Možda je to zato što jednostavno imate lošu ideju, a da to ne znate. To može biti istina ili ne, iako će vam to uvijek reći ako im se pruži prilika. Ali također razmislite o tome da bi se protivljenje moglo temeljiti na jednom od ova tri razloga; umjesto da instinktivno reagirate na protivljenje, bolje je inteligentno odgovoriti. Možda ćete ih moći umiriti, udružiti se s njima ili pak pridobiti saveznike koji su im nad glavom.
P: U Am 8,1-2, koja je važnost zrelog ljetnog voća?
O: To pokazuje da su Izraelci, poput ljetnog voća, bili spremni na sud. To predstavlja puni ciklus rasta do rezultata rasta. Na hebrejskom riječ za zrelo voće / ljetno voće (qayis) zvuči slično izrazu "vrijeme je zrelo" (qes). Ili bi to moglo biti prezrelo, trulo voće.
Općenito, ljudi zaboravljaju da Bog ima snažan osjećaj za vrijeme.
Konkretno, vrijeme za izbjegavanje suda je isticalo.
Naši grijesi imaju "rok trajanja" koji Bog privremeno dopušta, ali njihov je rok trajanja uskoro istekao.
P: U Am 8,5, što je ovdje bilo griješno, budući da su se pridržavali Zakona?
O: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
Djelomična poslušnost: Bog želi više od pukog izvršavanja nekih rituala, a pritom nepoštivanja drugih zakona varanjem i tlačenjem drugih, što također pokazuje Jakovljeva 2,10-11.
Unutarnja poslušnost: Bog želi više od vanjskih djela, već srce ispunjeno poslušnošću.
Vanjski su obilježavali blagdane novog mjeseca, iako se u srcu nisu mogli dočekati da završe. Iako su bili pobožni, koristili su nepoštene vage, tlačili i kupovali siromašne. Čak ni danas ne bi trebalo biti iznenađenje da su neki zli ljudi, daleko od Boga, i dalje pobožni.
P: U Am 8,9, kada će sunce zaći u podne?
Odgovor: Postoje dva gledišta, a odgovor bi se mogao smatrati dvostrukim ispunjenjem.
Neposredno: Prema Asirskim kronikama, došlo je do pomračenja 15. 6. 763. pr. Kr. tijekom ustanka u asirskom gradu Ašuru. (Ašur je udaljen 500 do 600 milja od Jeruzalema.) To bi se moglo odnositi na dva pomračenja: 784. g. pr. Kr. i 763. g. pr. Kr. Amosa 8,9 treba razumjeti kao neposredno, a ne u smislu posljednjih vremena.
Kraj vremena: Amos 8,9 kaže da će se to dogoditi "onog dana". Taj dan je Dan Gospodnji, koji je došao prvi put kada je Gospodin došao. Sunce je zašlo usred dana kada je Isus bio razapet na križ. Dan Gospodnji je također kada se Isus vrati, kada će sunce ponovno zaći.
P: U Am 8,10, kada bi oni žalovali kao za jedinim sinom?
O: To će se dogoditi kada se Židovi u velikom broju obrate Kristu u posljednjim vremenima. O tome govori i Zaharija 12,10.
P: U Am 8,11, kako će nastati glad za slušanjem Božje riječi?
O: Četiri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.
1. Ljudi mogu odbiti slijediti Boga, a Bog im dopušta da se kasnije pokaju i slijede Ga.
2. Međutim, kada pojedinac dovoljno dugo odbije slušati istinu koju mu je Bog dao, dođe vrijeme kada će gotovo ništa ne čuti od Božje riječi. Izraz koji neki ljudi koriste za ovaj proces jest "sudsko otvrdnjavanje", a to je otvrdnjavanje u kojem sudjeluju i pojedinac i Bog. Ako ljudi ne žele slijediti Boga, Gospodin nije obvezan dati im svoju riječ. Zapravo, na dan suda možda bi za njih bilo bolje da znaju što je manje moguće, ako su ionako odlučni odbaciti Boga.
3. Naravno, dolazi i konačno vrijeme, u trenutku smrti, kada više nema drugog pokušaja.
4. Za narod također dolazi vrijeme kada je Božja riječ među njima rijetka. Dolazi i vrijeme kada je skupina raspršena i njihov identitet kao naroda je izgubljen.
P: Odnose li se Am 8,11-12 na Izrael ili na sve narode?
O: Ovi stihovi se izravno odnose na Izraelce i njihove polutne potomke, Samarijance. Međutim, opće načelo se i dalje primjenjuje i na druge narode.
P: Zašto u Am 8,12 traže riječ Gospodnju i ne nalaze je, kad u Mt 7,7-8 stoji da svatko tko traži, prima, i tko traži, nalazi?
O: Prvo ono što nije odgovor, a zatim odgovor.
Nije odgovor: Isus je te riječi izgovorio stoljećima nakon Amosa, a u vremenima Novog zavjeta stvari su drugačije nego prije. Također, postojao je 400-godišnji razdoblje tišine, tijekom kojeg nije dano nikakvo pismo, neposredno prije dolaska Isusa. Naposljetku, znanje koje nam je Isus dao nije bilo dostupno čak ni pobožnim ljudima koji su živjeli prije Isusa. No, iako su ove tri izjave sve istinite, one propuštaju vječnu istinu i upozorenje koje je glavna poanta Amosa 8,12-14.
Odgovor: Postoje dvije razine odgovora.
Konkretno, Amosej 8,12-14 odnosio se na one (uglavnom Samarijance) u zemlji [Izraela] koji su išli za idolima sjevernog kraljevstva, kao i za Bogom. Dokle god su pokušavali slijediti oboje, ne bi pronašli riječ Božju.
Općenito, Amós 8,12-14 upozorenje je za sve ljude. Matej 7,7-8 ne znači da trebate pitati bilo koga; to znači da morate pitati Jednog Istinskog Boga. Ako želite kombinirati istinu Božju s lažnim bogovima i drugim religijama, doživjet ćete glad za istinom, a ne njezino ispunjenje. Morate tražiti Boga svim srcem, a ne da dio srca traži Boga, a dio srca traži idole.
P: U Am 9,1-4, što znače ovi stihovi?
O: Možeš bježati, ali se ne možeš sakriti od Božjeg gnjeva. Bog ne dopušta samo ovo uništenje; On ga nadzire! Ako netko pobjegne u hram ili svoju kuću da se sakrije, izaslanici gnjeva bit će kod okana vrata i rušit će ih. Ako netko pobjegne negdje drugdje, Božji gnjev ga svejedno sustići. Čak ni to što je netko od Božjeg izabranog naroda neće ga spasiti.
Karmel je vjerojatno spomenut jer se ondje nalaze tisuće vapnenačkih špilja, uglavnom na zapadnoj strani, gdje bi se bjegunac mogao sakriti. Vrh je gusto obrasao šumom i ondje bi se također moglo pokušati sakriti.
P: U Am 9,3, uzrokuje li Bog fizičko zlo?
O: Postoje dvije vrste stvari koje označavaju hebrejske (kao i engleske) riječi za zlo.
Moralno zlo je pokvarenost, i iako Bog to dopušta, on to ne uzrokuje izravno.
Fizičko zlo je šteta ili smrt, i ponekad Bog to izravno uzrokuje.
Muslimani ne bi trebali biti iznenađeni da pojam "zlo" može značiti štetu, a ne samo moralno zlo. Taj se pojam koristi na taj način i u njihovim vlastitim spisima, u Buharijevom hadisu, svezak 3, knjiga 29, poglavlje 7, br. 56, str. 35.
P: U Am 9:7, kako su Židovi bili poput Etiopljanina?
Odg: Kao što dva kuće mogu biti ista, osim boje, svi smo mi jednaki pred Bogom, jer naša "boja" Bogu ne čini razliku.
P: Pokazuje li Am 9:7 da su Židovi bili crni?
O: Ne, osim ako je boja kože jedini način na koji Bog razlikuje ljude. Ljudi s Bliskog istoka bili su kavkaške rase. Egipćani su bili pretežno kavkaške rase, s nekim crnim krvlju. Međutim, u drevnom Egiptu Egipćani s crvenom kosom smatrani su ružnima i brijali su glave. Kako bi mogli imati crvenu kosu ako su svi bili crni…?
Bog je upotrijebio primjer naroda koji je fizički izgledao vrlo drugačije kako bi naglasio da smo ispod kože svi jednaki pred Bogom. Galaćanima 3,28 također pokazuje da smo svi Božji sinovi, bez obzira na našu rasu ili spol. U ranoj Crkvi, ljudi od Etiopije do Rusije i Francuske svi su jednoga srca obožavali Boga, prema Irenaeu iz Liona (182. – 188. g. n. e.), Irenaeus, Protiv hereza, knjiga 1., poglavlje 10.2, str. 331.
P: U Am 9,7, gdje su bili Kaphtor i Kir?
O: Kaphtor je bio pradomovina Filistejaca prije njihovog dolaska na jugoistok Palestine. Kir je bila pradomovina Aramejaca prije njihovog dolaska u današnju Siriju. Nismo sigurni gdje su ta mjesta bila. Međutim, Filistejci su bili egejski narod i vjeruje se da su vjerojatno došli s otoka Krfa.
P: U Am 9,11-15, zašto poruka nade odmah nakon tako gnjevne proroštva?
O: Mnogi drugi proroci također završavaju optimističnom notom o budućnosti barem ostatka. Iz prve polovice 9. poglavlja moglo bi se pomisliti da je Bog zauvijek gotov s Izraelcima, sve dok ne budu zauvijek uništeni. Ali Amos 9,11-15 pokazuje da to nije tako; Bog i dalje ima divan plan za njihove potomke u budućim generacijama u vrijeme tisućljeća i nakon njega.
P: U Am 9,12, kada su Židovi posjedovali ostatak Edoma?
O: To se ne odnosi samo na zemlju, već i na narod. Oko 130./125. g. pr. Kr. kralj Ivan Hirkanski prisilio je Edomite da se asimiliraju s Židovima. Herod Veliki bio je Edomita. No ne samo Edom; Božji narod uključivao bi općenito i pogane. Jakov, Gospodinov brat, spomenuo je tu točku, citirajući Amosa 9,11-12, na Jeruzalemskom saboru u Djela apostolskih 15,1-20.
P: U Amu, koji su neki od najranijih rukopisa koji i danas postoje?
A: Svitci s Mrtvog mora: (oko 1. st. pr. Kr.) Postoje tri primjerka Amosa među svitcima s Mrtvog mora, označeni 4Q78 (=4QXIIc), 4Q82 (=4QXIIg) i 5Q4 (=5QAmos).
4Q78 sadrži Amosa 2:11-16; 3:1-15; 4:1-2; 6:13-14; 7:1-4,7-9,12-16
4Q82 sadrži Amosa 1:3-15; 2:1,7-9,15-16; 3:1-2; 4:4-9; 5:1-2,9-18; 6:1-4,6-14; 7:1,7-12,14-17; 8:1-5,11-14; 9:1,6,14-15
5Q4 sadrži Amosa 1:3-5.
Međutim, u djelu The Dead Sea Scrolls Translated, str. 479, navodi se da 4Q82 (4QXIIg) iz Knjige manjih proroka sadrži ostatke proroka Ozeja i Nahuma, ali se u njemu ne spominje prorok Amoc. Također, u djelu The Meaning of the Dead Sea Scrolls navode se samo 5:26-27; 8:11; i 9:11 za proroka Amoca.
Nahal Hever je špilja u blizini Engedija koja sadrži fragment manjih proroka na grčkom (8 Hev XIIgr). Napisan je između 50. pr. Kr. i 50. g. n.e. Bio je skriven tijekom Bar Kokhbina ustanka protiv Rima. Radi se o reviziji Septuaginte, nastaloj u Judeji, i gotovo je identičan masoretskom tekstu.
Svici iz wadi Murabba'ata Malih proroka (Mur XII) potječe iz oko 132. godine. Sadrži sljedeća poglavlja iz knjige proroka Amosa: Amos 1,5–15; 2,1; 6,1?; 7,3–17; 8,3–7,11–14; 9,1–15.
Sveukupno, sačuvani u svitcima s Mrtvog mora, Nahal Hever i wadi Murabba'at, imamo sljedeće stihove iz Amosa: Amos 1:3-15; 2:1,7-9,11-16; 3:1-15; 4:1-2,4-9; 5:1-2,9-18; 6:1-4,6-14; 7:1-4,7-17; 8:1-5,11-14; 9:1,6,14-15.
Kršćanski rukopisi Biblije, od oko 350. g. po Kr., sadrže Stari zavjet, uključujući proroka Amosa. Dva od njih su Vatikanus (325.–350. g. po Kr.) i Aleksandrinus (oko 450. g. po Kr.), u kojima su knjige dvanaest manjih proroka smještene ispred knjige proroka Izaije. Knjiga proroka Amosa potpuna je i u Vatikanusu i u Aleksandrinusu.
Joel, Amós i Mihej nikada nisu bili prisutni u Sinaitiku (340.–350. g.).
Q: Koji su rani pisci spominjali Amosa?
O: Pisci iz razdoblja prije Prvog nikijskog sabora koji su se pozivali ili aludirali na stihove iz Amosa su:
Justin Mučenik (oko 138. – 165. g.) u svom Djelu Dijalog s Židovom Trifom, pog. 22, str. 205, citira Am 5,18–6,7 kao djelo proroka Amoza.
Meliton Sardski (170-177/180. g.) (implicitno) spominje "Stari zavjet" i navodi knjige. Ne navodi dvanaest manjih proroka pojedinačno, već ih naziva Dvanaestoricom. Fragment 4 iz Knjige izvataka, sv. 8, str. 759
Irenaeus iz Liona (182-188. g.) također se poziva na Am 1,2; 5,25-26; 8,9-10; 9,11-12.
Klement Aleksandrijski (193-217/220. g.)
Tertulijan (198-220. g.)
Hipolita (222.–235./6. g.)
Oriigen (240. g.) "Jer, zašto želite Dan Gospodnji? A to je tama, a ne svjetlo, kaže prorok Amós." (usp. Amós 5,18) Homilije o Jeremiji Homilija 12, pog. 10.1, str. 123 (grčki)
Novatijan (250/254-256/7. g.)
Kiprijan Kartaginski (248.–258. g.)
Adamantius (oko 300. g.) navodi Amosa 5,8 kao riječ proroka. Dijalog o pravoj vjeri, 5. dio, glava 18b, str. 172.
Metodije Olimpski i Patarski (270-311/312. g.)
Laktancije (oko 303. – oko 325.)
Nakon Niceje (325. g.):
Atanazije Aleksandrijski (367. g.) (Posredno, jer spominje dvanaestoricu proroka) "Stari zavjet, dakle, ima dvadeset i dvije knjige; … zatim Proroci, pri čemu se dvanaestorica računaju kao jedna knjiga…." Atanazije, Uskrsno pismo 39, gl. 4, str. 552.
Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Starog zavjeta. Posebno raspravlja o Postanku, Izlasku, Levitskom zakonu, Brojevima, Ponovljenom zakonu, Petoknjižju, Jobu, Isusu Navinu [Jozua], Sudcima, Rutu, Samuelu (2 knjige), dvanaestorici proroka, Ozeju, Joelu, Amosu, Obadiji, Jonasi, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Agej, Zaharija, Maleahija, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Danijel, Estera, Ezra, Nehemija. Pismo 53, gl. 7-8, str. 99-101.
Nakon Niceje postoje i drugi pisci.
P: U Am, koje su neke od razlika u prijevodu između hebrejske i grčke Septuaginte?
O: Septuaginta sadrži oko 3.219 grčkih riječi. Usredotočujući se na 5. poglavlje (489 grčkih riječi), prva alternativa je masoretski tekst, a druga grčka Septuaginta, osim ako nije drugačije naznačeno.
Am 3:9 "Ašdod" (masoretski tekst) naspram "Asirija" (Septuaginta)
Am 5:1 "riječ" vs. "riječ Gospodnja"
Am 5:1 "tužaljka/rim, koju podižem protiv tebe" vs. "koju podižem protiv tebe, tužaljka/rim"
Am 5:1-2 "O kućo Izraelova. Djevica Izraelova pala je i ne ustat će više; leži napuštena na svojoj zemlji; nema tko bi je podigao." vs. "Kuća Izraelova pala je; više se neće ustati. Djevica Izraelova pala je na svojoj zemlji; nema tko bi je podigao."
Am 5:4,6 "i živjeti" vs. "i živjet ćete"
Am 5:5 "Gilgal" vs. "Galgala"
Am 5:5 "Beersheba" vs. "studena prisege" (Ime grada Beersheba znači studena prisege)
Am 5:6 "Neće izbiti kao vatra na kući Jozefovoj i ne će je uništiti; i nema tko da je ugasi za Bet-El." vs. "da kuća Jozefova ne planu kao vatra i ne proždre ga, i da ne bude tko da je ugasi za kuću Izraelovu."
Am 5,7 "Napustio je one koji pravdu i pravednost pretvaraju u pelin na zemlji" nasuprot "[On je] taj koji izvršava sud na visinama [iznad], i uspostavio je pravdu na zemlji"
Am 5,8 "Onaj koji stvori Plejade i Oriona" (zviježđa na nebu) vs. "Onaj koji stvori sve, i mijenja [ih]"
Am 5,9 "koji izaziva propast da bljesne protiv snažnih" vs. "koji raspodjeljuje propast snazi"
Am 5,9 "uništenje dolazi na tvrđavu" nasuprot "i donosi nevolju na tvrđavu."
Am 5,10 "preziru onoga tko govori pravedno" vs. "ogadili su svetu riječ."
Am 5:11 "gazeći po siromašnima" vs. "udarili su siromašne šakama"
Am 5:15 "Mrzite zlo i volite dobro" vs. "Mrzili smo zlo i voljeli dobro"
Am 5:17 "u svim vinogradima" vs. "na svim putovima"
Am 5:18 "onima koji" vs. "vi koji"
Am 5,18 "ovo" vs. "ovaj dan Gospodnji"
Am 5:18 "Dan Gospodnji je tama" vs. "dok je tama"
Am 5:20 "svjetlost u njemu" vs. "svjetlost"
Am 5:21 "gadežan mi je vaš blagdanski sjaj" vs. "odbacujem vaše blagdane"
Am 5:21 "ne nalazim zadovoljstvo u vašim svečanostima" vs. "ne mirišem žrtve vaše u vašim sveopćim skupovima."
Am 5:22 "neću se veseliti" vs. "ne prihvaćam ih"
Am 5:23 "gudalo" vs. "instrument"
Am 5:24 "vode … vječno tekući potok" vs. "voda … neprelazni bujic"
Am 5,25 "žrtve i prinosi" naspram "žrtve i prinosi"
Am 5,25 "četrdeset godina u pustinji, o kućo Izraelova?" vs. "O kućo Izraelova, četrdeset godina u pustinji?"
Am 5:26 "Da, nosili ste šator svoga kralja i Kiyyun/Kaiwan, svoje idole, zvijezdu svojih bogova…" vs. "Da, podigli ste šator Molocha i zvijezdu svojega boga Raephana/Rephana, njihove idole…"
Am 5:27 "Zato" vs. "I"
Am 8:1 "rekao" (masoretski tekst, Septuaginta) naspram "rekao mi" (sirijac, Teodor iz Mopsuestije, Komentar o knjizi Amosa, poglavlje 8, str. 164)
Am 8:8 "nabubreknuti poput svjetla" (masoretski tekst) naspram "nabubreknuti poput rijeke [Nila]" (neki hebrejski rukopisi, Septuaginta, Targum, sirijski prijevod, Vulgata)
Am 9:12a "Edom" vs. "čovječanstvo/ljudi"
Am 9:12b "nose moje ime" (masoretski tekst) nasuprot "nose moje ime može tražiti Gospodina" (Septuaginta)
Bibliografija za ovo pitanje: hebreanski prijevod potječe iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena, a prijevod Septuaginte iz prijevoda Sir Lancelota C.L. Brentona, The Septuagint: Greek and English. Također su korišteni The Expositor's Bible Commentary i fusnote u Bibliji NASB, NIV, NKJV i NRSV.
Osim ako nije drugačije naznačeno, citati iz Svetog pisma preuzeti su iz Biblije Berean Standard Bible (BSB), koja je posvećena javnoj domeni: https://berean.bible