< Upit iz Biblije o Obadiji

P: U Obadijahu, zašto napisati cijelu knjigu o sudu nad narodom Edom?

O: Evo jednog mogućeg razloga, u osam dijelova.

1. Edomci su dosljedno birali biti neprijatelji Božjeg naroda.

2. Kad su Edomci bili neprijateljski nastrojeni prema svojim izraelskim braći u Brojevima 20:14-21, dobili su još jednu priliku zbog bliskog odnosa.

3. Kada je Jeruzalem pao, bili su aktivni u progonu Izraelaca i predaji ih Babiloncima prema stihovima 11-13 i Amosu 1:11-12.

4. Specifični grijesi Edoma navedeni su kao ponos (stihovi 3-4) i nasilje prema Izraelcima.

5. Istina je da Edomci nisu bili tako zli kao Kanaaneci i nisu bili tako štetni za Izraelce kao Asirci i Babilonci.

6. Ipak, oni su znali za pravog Boga, a s većim prilikama za znanje dolazi i veća odgovornost.

7. Edomci su nam primjer da ne budemo ponosni niti se radujemo propasti pobožnih ljudi.

8. Edomci su primjer Božjeg suđenja naciji kolektivno.

P: Je li Obadija bio samo izraz židovskog nacionalizma?

O: Ne. Može se stvoriti svakakva ljudska motivacija za gotovo svaki pisani tekst. Knjiga Obadija predstavlja se kao Božja poruka o zaštiti Izraela i sudu nad Edomom, i nema dokaza koji bi upućivali na suprotno.

P: Koje su glavne točke knjige Obadija?

O: Knjigu Obadija može se čitati na tri različite razine.

1. Na površini bi se moglo pomisliti da je to samo proročanstvo o uništenju Edoma.

2. Na dubljoj razini, to je upozorenje svima o ponosu i radovanju zbog propasti pobožnih ljudi.

3. Na još dubljoj razini može se istražiti koncept zajedničkih grijeha naroda, kako se oni prenose kroz kulturu i sačuvanu povijest te kako ih Bog kažnjava.

P: U knjizi Obadija, koji je pregled knjige?

A: Evo pregleda na visokoj razini.

1-9 Esavova oholost i nadolazeća propast

10-16 Zašto će Esau biti kažnjen

17-21 Uloga Jakova u kažnjavanju Esava

P: U Obad 1, kada je napisana knjiga Obadija?

A: Postoji malo tragova o datumu Obadijine knjige.

Postoje tri glavne teorije:

1. Za vrijeme kralja Jorama (848.–841. pr. Kr.)

2. Za vrijeme kralja Ahaza (731-715. pr. Kr.)

3. Ubrzo nakon pada Jeruzalema, oko 585. pr. Kr.

P: U Obad 1, je li to bio isti Obadija koji je sakrio 100 proroka u 1. Kraljevima 18:3-4?

O: Josif Flavije (Jevrejske starine, knjiga 8, poglavlje 13.1-7) i Talmud Sanhedrin 39b pogrešno su tako mislili. Međutim, ako se Obadija 11 odnosi na babilonsko zauzimanje Jeruzalema, Obadija iz 1. Kraljevima 18:3-4 živio je gotovo 300 godina ranije. Zaključno, nemamo nikakvih zapisa o ovom Obadiji izvan Biblije.

P: U Obad 1, kako je poslan glasnik među narodima da krene protiv Edoma?

O: To bi bio duh koji potiče narode na bitku. U ovom slučaju nije precizirano jesu li to bili Božji anđeli kojima je zapovijeđeno da to učine ili demoni kojima je Bog to dopustio. No, postoji slična situacija u Otkrivenju 16,12-14 gdje su tri nečista duha koji su nalikovali žabama izašli iz usta zmaja, zvijeri i lažnog proroka kako bi potaknuli kraljeve svijeta na bitku.

P: Zašto bi Edom bio tako ponosan?

O: Moćni, bogati i lijepi nemaju monopol na grijeh ponosa. Edomci su bili ponosni na svoje (naizgled) neosvojive planinske utvrde. Imati dobre obrane nije loša stvar, ali kada se na njih oslanjate i okrećete od Boga, to je loše. Međutim, Edom je učinio i više od toga. Kada je Jeruzalem pao, sami su napali bespomoćne Izraelce (Obađah 10-11). Ponekad ljudi osjećaju da se pravila pristojnosti i ljubaznosti više ne odnose na njih kada su ponosni i misle da se mogu pouzdati u vlastitu obranu.

P: Što nas Obad 5 uči o kazni?

O: Postoje različiti stupnjevi Božje kazne. Ponekad, kao u knjizi Ageja 1, to je tek manja financijska prosperiteta nego što biste inače imali. Drugim je putevima to poput lopova koji su uzimali što su htjeli. Međutim, ovo je treći, težak tip, gdje, kao u slučaju pošasti skakavaca u Joelu 1, neće ostati ništa. No dok je pošast skakavica bila teška, ali na vrlo ograničenom području, ovo uništenje bi pogodilo cijeli Edom. Povijesno gledano, u Isovo vrijeme u Edomu nije ostalo nijednog Edomca. Zemlju su preuzeli nabatejski Arapi. Izvorni Edomci preselili su se na zapad u južnu Judeju i nazvani su Idumejci.

P: U Obadijahu 8-9, tko su bili mudraci Edoma?

O: Edom je bio poznat po svojim mudracima. Jedan od njih očito je bio Elifaz Temanac, koji se spominje u Jobu 2,11.

P: U Obadijahu 20, je li to bila lažna proročanstva budući da se Izraelci nikada nisu vratili?

O: Ne. Izgnanci koji su se vratili, a koje su nazivali Židovima, doista su posjedovali zemlju. Iako je istina da je većina izgnanaca koji su se vratili bila iz Judeje, Ezra 2:3-63 i Nehemija 7:6-63 i Nehemija 11 pokazuju da su se vratili i ljudi iz drugih plemena. Ako je u Nehemiji 11, stihovima 7–9 odabrana skupina Benjamitaca da živi u Jeruzalemu, moralo je postojati dovoljno Benjamitaca među kojima su mogli birati.

P: U Obadijinu proročanstvu, koji su neki od najranijih rukopisa koji danas još uvijek postoje?

Postoji jedan primjerak stihova iz Obadijina proroštva među Svitcima s Mrtvog mora (4Q82/4QXIIg) i jedan primjerak u Wadi Murabba'atu (MurXII).

Kršćanski rukopisi Biblije, od oko 350. godine poslije Krista, sadrže Stari zavjet, uključujući Obadiju. Dva od njih su Vaticanus (325. – 350. g. poslije Krista) i Alexandrinus (oko 450. g. poslije Krista), u kojima su knjige dvanaest manjih proroka smještene ispred Izaije. Obadija je potpuna i u Vaticanusu i u Alexandrinusu.

Sinaiticus (340. – 350. g.) također sadrži cijelu knjigu Obadja. Počinje na istoj stranici na kojoj završava Joil. Završava na istoj stranici na kojoj počinje Jonah.

Nijedan pisac iz razdoblja prije Nikeja ne spominje malu knjigu Obadija.

Meliton Sardski (170.–177./180. g.) (implicitno) spominje "Stari zavjet" i navodi knjige. Ne navodi dvanaest manjih proroka pojedinačno, već ih naziva Dvanaestoricom. Fragment 4 iz Djela izabrana, sv. 8, str. 759.

Nakon Niceje (325. g.):

Atanazije Aleksandrijski (367. g.) (neizravno, jer spominje dvanaestoricu proroka) "Stari zavjet, dakle, ima dvadeset i dvije knjige; … zatim Proroci, pri čemu se dvanaestorica računaju kao jedna knjiga…." Atanazije, Uskrsno pismo 39, gl. 4, str. 552.

Jerona (373. – 420. g.) raspravlja o knjigama Starog zavjeta. Posebno raspravlja o Knjizi Postanka, Izlasku, Levitskom zakonu, Brojevima, Ponovljenom zakonu, Petoknjižju, Jobu, Isusu Navinom, Sudcima, Rutu, Samuelu, Kraljevima (2 knjige), dvanaestorici proroka, Ozeju, Joelu, Amosu, Obadiji, Jonasi, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Agej, Zaharija, Mali Zaharija, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Danijel, Estera, Ezra, Nehemija. Pismo 53, pog. 7-8, str. 99-101.

P: U Obadijinu proročanstvu, koje su neke od razlika u prijevodu između hebrejskog masoretskog teksta i grčkog prijevoda Septuaginte?

O: Knjiga Obadijina ima 21 stih i oko 272 riječi u hebrejskom masoretskom tekstu. Grčki prijevod Septuaginte knjige Obadijine ima oko 460 riječi na grčkom. Evo nekoliko prijevodnih razlika, pri čemu je prvo hebrejski, a drugo grčki tekst.

Oba 1 "poslan je glasnik" vs. "poslao je poruku"

Obad 1 "među narodima" vs. "narodima"

Obad 2 "prezirao" vs. "osramotio"

Obad 3 "obmanuo te" vs. "razveselio te"

Obad 6 "traže se skrivene stvari" vs. "otkrivene su skrivene stvari"

Obad 7 "Svi ljudi tvoga saveza otpustili su te do granice. Ljudi koji su bili u miru s tobom prevarili su te i nadvladali te. Postavljaju tvoj kruh kao zamku pod tobom; nema razuma u njemu." vs. "Poslali su te na tvoje granice: svi ljudi tvog saveza su ti se suprotstavili; tvoji saveznici su te nadvladali, postavili su zamke pod tobom: oni nemaju razuma."

Oba 8 "Zar neću u onaj dan" vs. "U onaj dan"

Obad 9 "moćnici" nasuprot "ratnicima"

Obad 9 "po pokolju" vs. "s gore Esavove"

Obad 10 "od" vs. "zbog"

Obad 12 "razvukao si usta" (idiom za hvalisanje) vs. "hvalisao si se"

Obad 16 "neprestano piti" vs. "piti vino"

Obad 16 "piće i gutati" vs. "piće i silazi"

Oba 17 "Ali koji ostanu poživjeti na gori Sionskoj, bit će sveto." nasuprot "Ali na gori Sionskoj bit će spas i tamo će biti svetište"

Obad 17 "posjedovat će svoje posjede" vs. "uzet će za baštinu one koji su ih uzeli za baštinu."

Obad 18 "slama" vs. "stabljika"

Obad 18 "nema preživjelog" vs. "ne ostaje ni jedno zrno"

Oba 19 "i posjednut će polja efremova i polja samarjeva; a benjamin će posjednuti gilad." vs. "i naslijedit će goru efremsku i ravnicu samarsku i benjaminovu i zemlju galaadsku."

Obad 20 "izgnanici ove sile" vs. "ropstvo"

Obad 20 "izgnanici" vs. "zarobljenici"

Oba 20 "Sefarad" nasuprot "Efrati" (Efrata je bilo rano ime za Betlehem u Judeji prema Postanku 35,19; 48,7.)

Oba 21 "Osloboditelji/Spasitelji" vs. "Oni koji se spase"

Obad 21 "suditi" vs. "osvetiti se"

Hebrejska prijevod preuzet je iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena. Prijevod iz Septuaginte potječe iz prijevoda Sir Lancelota C.L. Brentona, The Septuagint: Greek and English.

Osim ako nije drugačije navedeno, citati iz Svetog pisma preuzeti su iz Biblije Berean Standard Bible (BSB), koja je posvećena javnoj domeni: https://berean.bible