< Upit iz Biblije iz Starog zavjeta

P: U Starom zavjetu, tko je prvi u Bibliji odgovorio na teška pitanja?

O: Prva osoba za koju je zabilježeno da je to učinila bio je Mojsije u Izlasku 18:13-16, koji je potom, na Jitrov prijedlog, postavio suce da odlučuju o manje teškim stvarima u Izlasku 18:22-26. Salomon, kada mu je kraljica od Sabe postavila teška pitanja u 2. Ljetopisima 9:1-2. Pretpostavlja se da su mnoga od tih pitanja bila o Bogu i njegovom zakonu.

P: Zašto vjerujete Starom zavjetu?

O: I Sveto pismo i arheologija ukazuju na to da u našim današnjim primjercima nema značajnih promjena, i to iz najmanje pet razloga:

Bog je obećao sačuvati svoju riječ u Izaiji 55:10-11; 59:21; 1. Petrova 1:24-25, Matej 24:35. Možemo vjerovati Bogu.

Isus i Novi zavjet potvrdili su spise Starog zavjeta u Mateju 19:4; 22:32,37; 39; 23:35; Marku 10:3-6; Luki 2:23-24; 4:4; 11:51; 20:37; 24:27,44

Arheološki dokazi: U Septuaginti je Tora prevedena na grčki oko 400. g. pr. Kr. Qumranske spisi potječu od otprilike 250. g. pr. Kr. do razdoblja nakon Krista i možemo ih usporediti s našim današnjim Biblijama. Aramejski targumi su prijevodi nastali otprilike u vrijeme Isusa. Skripti s Mrtvog mora obuhvaćaju oko 95.000 fragmenata iz 867 rukopisa Starog zavjeta i drugih spisa. Prema studijskoj Bibliji NIV (The NIV Study Bible), str. 1432, oko 1/3 skripata s Mrtvog mora čine rukopisi Starog zavjeta. Arheologija pokazuje da je Biblija koju je Isus poznavao sačuvana. Nahal Hever (=Wadi Habra) je špilja blizu Engedija u kojoj se nalaze dijelovi 35 svitaka. Jedan je fragment proroka manjih pisaca, napisan između 50. pr. Kr. i 50. g. po. Kr. iz Nahal Hever svitka 5/6HevPs nalazi se dio Psalma 22, a u drugom je Psalam 15:1-2.

U Masadi je pronađen primjerak Jošue datiran u razdoblje od 169. do 163. pr. Kr. Tekstovi iz Masade također potječu iz Postanka 46:7-11, Levitskog zakona 4:3-9; 8:31-11:40, Ponovljenog zakona 33:17-24; 34:2-6, Psalmi 150:1b-6 i Ezekiel 35:11-15; 36:1-10, 13-14, 17-35; 37:1-14, 16, 23, 28; 38:1-4, 7-8 (s prazninama). Rimljani su osvojili Masadu u travnju 73. godine n.e., stoga su svitci morali biti nastali prije tog događaja.

Valja napomenuti da fragment iz Postanka (Postanak 46:7-11), prema Talmonu, mogao potjecati iz parafraziranog prijevoda Postanka uključenog u Knjigu jubileja.

Nashov papirus, datiran u 150. g. pr. Kr., sadrži Deset zapovijedi spojeno iz Izlaska 20,2–17 i Ponovljenog zakona 5,6–6,4 i sl. U njemu su šesta i sedma zapovijed obrnute.

U wadi Muraba'at/Murabba'at hebrejska svitka (Mur.88) s deseterom od dvanaest malih proroka potječe iz oko 132. godine. Mali fragmenti Postanka, Izlaska, Brojeva, Ponovljenog zakona i Izaije pronađeni su u špilji 2. Sve svitke iz Muraba'ata praktički su identične masoretskom tekstu.

Rani crkveni pisci, već 96.–98. godine n.e., opsežno su se pozivali na Stari zavjet.

Židovski pisari, iako su bili neprijateljski nastrojeni prema kršćanstvu, sačuvali su isti Stari zavjet koji se danas nalazi u svakoj protestantskoj Bibliji.

Kao napomena muslimanima, u Kur'anu stoji da muslimani trebaju vjerovati u sve poslanike i da je Bog dao Isusu Toru i evanđelja.

Sura 4:150-151 kaže: "Oni koji poriču Allaha i Njegove poslanike i žele razdvojiti Allaha i Njegove poslanike, govoreći: 'Vjerujemo u neke, a druge odbacujemo': i žele zauzeti put između, (151) oni su uistinu nevjernici;..."

Sura 3:48 kaže: "I Allah će ga [Isusa] naučiti knjizi i mudrosti, Torahu i Evanđelju." Ako je Isus učio Stari zavjet, a mi imamo Stari zavjet iz Isusova vremena, onda je Isus učio ono što mi imamo.

Sura 3:50 kaže: "Ja [Isus] sam došao k vama da potvrdim Toru koja je bila prije mene... Došao sam vam s znakom od vašeg Gospodina. Bojte se Allaha i poslušajte me." Ljudi imaju gotovo nemoguć zadatak pokušati učiniti sljedeće.

Sura 5:47 kaže: "Neka narod Evanđelja sudi prema onome što je Allah u njemu objavio..." Ako narod Evanđelja treba suditi prema onome što je Bog objavio u Evanđelju, kako onda Evanđelje prema kojem trebaju suditi ne bi moglo biti ono Evanđelje prema kojem im je Bog rekao da sude?

Sura 5:48 kaže: "A tebi (ljudi Knjige) smo poslali Knjigu u istini, potvrđujući Knjigu koja je bila prije nje i čuvajući je na sigurnom: pa sudi među njima onim što je Allah objavio i ne slijedi njihove isprazne želje, odvraćajući se od istine koja ti je došla...."

Sura 15:9-10 kaže: "Mi smo, bez sumnje, objavili Poslanicu; i Mi ćemo je zasigurno čuvati [od iskrivljavanja]. Mi smo i prije tebe slali poslanike među davnašnje zajednice." Sura 15:9 ne kaže da je čuvan samo "Kur'an", već "poruka".

Ukratko, Bog je svemoguć, svemogućeg znanja i daleko od toga da je nemaran. Možemo vjerovati da je On uvijek sačuvao pravi smjer za one koji žele slijediti kamo god ih On vodi.

P: U Starom zavjetu, koliko ima stihova i riječi?

O: Prema Wicku Allisonu u knjizi That's In the Bible? - The Ultimate Learn-As-You-Play Bible Quiz Book, (Dell Trade 1994), str. 18, Stari zavjet (KJV) sadrži 23.214 stihova i 647.000 riječi na engleskom jeziku. Ti stihovi uključuju Postanak: 1.533, Izlazak: 1.213, Levitski zakonik: 859, Brojevi: 1.288 i Ponovljeni zakon: 959, što ukupno čini 5.852 stiha u Tori.

P: Koji su dokazi da su Židovi priznali da tijekom tog 400-godišnjeg razdoblja nije bilo proroka?

O: Postoje najmanje četiri izvora dokaza.

1. Makabejci 4:45; 9:27; 14:41 kaže da su ljudi čekali "dok ne ustane prorok".

Priručnik discipline među sviscima s Mrtvog mora također je iščekivao "dolazak proroka".

Babilonski Talmud 7-8 kaže: "Nakon posljednjih proroka Ageja, Zaharije i Malachije, Duh Sveti se odvojio od Izraela"

Novi zavjet nikada ne citira nijednu knjigu napisanu nakon Maleahija.

P: U koliko su dijelova Židovi podijelili Stari zavjet?

Odgovor: Kao što pokazuje "Opći uvod u Bibliju", str. 243, različiti Židovi imali su različite klasifikacije.

Nijedna klasifikacija ne postoji u Septuaginti, u kršćanskim rukopisima Vaticanus i Sinaiticus, niti na popisu židovskog preobraćenika Epifanija iz Salamise (oko 315.–403. g.)

Zakon i proroci spominju se u Mateju 7,12; 22,40

Mojsije i svi proroci spomenuti su u Luki 24:27.

Zakon Mojsijev, proroci i psalmi ono je što je Isus rekao u Luki 24,44.

Zakon (Tora), Proroci, Spisi prvi su put spomenuti u Prologu za Eklezijastik (oko 132. g. pr. Kr.), ali se u njemu ne navodi koji se spisi nalaze u kojoj sekciji.

Josif Flavije (oko 100. g.) također ima tri odjeljka, ali samo 4 knjige u spisima. Očito je da se Knjiga o Rut računala u Sudcima, Knjiga o Tužaljkama u Jeremiji, a Estera i Daniel bili su s prorocima.

Filon Aleksandrijski (živio od 20. pr. Kr. do 50. g. po Kr.) spomenuo je "Zakon, Proroke, kao i himne i ostale spise koji potiču i usavršavaju znanje i pobožnost". (Kontemplativni život 3.25)

Babilonski Talmud dao je suvremenu trostruku podjelu.

Zakon (Tora): (Pet knjiga u sljedećem redoslijedu: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon)

Proroci: 8 knjiga u sljedećem redoslijedu: Jošua, Sudci, 1. i 2. Samuelova (kao jedna knjiga), 1. i 2. Kraljevska (kao jedna knjiga), Izaija, Jeremija, Ezekiel, dvanaest manjih proroka (Hošeja do Maleakija). U Hebrejskoj Bibliji, dvanaest manjih proroka slijedi odmah nakon Ezekiela.

Pisanja (Ketuvim): 11 knjiga sljedećim redoslijedom: Job, Psalmi, Izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Rut, Estera, Tužaljke, Daniel, Ezra-Nehemija (kao jedna knjiga) i 1. i 2. Ljetopis (kao jedna knjiga).

P: Kada su napisane knjige Starog zavjeta i odakle ih je citirao Novi zavjet?

O: Stari zavjet jedna je od najnevjerojatnijih knjiga na cijelom svijetu. Njegove trideset i devet knjiga napisano je tijekom tisuću godina, a pisali su ih kraljevi, robovi, svećenici, ratnici, pastiri, bogati i siromašni. Ovdje je tablica s datumima pisanja i djelomičan popis referenci iz Novog zavjeta. Za potpuni popis referenci pogledajte Kurt Aland i sur. Grčki Novi zavjet, 3. izdanje, 1975., str. 897. – 903.

Autor je osoba kojoj je Bog objavio svoju riječ. Riječi je zapisao ili on sam ili tajnici. Na primjer, Jeremijeva pisar Baruh zapisao je mnoga njegova proroštva. U Jeremiji 51,64 stoji: "...ovdje se završavaju riječi Jeremije."

U Novom zavjetu nalazi se oko 250 referenci na odlomke iz Starog zavjeta. Pisari Starog zavjeta često su spominjali jedni druge.

Pet knjiga Zakona: Jošua 1,7; 8,31; 23,6; 1. Kraljevima 2,3; 2. Kraljevima 14,6; 17,37; 18,6; 1. Ljetopis 16,40; 2. Ljetopis 17,9; 23,18; 30,5.16.18; 31,3; 35,26; Nehemija 3,2.4; 6,18; 7,6; Danijel 9,11.13; Ozeja 8,12

Ezra: Nehemija 8:1; Nehemija 12:32

Nehemija: Ezra 2:2

Izaija: 2. Kraljevima 19,2; 2. Ljetopisima 32,20

Jeremija: Daniel 9:2; 2. Ljetopisima 36:22

Jona: 2. Kraljevima 14,25

Mihej: Jeremija 26:18

Hagaj: Ezra 5:1; Ezra 6:14

Zaharija: Nehemija 12:1,4,16, Estera 5:1; 6:14

Poanta je u tome da se knjige Starog zavjeta uklapaju jedna u drugu, poput međusobno povezanih dijelova slagalice.

P: Koje se drevne knjige spominju u Starom zavjetu, a nisu u njemu?

O: U davna vremena, kao i danas, postoji niz vjerskih i povijesnih spisa, mnogih raznolike kvalitete. Osim apokrifnih knjiga, postoje i takozvane "pseudoapokrifne knjige" koje danas nitko ne prihvaća. To su često lažna djela koja tvrde da su napisana od povijesne osobe, ali to zapravo nisu. Naravno, ako je nešto neistinito, to nije Božja riječ. Druge knjige, iako nisu savršene, nisu ni loše. Naravno, ako pobožna osoba napiše nešto što je istinito, to ne mora nužno biti Božja riječ, niti je ona to tvrdila. Slično tome, dobra kršćanska knjiga napisana danas može biti dobra, ali ne i Božja riječ. Neke su knjige, poput 1. Henokove, složenije. Prva Henokova je složena knjiga, pri čemu je najstariji autor vjerojatno napisao veći dio prvog dijela. Usput, Juda 14–15 citira iz najstarijeg dijela Prve Henokove.

Sam Stari zavjet spominje neke knjige i zapise čije kopije danas nemamo.

Djela Solomona 1. Kraljevima 11-41

Kronike kraljeva 1. Kraljevima 14:19, 29, 2. Kraljevima 19:9-12, 11

Kraljevi Jude/Izraela 2. Ljetopis 16:11; 25:26; 28:26,32; 27:2; 35:27; 36:8

Kraljevi Izraela 2. Ljetopis 20:34; 33:18; 24:7; 1. Kraljevima 14:19

Jašer (Pravičan) Jošua 10,13; 2 Samuel 1,18

Ratovi Gospodnji Brojevi 21:14

Nikada se nisu smatrali svetim spisima, već su to jednostavno bili drugi pouzdani zapisi koji su izgubljeni za moderni svijet.

P: Koje popise knjiga Starog zavjeta imamo osim biblijskih tekstova?

O: Evo popisa.

Ben Sira, u 2. stoljeću pr. Kr. osim Ezekiela

Filon Aleksandrijski Židov (De Vita Contemplativa 25) 3 odjeljka

Josip Flavije, židovski pisac <100. g. Contra Apion 1.8.

Židovski sabor u Jamniji 90. g. nema apokrifa

Vijeće u Kartagi 397. g. ima povijesni Apokrif (uključujući 1. i 2. Esdras te Moljenje Manase, koje se danas ne nalazi u katoličkom Apokrifu)

P: Gdje se križasti obrati nalaze u Starom zavjetu?

O: Kijazmi su simetrična poetska struktura uobičajena u hebrejskoj poeziji. Evo nekih od njih.

Postanak 7:4-8:12; 7:21-23a

Levitski zakonik 24:13-23

Levitski zakonik 25:14-17

Brojevi 15:35-36

1 Samuel 2; 3:17; 3:1-4:1; 8:5-22, i 18:20-26

2 Samuel 1:19-27; 5:17-8:18; i 23:1-7

Job 4:5-5:27

Psalam 3:7-8; 51, 58. Psalam 109 je blizu kiasma.

Izaija 15:1-14; 21:1-10; 22:8-11; 22:1-4; 22:8-11; 22:12-14; 23:1-14; 24:1-13; 26:1-21; 27:1-13; 29:9-14; 32:1-5; 37:14-20; 38:1-8; 38:10-20; 41:17-20; 42:1-4; 42:13-17; 43:1-7; 43:8-13; 43:22-24; 43:25-44:5; 44:6-8; 48:17-22; 51:1-3; 51:7-8; 51:13-15; 55:1-13; 56:9-12; 59:14-20; 61:5-9; 63:15-64:12; 65:1-66:24; 65:17-18b; 65:18c-20; 66:5-14; 66:18-24.

Jeremija 9:1-11; 20:24-18

Zaharija 6:9-15

Ezekiel 26:3-14 ima kijaističku strukturu, iako nije savršeni kijasmus.

Neki komentatori cijele knjige Estere i Mateja smatraju kijaškom strukturom.

P: U Starom zavjetu, gdje se aramejski nalazi?

Odgovor: U knjizi Encyclopedia Britannica, svezak 1 (1956.), str. 684, stoji: "Najraniji zapisi na aramejskom jeziku sežu otprilike do 800. g. pr. Kr. … Abeceda u to vrijeme malo se razlikuje od one na Moabitskom spomeniku." Navodi se da su postojale dvije tendencije koje su dovršene za vrijeme Perzijanaca

Biblijski odlomci na aramejskom jeziku su sljedeći:

Postanak 31:47 (samo dvije riječi)

Danijel 2:4b-7:28

Ezra 4:8-6:18

Ezra 7:12-26

Jeremija 10:11

Propovjednik sadrži neke aramejske izraze

Neka su imena i hebrejska i aramejska

El, Mordekaj, Mara (Rut 1,20), Tovija, Gešem

Neke druge riječi su i hebrejske i aramejske.

lahen ("stoga" na aramejskom, "njima" na hebrejskom) (Rut 1,13)

Dva natpisa u dvoranama u pećinama 11 milja (18 km) zapadno od Amana, u Jordanu, spominju "Tobiju" na aramejskom. (Od 590. pr. Kr. pa sve do 200. pr. Kr.)

Sve poslijeklizijske knjige Starog zavjeta imaju neke babilonske ili aramejske izraze prema knjizi When Critics Ask, str. 265–267. Za usporedbu, Izaija ne sadrži aramejskih termina.

Razne riječi u evanđeljima Novog zavjeta također su na aramejskom.

P: U Starom zavjetu, koja je razlika između greške prepisivača (ili kopista) i greške u izvornicima? Koje bi objašnjenje bilo razumnije?

O: Pismaških pogrešaka obično su pogrešne napisane riječi, promjene nekoliko slova ili povremeno preskakanje ili ponavljanje retka teksta. Postoje i namjerne pismaške izmjene pri kojima bi promijenili ili dodali riječ, ili dodali riječ ili frazu kako bi istaknuli značenje, slično onome što danas rade parafrazirane verzije.

Za određeni odlomak, da imamo samo Stari zavjet, bilo bi teško reći koje je objašnjenje razumnije jer nemamo dovoljno rukopisa. Međutim, možemo usporediti analogijom s više od 10.000 rukopisa Novog zavjeta. Rukopisi Novog zavjeta pokazuju mnoge varijacije od jednog, dva i tri slova zbog prepisivačkih pogrešaka i pravopisnih pogrešaka. Reći da je rukopisi Novog zavjeta imaju mnogo prepisivačkih pogrešaka jer ih imamo mnogo i time to dokazujemo, dok ih Stari zavjet gotovo da i nema jer ne imamo mnogo rukopisa koji pokazuju varijacije, ne bi imalo smisla, jer ne imamo toliko rukopisa Starog zavjeta. Ne, naprotiv, učestalost prepisivačkih pogrešaka u Starom zavjetu vjerojatno je otprilike slične veličine kao i učestalost prepisivačkih pogrešaka u Novom zavjetu.

P: Vjeruju li denominacije Crkve Kristove da je Bog Starog zavjeta drugačiji od Boga Novog zavjeta? (pitao je jedan kršćanin)

O: Ne, to je lažna optužba koju sam čuo. Neke crkve Crkve Kristove imaju ozbiljne pogreške u vezi s tim da vodenim krštenjem ljudi zapravo bivaju spašeni, suprotno Djela apostolskim 10,44-48, i pelagijanski pogled na ljudsku narav, suprotno Ivanovoj 6,44,65 i Rimljanima 3,10-18. Međutim, koliko mi je poznato, nijedan pripadnik Crkve Kristove nikada nije rekao da je Bog Starog zavjeta drugačiji od Boga Novog zavjeta. Različite škole gnostičara, drevnog oblika hereze, bile su te koje su to tvrdile i nisu htjele obožavati Stvoritelja.

P: Zašto Bog kažnjava ljude na sve strane u Starom zavjetu, a sada to ne čini?

O: Bog se prije dolaska Isusa odnosio prema Izraelcima ponešto drugačije nego što se odnosi prema kršćanima od razapinjenja.

U Starom zavjetu Bog je stvorio narod za sebe od Jakovljevih potomaka. Oni nisu imali sva saznanja koja su nam dana danas, ali znali su važnost potrebe za žrtvama i ozbiljnost grijeha. Iako se gotovo svaka glavna tema u Novom zavjetu također nalazi u Starom zavjetu, često je bila nejasna, u prigušenom obliku.

Otkako je Isus došao, Bog se sa svojom djecom, iz svih naroda i plemena, odnosi nježnije. Čini se da Bog nema više što reći Židovima koji su odbacili Isusa i njihovim potomcima, niti da ima posla s njima, iako će se oni ponovno pojaviti tijekom posljednjih vremena.

Naravno, moglo bi se tvrditi da se Božji gnjev nije promijenio, budući da ljudi i dalje idu u pakao. Samo što je u vrijeme Starog zavjeta, s manje danog znanja, Bog davao više upozorenja, dok smo u vrijeme Novog zavjeta već upozoreni.

P: Koji su rani pisci nazivali Stari zavjet Starim zavjetom?

O: Evo popisa. Ako pisac spominje Novi zavjet, ali ne i Stari, onda je Stari zavjet podrazumijevan. Ako je samo podrazumijevan, naziv nije podebljan i piše "Podrazumijevano".

Justin Mučenik (oko 138.–165. g.) spominje "kako je Novi zavjet, koji je Bog prije najavio" u Dijalogu s Židovom Trifom, pog. 51, str. 221.

Melito iz Sardesa (170–180. g.) spominje "Stari zavjet" i navodi knjige u fragmentu 4 iz Djela izboraka, sv. 8, str. 759

Irenaeus (182.–188. g.) spominje Novi i Stari zavjet u djelu Protiv hereza, knjiga V, poglavlje 34.1, str. 563. Također ga spominje na str. 564.

Muratorijev kanon (oko 170. g.) gl. 3, str. 603 spominje Stari zavjet.

Klement Aleksandrijski (193. – 202. g.) "Jer je Bog uzrok svih dobrih stvari; ali nekih primarno, kao što su Stari i Novi zavjet;" Stromata, knjiga 1., poglavlje 5., str. 305. Vidi također Stromata, knjiga 4., poglavlje 21., str. 434.

Tertulijan (oko 213. g.) "On je nama jasno određen u svim Svetim spisima – u Starom zavjetu kao Krist Božji, u Novom zavjetu kao Sin Božji." Protiv Praxeasa, gl. 24, str. 620

Tertulijan (207./208. g.) spominje Stari i Novi zavjet u djelu Pet knjiga protiv Marciona, knjiga 4., poglavlje 6., str. 351.

Hipoliti (225.–235./6. g.) (implicitno) se poziva na Novi zavjet u Fragmentima iz komentara, Komentar na Postanak 49,11, str. 165

Asterije Urban (oko 232. g.) "Ali oni nikada neće moći pokazati da je ijedan od proroka Starog zavjeta, ili ijedan od novih…" The Exordium, sv. 7, gl. 9, str. 337

Commodianus (oko 240. g.) "Sada, zadivljen, zakuni se da ćeš vjerovati u Krista; jer Stari zavjet o Njemu naviješta." Commodianusova poučavanja, gl. 25, str. 207

Origen (225. – 254. g.) poziva se na "Stari zavjet" u djelu Protiv Kelsa, knjiga 7., poglavlje 24., str. 620. Spominje Stari i Novi zavjet u Komentaru na Evanđelje po Ivanu, knjiga 5., poglavlje 4., str. 348.

Novatijan (250. – 257. g.) spominje Stari i Novi zavjet u Novatijanovu Traktatu o Trojstvu, glava 7, str. 617. Također spominje istinu i Starog i Novog zavjeta u glavi 17, str. 627.

Anonimni traktat o ponovnom krštenju (oko 248. – 256. g.) u poglavlju 15. na str. 676 citira Broj 11,17 kao riječ Božju rečenu Mojsiju u Starom zavjetu.

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) spominje Stari zavjet u Traktatima, Traktat 12, gl. 4, str. 509

Dionizije Rimski (259. – 269. g.) kaže da je Trojstvo u Svetom pismu, ali da se nauka o "tri boga ne uči ni u Starom ni u Novom zavjetu". Protiv Sabelijanaca, gl. 1, sv. 7, str. 365.

Arhelaj (262. – 278. g.) spominje da ne postoje ni dva stara ni dva nova zavjeta. (Govori kršćanski Diodor) Rasprava s Manesom, glava 45, str. 220

Arhelaj (262. – 278. g.) spominje Stari zavjet. Rasprava s Manesom, gl. 42, str. 217

Anatolije Aleksandrijski (270. – 280. g.) spominje "Stari zavjet", što podrazumijeva Novi. Pashalni kanon Anatolija Aleksandrijskog, gl. 8, str. 148

Viktorin iz Pettau (mučenički 304. g.) spominje Stari i Novi zavjet u svojoj Komentaciji na Otkrivenje blaženog Ivana, str. 345

Metodije (270. – 311./312. g.) "Iznesit ću vam, o djevojke, iz Starog zavjeta, pisano proroštvo iz Knjige Sudaca, da pokažem da govorim istinu," Banket deset djevojaka, Govor 10, gl. 2, str. 348

Aleksandar Aleksandrijski (313.–326. g.) "Osim pobožnog mišljenja o Ocu i Sinu, ispovijedamo jednoga Svetoga Duha, kako nas božanske knjige uče; koji je posvetio i svete ljude Starog Saveza i božanske učitelje onoga što se naziva Novim." Pisma o arijanskoj herezi, Pismo 1., gl. 12., str. 296

Laktancije (oko 303. – oko 325.) "Ali je cijelo Pismo podijeljeno na dva zavjeta. Ono što je prethodilo Kristovu dolasku i muci – to jest, Zakon i proroci – naziva se Starim zavjetom; a ono što je napisano nakon Njegova uskrsnuća naziva se Novim zavjetom." Božanski instituti, knjiga IV, poglavlje 20, str. 122

Nakon Niceje

Euzebije (318.–339./340. g.)

Atanazije (367. g.) spominje "Stari zavjet" i navodi njegove knjige u Atanazijevu Prazničnom pismu 39, gl. 4, str. 552

Efraim/Efrem (350.–378. g.)

Bazilije iz Kappadokije (357.–379. g.) poziva se na Novi zavjet u Pismu 42, gl. 3, str. 144.–145.

Kiril Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.) spominje Stari i Novi zavjet u predavanju 2.4, str. 8 i 3.6, str. 15

Sinoda u Laodiceji (343–381 [ili 363.] g.) kanon 59, str. 158 spominje Stari i Novi zavjet.

Grgur iz Nisse (382-383. g.) spominje Stari zavjet u djelu Protiv Eunomija, knjiga 11, poglavlje 5, str. 238

Ambrozije Milanski (370.–390. g.) spominje Stari i Novi zavjet u djelu O kršćanskoj vjeri, knjiga I., poglavlje 8.57, str. 210

Grgur Nancijanski (330-391. g.)

Pacijan iz Barcelone (342-379/392. g.) spominje Novi zavjet u djelu O pokajnicima, gl. 4.1, str. 74

Didimus slijepi (398. g.) poziva se na Stari i Novi zavjet. Komentar o Zahariji 8, str. 201

Sirijski Knjiga stupnjeva (Liber Graduum) (350-400. g.)

Epifanije iz Salamise (360.–403. g.) spominje Stari i Novi zavjet. Panarion, odjeljak 3, skolion 1 i 5, str. 334

Rufinusov komentar na Apostolsko vjerovanje (374.–406. g.)

Ivan Zlatousti (mučen 407. g.) spominje "Stari zavjet", Otcima nikijskim i postnikijskim, Prva serija, sv. 11, str. 349

Koncil u Kartagi (393. – 419. g.)

Jerona (317.–420. g.)

Augustin iz Hipona (338.–340. g.) spominje Stari zavjet u djelu Grad Božji, knjiga 17, poglavlje 5, str. 345 i knjiga 17, poglavlje 7, str. 347. Također u Tumačenju psalama 405, 521, 531, 681

Ivan Kasijan (419. – 430. g.) Novi zavjet se imenom spominje u Institutima Ivana Kasijana, knjiga 1.1, str. 201 i u Konferencijama opata Pafnutija, poglavlje 15, str. 327

Vinzenc iz Lirinha (oko 434. g.) spominje "Stari zavjet". Dvanaest knjiga, knjiga 1.1, str. 201

Sokrat (oko 400.–439. g.) Sokratova crkvena povijest

Teodorit iz Cira (423.–458. g.)

Sabor u Kalcedonu (451. g.)

Papa Lav I. Rimski (440. – 461. g.)

Među hereticima i lažnim knjigama

Marinus (oko 300. g.) Bardasene, u raspravi s Adamantijem, pozvao se na "Stari zavjet" i nazvao Davida prorokom. Dijalog o pravoj vjeri, pog. 862a 20, str. 173

Teodor iz Mopsuestije (392.–423./429. g.) spominje Stari zavjet, Sedamdeset prevoditelja božanske skripture. Komentar o Sofoniju, pog. 1, str. 289

P: Koji su glavni rukopisi Starog zavjeta koji su nam danas sačuvani?

O: Postoje šest glavnih obitelji.

1. Masoretski tekst je obitelj koju su Židovi sami sačuvali tijekom srednjeg vijeka.

2. Samaritski pentateh usko se podudara s masoretskim tekstom i svitcima s Mrtvog mora, osim nekih očitih promjena (gora Gerizim umjesto Jeruzalema itd.). Međutim, svi su rukopisi samaritskog pentateha srednjovjekovni. Neki od njih su Kodeks Add. 1846 (1100. g.), Kodeks B (1345./1346. g.), rukopis E (1219. g.) i svitak Sepher 'Abisha' (12. – 13. stoljeće). Također su preveli svoju Toru na aramejski, grčki i arapski jezik.

3. Grčka Septuaginta, uključujući lucijansku recenziju i kršćanske spise,

4. Ogrijeva Hexapla imala je petu kolonu Septuaginte. Pampilus i Euzebije prepisivali su je i distribuirali mnogo puta. Sačuvan je rukopis toga, nazvan Leiden kodeks Sarravianus (4. ili 5. stoljeće n.e.). Očevi crkve iz Niceje i postnicejski, Druga serija, sv. 1, str. 38

5. Sirijska prijevod ne samo da nam daje naznake o određenim riječima za koje je u drevnom hebrejskom teško sa sigurnošću znati, već nam također pokazuje kako su razumjeli stihove u vrijeme Krista.

6. Svici s Mrtvog mora iz otprilike Isusova doba. Većina tih rukopisa najsličnija je masoretskom tekstu, ali neki su sličniji Septuaginti. Osim biblijskih rukopisa, sadrže i mnoge komentare na Svetu knjigu te druge vjerske knjige.

Osim toga, evo i drugih pronađenih rukopisa.

Nashov papirus, datiran u 150. g. pr. Kr., sadrži Deset zapovijedi kombiniranih iz Izlaska 20:2-17 i Ponovljenog zakona 5:6-6:4f. To je bio najstariji poznati biblijski tekst sve dok nisu otkriveni Svitci s Mrtvog mora. Fotografija se nalazi u knjizi New International Dictionary of the Bible, str. 228.

U Masadi je pronađen primjerak Jošue iz razdoblja 169. – 163. pr. Kr., datiran masenom spektrometrijom radioaktivnog ugljika. (The Dead Sea Scrolls Today, str. 18). Rimljani su osvojili Masadu u travnju 73. g. n. e., stoga su rukopisi morali biti nastali prije tog događaja.

Nahal Hever je špilja blizu Engedija, zapadno od Mrtvog mora, u kojoj se nalazi fragment knjige manjih proroka na grčkom jeziku (8 Hev XIIgr). Također sadrži Knjigu Brojeva (5/6 Hev 1a) i Psalme (5/6Hev 1b). Prema knjizi Manuscripts of the Greek Bible, str. 34, napisani su između 50. pr. Kr. i 50. g. n.e. Bogata žena po imenu Babatha potražila je ondje utočište na početku Bar Kochbina ustanka protiv Rima. Radi se o reviziji Septuaginte, nastaloj u Judeji, i gotovo je identičan masoretskom tekstu.

Svijetak iz Wadi Muraba'ata o Manjim prorocima (Mur 88) potječe iz oko 132. godine. Sadrži Habakuk 1:3-2:11 i 2:18-3:19. Wadi Muraba'at također sadrži neka pisma samog Bar Kokhbe iz 132. godine.

P: Što je Septuaginta?

O: Septuaginta (skraćeno LXX) je prijevod Starog zavjeta na grčki jezik. Sastoji se od cjelokupnog židovskog Starog zavjeta plus nekog dodatnog materijala. Septuaginta je prevođena između 285. (za Toru), a Stariji zavjet je dovršen prije 160. pr. Kr. Prijevod Tore bio je visoke kvalitete, ali druge knjige, poput nekih manjih proroka, bile su jednostavno parafrazirane; Izaija je bio najviše parafraziran. Ipak, zanimljivo je čitati Septuagintu iz dva razloga:

a) vidjeti što se razlikuje od masoretske verzije, i

b) Kako su Židovi prije Krista tumačili značenje Starog zavjeta dok su ga prevozili na drugi jezik.

Zapamtite da aleksandrijski grčki dijalekt prije Krista nije imao teološke izraze hebrejskog jezika, a grčki jezik nakon Krista ih je imao. Doista, Septuaginta i proučavanje Starog zavjeta na grčkom jeziku možda su odigrali ulogu u tome da su teološki izrazi do vremena Krista postali prilagođeni grčkom jeziku. Osim toga, neki odlomci u Novom zavjetu više se slažu sa Septuagintom nego s masoretskim tekstom.

Naziv "Septuaginta" potječe od riječi za "sedamdeset". Legenda u takozvanom Pismu Aristeasa kaže da je 72 Židova iz Jeruzalema došlo u Aleksandriju i prevelo je za 72 dana. Filon također kaže da su je preveli u blizini Aleksandrije.

Postoje različite verzije Septuaginte. Osim glavne tekstualne linije, postoje i takozvani "lukijanijski tekstovi" Septuaginte. Lukijan je bio učitelj u crkvi u Antiohiji.

U Novom međunarodnom rječniku Biblije na str. 1002 stoji da je najstariji poznati primjerak Septuaginte fragment Knjige Ponovljenog zakona 25,1–3, datiran u 150. godinu poslije Krista. Međutim, u Rječniku Biblije Wycliffea (Wycliffe Bible Dictionary) na stranicama 436–438 stoji da je najstariji poznati sačuvani primjerak Septuaginte primjerak Knjige Levitskog zakona iz 100. godine pr. Kr., pronađen među sviscima s Mrtvog mora u pećini 4. Što se tiče potpunih Biblija, Vaticanus (325. – 350. g.) i Alexandrinus (oko 450. g.) sadrže cijeli Starozavjetni tekst Septuaginte. Sinaiticus (340. – 350. g.) sadrži veći dio Starog zavjeta Septuaginte, iako ne Deuteronom 4:22 – 28:67 i 30:17 do kraja.

P: Je li Septuaginta sadržavala cijeli Apokrif?

O: Konzervativni protestantski kršćani imaju dva stava.

a) Da, cijela apokrifa nalazi se u rukopisima Vaticanus (325.–250. g.) i Alexandrinus (oko 450. g.). Sinaiticus (340.–350. g.) sadrži Tobit, Juditu, 1. i 4. makabejsku, Knjigu mudrosti i Sirahovu mudrost. Oko 19 crkvenih pisaca iz razdoblja prije Nikeja citiralo je iz knjiga povijesne apokrifne literature. Na primjer, Ciprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) citira iz Siraha u Traktatu 8., glava 2., str. 476. i iz Tobita u Traktatu 8., glava 5., str. 477. Neki rani crkveni pisci smatrali su ih Svetim pismom, a drugi nisu.

b) Ne, danas postoje samo Sirah i mogući fragmenti Tobita za koje se može dokazati da su napisani prije Krista. Među sviscima s Mrtvog mora, 2Q18 (= 2 Qsir) sadrži Sirah 6:14-15, 20-31, a u Špilji 7 478 moguće postoje fragmenti Tobita. Špilja 4 ima pet fragmenta Tobita (4Q196 do 4Q200), četiri na aramejskom i jedan na hebrejskom. Također, u knjizi Odgovori na 101 pitanje o sviscima s Mrtvog mora, str. 25, navodi se da svisci u Masadi uključuju Sirah 39:27–44:17c na hebrejskom. Fotografija Tobita 6:12-7:10 u 4QTobitb (=4Q197) nalazi se u knjizi The Meaning of the Dead Sea Scrolls, str. 184. 11QPs(a) sadrži Sirah 51:13-30; prijevod teksta nalazi se u knjizi The Meaning of the Dead Sea Scrolls, str. 186.

Ostale knjige: U Qumranskih spisa također se nalazilo nekoliko himni i drugih knjiga koje nisu u apokrifu, uključujući 1. Henok, Jubileje i mnoga djela poznata samo iz Qumranskih spisa. Stoga to što su Sirah i možda Tobit pronađeni među Qumranskih spisima ne dokazuje da ih je itko, pa čak ni zajednica iz Qumrana, nužno smatrao svetim spisima.

Knjige Biblije: U Qumranskima spisima postojale su kopije Septuaginte iz Knjige Izlaska 28 (7Q1 = 7QLXXExod iz Knjige Izlaska 28:4-7), Levitskog zakona (4Q119, 4Q120), Brojeva (4Q121) i Ponovljenog zakona (4Q35; 4Q122). Čini se da svitci s Mrtvog mora nisu imali nijedan primjerak nijedne druge knjige Septuaginte, a sigurno ni apokrifnih knjiga Septuaginte.

Prevod "Smrtnih mora spisa" (str. 467–518) daje mnogo detalja o rukopisima Septuaginte. 4Q51 je najneobičniji. To je prijepis 1. i 2. Samuelove kao hebrejskog rukopisa čiji se tekst čini hebrejskim izvorom za Septuagintu knjige Samuelove. 4Q75 sadrži Zahariju, Malachiju i Jonu te se čini polovičnim prijelazom između masoretskog teksta i Septuaginte.

Arheološka enciklopedija Svetog zemalja, str. 114, navodi da, za razliku od knjiga Biblije, primjerci apokrifnih rukopisa nisu napisani od strane pisara koji su živjeli u Kumranu, nego su ti rukopisi doneseni u Kumran.

Iako su apokrifne knjige nesumnjivo napisane prije Kristova doba, u djelu *When Cultists Ask* (str. 287) primjećuje se da ne možemo sa sigurnošću reći jesu li dodane Septuaginti prije ili nakon Kristova doba.

Zaključak: Iako nemamo izravnih dokaza koji bi potvrdili jesu li apokrifne knjige neke osobe prvo smatrale dijelom Biblije prije ili nakon Krista, Klement Rimski citirao je knjigu Juditu u 1. Klementovoj poslanici, 55. poglavlju, ne navodeći da to nije sveto pismo. Budući da je čitav apokrif prepisan u Septuaginti do 325. godine n.e. i ne postoji nikakav zapis da su kršćani ili Židovi bili svjesni da je dodan tek nakon Kristova doba, može se sa sigurnošću reći:

Zaključak 1: Ne možemo dokazati da je bilo u Septuaginti prije Krista, ali,

Zaključak 2: Ubačena je u nekom trenutku, a dokaza o dodatku nakon Krista nema.

P: Što je Lucijanska recenzija Septuaginte?

O: Lucijan je bio prezbiter (starješina) u crkvi u Antiohiji koji je umro kao mučenik 312. godine. Napravio je kopiju Septuaginte u kojoj je ispravio nepravilnosti u grčkoj gramatici i stilu.

Nije sačuvan nijedan Lucijanov teološki spis. Međutim, jedan od njegovih učenika bio je Arije, a drugi arijanski heretik Euzebije iz Nikomedije (ne crkveni povjesničar Euzebije). Za više informacija pogledajte knjigu The First Seven Ecumenical Councils (325-787), str. 51-53, 77.

P: Koji su još grčki prijevodi Starog zavjeta napravljeni?

O: Osim Septuaginte i lucijanske recenzije Septuaginte, postojala su još tri grčka prijevoda.

Akvila: Nakon što je kršćanstvo počelo rasti, Akvila, proselit u judaizmu iz Pontusa, napravio je prijevod 126. godine n.e. u svrhu suprotstavljanja Septuaginti, budući da su kršćani koristili Septuagintu za obraćenje Židova.

Simmakh: Ebioniti su bili kršćanski kult koji se pridržavao mnogih židovskih običaja i nisu vjerovali da je Isus Bog. Simmakh Ebionit je napravio prijevod u drugom stoljeću.

Teodozius je bio još jedan ebionit koji je napravio prijevod u istom stoljeću. Međutim, od njihovih tekstova sačuvani su samo mali fragmenti.

P: Što je pregled nadgrobnih spisa Mrtvog mora i zajednice iz Kumrana koja ih je sačuvala?

O: Bog je obećao sačuvati Svoju riječ u Izaiji 59,21; 40,8; Psalmu 119,89 i 1. Petrovoj 1,23-25. Međutim, budući da je postojalo malo rukopisa Starog zavjeta starijih od 950. g. po Kr., nekoga bi moglo zanimati koliko je točno Stariji zavjet prenosan prije toga. Međutim, 1947. godine beduinski dječak, Muhammad Adh-Dhib, bacio je kamen u pećinu u Kumranu i čuo razbijanje posuđa. Time je otkrivena pohranjena knjižnica od oko 500 do 867 rukopisa iz Isusova doba, od kojih je četvrtina do trećina bila iz Biblije.

U Kumranu je u bilo kojem trenutku živjelo samo oko 200-300 ljudi. Kumran je bio poput samostana, jer od 1200 grobova na groblju samo je 6 bilo ženskih, a 4 dječjih. Bilo je oko 200-300 špilja, a ljudi su živjeli u 30 njih. Međutim, većina je ljudi živjela u kolibama ili šatorima. Novčići iz Kumrana pokazuju da su ljudi ondje živjeli od oko 135. pr. Kr. do naglog uništenja 68. g. n.e. Rimljani su zauzeli Kumran i ubili ili zarobili sve koji nisu pobjegli.

Vjerovanja židovske sekte Dječje svjetlosti: Moderni znanstvenici su nekada miješali stanovnike Kumrana s esenima zbog njihovih sličnosti. Ova sekta, koja se nazivala "Djeca svjetla", nastala je oko 200. g. pr. Kr. Vjerovali su u uskrsnuće mrtvih (poput farizeja), prakticirali su krštenje uranjanjem i imali su nadzornike slične kršćanskim biskupima. Smatrali su da je Melkisedek nebesko biće i da će zli biti uništeni.

Kumranski komentari na Postanak 49,10 i Izaiju 11,1-3 pokazuju da su ta proročanstva prepoznavali kao mesijanska. Poput drugih, zajednica iz Kumrana vjerovala je da će Mesija činiti čuda i iscjeljenja. Također su vjerovali da će Mesija osobno ubiti rimskog cara. Godinama bi trebalo da se pokopaju svi mrtvi iz Mesijevih vojnih pobjeda. Stoga, kako navodi Christian News (23. 11. 1998.), "Sada znamo da je, kada je Kajafa vodio Isusov sud, sve što je trebao učiniti bilo natjerati Isusa da prizna da je on Mesija. Kako je Isus, koji je izveo predviđena čuda, to priznao, proglašen je krivim za izdaju cara."

Posjetimo "Knjižnicu": Jedanaest špilja sačuvalo je oko 95.000 fragmenata, od čega 40.000 u samoj špilji 4. Neki od nebiblijskih fragmenata uključuju mezuzote (stihove koje se nose na rukama) i filakterije (stihove koje se nose na čelu) iz Knjige Izlaska i Levitskog zakona. Ovdje su neki od sačuvanih tekstova Starog zavjeta.

Ni u jednom komentaru na druge knjige nije pokazano da su knjige izvan Biblije smatrane svetim spisima.

Osvjetljavanje tadašnje židovske kulture jedna je od važnih funkcija Svitaka s Mrtvog mora.

Jedno uvjerenje koje je zajednica iz Kumrana dijelila s drugima bilo je da će Mesija činiti čuda i iscjeljenja. Također su vjerovali da će Mesija osobno ubiti rimskog cara. Potrebne su bile godine da se pokopaju svi mrtvi iz Mesijevih vojnih pobjeda. Stoga, kako navodi Christian News (23. 11. 1998.), "Sada znamo da je, kada je Kajafa vodio Isusov sud, sve što je trebao učiniti bilo natjerati Isusa da prizna da je on Mesija. Kako je Isus, koji je izveo predviđena čuda, to priznao, proglašen je krivim za izdaju cara."

Wycliffeov rječnik Biblije, str. 441, navodi da svitci s Mrtvog mora pokazuju da je Evanđelje po Ivanu, umjesto da je helenistički dokument iz drugog stoljeća, "jasnije no ikad pokazano da je proizvod Palestine iz 1. stoljeća zbog svojih brojnih paralela s tekstovima iz Kumrana."

Jedan rukopis iz špilje 4 u Kumranu je Knjiga Izlaska iz Samaritskog Pentateuka. Jedan od najstarijih svitaka je 4Q17, koji sadrži tekst od Knjige Izlaska 38. do Knjige Levitskog zakona 2. To je jedan od najstarijih rukopisa, prepisan oko 250. godine pr. Kr. Praktički je identičan masoretskom tekstu. Svici s proroštvom Izaije sadrže cjeloviti tekst knjige Izaije. On i drugi primjerak iz špilje 1 bili su identični standardnom hebrejskom Bibliji u 95 % teksta prema djelu A Survey of Old Testament Introduction, str. 25. (Kao brzi provjer, iz vlastitog uzorka vidio sam potpuno podudaranje od 94,6 % na razini suglasnika.)

Postoji niz manjih razlika između masoretskog i kumranskog teksta, a mogle bi biti posljedica dijalektnih razlika i promjena, slično kao što danas imamo britanski i američki engleski. Evo nekoliko većih ili važnijih razlika. Također, znanstvenici upozoravaju da, iako su masoretski pisari bili iznimno pažljivi u preciznom prepisivanju svakog svitka, sekta u Kumranu možda nije imala tako visok standard prepisivanja.

U Izlasku 1,5 u masoretskom tekstu stoji da je u Egipat ušlo 70 ljudi. Kada je Štefan u Djela apostolskih 7,14 rekao 75, moglo bi se pretpostaviti da je Pismo (bez pogreške) zabilježilo Štefanovo citiranje iz Septuaginte, u kojoj je stajalo 75. Međutim, i Svitci s Mrtvog mora navode brojku 75, pa su možda Štefan i Septuaginta ovdje bili u pravu.

U Ponovljenom zakonu 32,43 stoji "neka ga obožavaju svi Božji anđeli", dok masoretski tekst to ne sadrži. Poslanica Hebrejima 1,6 to citira.

Masoretski tekst 1. Samuelova 17,4 kaže da je Golijat bio visok 6 lakata i šaku, odnosno otprilike 9 stopa i 9 inča. Međutim, Septuaginta i Svitci s Mrtvog mora navode 4 lakta i šaku, odnosno oko 6 stopa i 9 inča.

Targumi, koji su aramejske parafrazne prerade, pronađeni su među sviscima s Mrtvog mora iz Knjige Levitskog zakona, a dva targuma iz dijelova Knjige o Jobu. Među sviscima s Mrtvog mora nalaze se komentari Knjige Postanka, Psalma 37, možda Pjesme nad pjesmama, Izaije, Mihe, Nahuma, Sefanije, dva komentara Hošeje i jedan teško oštećen Habakuka 1,2 do kraja 2. poglavlja. Autori su nastojali sve povezati s događajima svoga vremena.

Septuaginta: U špilji 4 pronađen je najstariji primjerak dijela Septuaginte, teksta Knjige Levitskog zakona, datiran u 100. godinu pr. Kr. U špilji 7 nalazi se primjerak 28. poglavlja Knjige Izlaska. Drugi svitci sadrže primjerak Knjige Brojeva i dva primjerka Knjige Ponovljenog zakona. Dvije su svitke vrlo zanimljive. Čini se da jedna svitka predstavlja hebrejski tekst koji stoji iza Septuaginte za 1. i 2. Samuelovu. Drugi svitak s proroštvima Zeheja, Jone i Maleahija na hebrejskom jeziku čini se da je između Septuaginte i masoretskog teksta. Verzija Jeremije u Septuaginti kraća je za 60 stihova (1/8) od masoretskog teksta. Svitak s Mrtvog mora 4QJerb potvrđuje neka od tih izostanaka. Jedan svitak sadržavao je hebrejski tekst Psalma 151, koji se također nalazi u Septuaginti.

Apokrif i druge knjige: 2Q18 (= 2QSir) sadrži 6. poglavlje Siraha (Knjige Sirakida), a u Špilji 7 nalaze se fragmenti knjige Tobit. Špilja 4 također sadrži 5 fragmenata knjige Tobit (4Q196 do 4Q200). Arheološka enciklopedija Svetog zemalja, str. 114, navodi da, za razliku od knjiga Biblije, primjerci apokrifnih rukopisa nisu napisani od strane pisara koji su živjeli u Kumranu, već su doneseni u Kumran. Iako su apokrifne knjige nesumnjivo napisane prije Kristova doba, u djelu *When Cultists Ask* (str. 287) ističe se da ne možemo sa sigurnošću reći jesu li dodane Septuaginti prije ili nakon Kristova doba.

Jedan svitak, 11QPs, sadrži dodatne psalme, takozvane psalme 152–155. Osim svitaka s Mrtvog mora, različite verzije ovih djela poznate su samo na sirijskom jeziku.

U svitcima s Mrtvog mora također se nalazilo nekoliko himni i drugih knjiga koje nisu u apokrifu, uključujući 1. Henoka (osim odjeljka 2), 14 primjeraka Jubileja na hebrejskom jeziku i mnoge druge poznate samo iz svitaka s Mrtvog mora. Stoga to što se Sirah i Tobit nalaze među svitcima s Mrtvog mora ne dokazuje da ih je itko, čak ni zajednica iz Kumrana, nužno smatrao svetim spisima.

Svitci s Mrtvog mora korisni su za rasvjetljavanje tadašnjeg židovskog mišljenja. Wycliffeov rječnik Biblije, str. 441, navodi da svitci s Mrtvog mora pokazuju da Evanđelje po Ivanu i Pavlovi spisi, umjesto da su samo helenistički dokumenti iz 2. stoljeća, zapravo imaju neke paralele sa svitcima s Mrtvog mora.

Sažetak: Kumranske špilje pružile su bogatstvo rukopisa Starog zavjeta iz vremena Krista, starih otprilike tisuću godina više od masoretskih tekstova. Drugi spisi također daju kontekst za neke dijelove Novog zavjeta.

P: Koje su neke od razlika u čitanjima masoretskog teksta i svitaka s Mrtvog mora?

O: Evo uzorka nekih od "najznačajnijih" čitanja. Osim gdje je naznačeno, masoretski tekst (MT) je prvo čitanje, a svitak s Mrtvog mora drugo.

Dt 5,5 "riječ" (MT) nasuprot "riječima" (Svitci s Mrtvog mora, Samarijanski pentateh, Septuaginta, Sirijac, Vulgata, Targum)

Pnz 10,13 "Gospodin" nasuprot "Gospodin, Bog tvoj" (Svitci s Mrtvog mora, Septuaginta, sirijsko izdanje)

Dt 31,1 "otišao i govorio" naspram "završio je govoriti sve" (Svitci s Mrtvog mora, Septuaginta)

Dt 32,8 Masoretski tekst: "sinovi Izraelovi" nasuprot Septuaginti: "anđeli Božji" nasuprot svitku s Mrtvog mora: "sinovi Božji"

Pnz 32,15 "Jehšurun" nasuprot "Jakov se najede; Ješurun" (Svitci s Mrtvog mora, Samaritski pentateh, Septuaginta)

Dt 32,19 "vidio je" nasuprot "vidio je i zavidio" (Svitci s Mrtvog mora, Septuaginta)

Dt 32,43 "narodi" nasuprot "neba" (Svitci s Mrtvog mora, Septuaginta)

Dt 32,43 (izostavljeno) (masoretski tekst) nasuprot "Neka ga svi Božji anđeli obožavaju." (Septuaginta, Hebrejima 1,6, i svitak s Mrtvog mora 4Q44 (=4QDeut(q)), Ivan Zlatousti (umro 407. g.) Homilije o Poslanici Hebrejima Homilija 4 br. 2 str. 382-383)

Dt 32,43 "sluge" nasuprot "djeci" (Svitak s Mrtvog mora 4Q44 (=4QDeut(q)), Septuaginta)

Dt 32:43 (izostavljeno) vs. "on će uzvratiti onima koji ga mrze" (Svitak s Mrtvog mora 4Q44 (=4QDeut(q)), Septuaginta)

Dt 32:43 "čisti svoju zemlju, svoj narod" vs. "čisti zemlju za svoj narod") Svitak s Mrtvog mora 4Q44 (=4QDeut(q)), Samaritski pentateh, Septuaginta, Vulgata)

Dt 33,8 "tvoj Tumim" naspram "Daj Leviju svoj Tumim" (Svitci s Mrtvog mora, Septuaginta)

Pnz 33,17 "Njegov prvorođeni bik" vs. "prvorođeni bik" (Skripture s Mrtvog mora, Septuaginta, Sirijski prijevod, Vulgata)

1 Sam 1:23 "njegova riječ" (MT, svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a))) "Tvoja riječ" (Septuaginta, sirijac)

1 Sam 1:24 "s tri bika" nasuprot "s trogodišnjim bikom" (Rukopis s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)), Septuaginta, sirijac)

1 Sam 2:1 "Gospodin" vs. "moj Bog" (Septuaginta)

1 Sam 2:1 "tvoja pobjeda" naspram "moja pobjeda" (Svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 2:20 "dati ti" naspram "uzvratiti ti" (Septuaginta, Svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 2:20 "molbu koju je uputila" naspram "dar koji je dala" (Septuaginta, Svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 2:21 "Kad Gospodin" vs. "I Gospodin" (Septuaginta, Svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 2:27 "kad su bili u kući" naspram "kad su bili robovi kuće" (Septuaginta, svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 2:29,32 "udariti nogom" naspram "gledati pohlepnim okom" (Septuaginta, svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 2:33 "tvoje oči … tvoje srce" naspram "njegove oči … njegovo srce" (Septuaginta, Svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 2:33 "umrijeti mladići" vs. "umrijeti pod mačem" (Septuaginta, Svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 3:4 "pozvao Samuela" vs. "pozvao, 'Samuel! Samuel!'" (Septuaginta, svitak s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)))

1 Sam 14:49, 1 Sam 18:17 "Merab" vs. "Merob" u svitku s Mrtvog mora 4Q51 (=4QSam(a)) za 1 Sam 14,49, svitku s Mrtvog mora 1Q7 (=1QSam) za 1 Sam 18,17 i Septuaginti (Expositor's Bible Commentary vol. 3, str. 669)

Job 22:8 (izostavljeno) vs. "I ti kažeš" (targum Joba iz Qumrana 11Q10 (=11QtgJob)).

Job 22:17 "njima" nasuprot "nama" (Septuaginta, sirijsko, Targum iz Kumrana)

Ps 119:37 "na tvom putu" (hebrejski masoretski tekst, Septuaginta, Vulgata) nasuprot "prema tvojoj riječi" (dva masoretska rukopisa, Rukopisi s Mrtvog mora i aramejski targumi)

Iz 7,14 Masoretski tekst: "nazvat će mu ime" nasuprot Septuaginti i Velikoj svitci Izaije s Mrtvog mora: "nazvat će se njegovo ime". Razlika je u jednom suglasniku.

Iz 53,9 "patnje njegove duše i biti zadovoljan" nasuprot "patnje svoje duše vidjet će svjetlo života i biti zadovoljan"

Iz 61,1 (izostavljeno) (MT, Septuaginta) nasuprot "mrtvi su uskrsnuli" iz svitka s Mrtvog mora 4Q521.

Jer 3:1 "Govoreći, ako" (MT) vs. "Ako" (svici s Mrtvog mora, Septuaginta, sirijac)

Jer 3:8 "vidio sam da sam dao" (MT) nasuprot "ona također kaže da sam dao" (1 MT rukopis, svici s Mrtvog mora, Septuaginta, sirijsko)

Dan 10:16 "netko tko je izgledao kao čovjek" naspram "nečega što je izgledalo kao ljudska ruka" (Septuaginta, Svitci s Mrtvog mora, jedan hebrejski masoretski tekst)

Hab 2:16 "biti izložen" (MT) naspram "klimati se" (Svitci s Mrtvog mora, Septuaginta, Akvila Židov (126. g.), i sirijac.)

Za detalje o svim razlikama u odlomku pogledajte usporedbu Izaije 53 na kraju pitanja o Izaiji.

Promjena u zaključcima: Prije otkrića svitaka s Mrtvog mora, Septuaginta se smatrala tek inferiornim prijevodom u osnovi masoretskog teksta. Međutim, mnoge od razlika između svitaka s Mrtvog mora i masoretskog teksta su mjesta gdje se svitci s Mrtvog mora i Septuaginta slažu. Stoga se čini da je Septuaginta bila više prijevod druge obitelji hebrejskih rukopisa nego rukopisa s Mrtvog mora (iako i dalje postoje mjesta gdje su prevoditelji Septuaginte bili zbunjeni ili su pogriješili).

Bibliografija za ovo pitanje: fusnote u Bibliama NASB, NIV, NKJV i NRSV te The Expositor's Bible Commentary. Masoretski tekst usporedben je s doslovnim prijevodom Jaya P. Greena, a prijevod Septuaginte potječe od prijevoda sira Lancelota C.L. Brentona pod nazivom The Septuagint: Greek and English.

P: Što je masoretski tekst?

O: Masoreti su bili pisari iz farizejske tradicije koji su živjeli nakon Isusova doba. Postoji mnogo masoretskih rukopisa, ali oni datiraju iz razdoblja nakon 900. g. Codex Leningradensis iz 1008. g. bio je dobro očuvani masoretski tekst koji je poslužio kao osnova za prijevod NIV, prema knjizi The Expositor's Bible Commentary, svezak 3, str. 246.

P: Je li Bog Starog zavjeta drugačije, zlo ili zabludjelo biće u usporedbi s Bogom Novog zavjeta?

O: To je jedno od dva ili tri učenja zajednička svim granama drevne hereze zvanog gnosticizam. Neki od njihovih argumenata bili su da je Novi zavjet ukinuo zakone o prehrani iz Starog zavjeta, da je u svemiru postojao kontrast između vidljivog i nevidljivog te vjerovanje da bi, budući da je materija bila sve zlo, samo zlo božanstvo stvorilo materiju.

Izvan Biblije, već je rani Klement Rimski (96.–98. g. 1. Clement ch.4 vol.1 str.6) potvrdio da je Bog Starog zavjeta dobar. Možemo reći da je Onaj koji je prijatelj Abelov i prijatelj Abrahamov, prijatelj i moj.

Teofil Antiohijski (168. – 181./188. g.) bio je jedan od najranijih kršćanskih pisaca koji je spomenuo Stvaranje i izričito rekao: "jer ništa zlo nije stvorio Bog." (U Autolycu, knjiga 2., poglavlje 17., str. 101).

Tertullijan je u svojem djelu Pet knjiga protiv Marciona iz 207./208. g. učinkovito opovrgnuo teoriju o drugačijem Bogu Starog zavjeta. Evo nepotpunog sažetka onoga što je napisao.

a. Tertulijan kaže da ne možete pronaći crkvu apostolskog podrijetla koja je poricala Stvoritelja. "Ali ako se pokaže da su crkve bile pokvarene od samog početka, gdje će se pronaći čiste?… Pokažite nam, dakle, jednu od svojih crkava, koja vodi svoje podrijetlo od apostola, i pobijedit ćete."

b. Zašto bi dobar bog spasio čovjeka, ako ga nije stvorio?

c. Zašto je zli bog prorekao dolazak Krista u Starom zavjetu? Novi zavjet na to upućuje kao na proroštvo o dobrom Kristu.

d. Ako je zlo božanstvo proreklo zlog Krista, zašto je dobro božanstvo spriječilo dolazak zlog Krista i poslalo dobrog Krista umjesto njega. Dobro božanstvo je trebalo dopustiti da prvo dođe zlo božanstvo, umjesto da obmanjuje ljude u vjeru da je zlo božanstvo proreklo dobrog Krista.

e. Zašto je Isus citirao Stari zavjet kao autoritativan?

f. Zašto je Marcion morao odbaciti dijelove Luka i druge dijelove Novog zavjeta kako bi potkrijepio svoje stajalište?