< Biblijsko pitanje iz Knjige Sudaca

P: U Sudcima 1, koja je glavna poanta knjige?

A: Knjiga Sudaca prvenstveno pokazuje kako neposlušnost Božjeg naroda dovodi do discipline, a potom poslušnost donosi blagoslov. Osim toga, ključna je fraza u Sudcima "svaki je čovjek činio što mu se činilo pravim", a Sudci prikazuju kaotične posljedice toga. Sporedna je svrha knjige Sudaca pokazati koliko su ljudi pokvareni.

P: U Knjizi Sudaca, što se podrazumijeva pod riječju "sudac"?

O: Hebrejska riječ shopetim (Sudci) znači "izvršni vođe" prema Gleasonu Archeru u djelu Survey of Old Testament Introduction, str. 280. To je naslov dan ljudima koji su vodili i sudili Izraelu od vremena Jošue do vremena Saula, prvog kralja. Ti su ljudi, i jedna žena, različitim stupnjem služili Bogu. U Knjizi Jošue učili smo iz karaktera i života čovjeka koji se, koliko znamo, nikada nije kompromitirao u svom hodu s Bogom. Sada je život složeniji i ne tako blagoslovljen za one koji hodaju s Bogom, ali su se mnogo puta kompromitirali.

P: U Sudcima, postoje li arheološki dokazi iz drugih zemalja o Izraelcima tijekom razdoblja sudaca?

O: Da, stela faraona Merenptaha/Merneptaha (1229./1225. pr. Kr.), sina Ramzesa Velikog, pronađena je od strane Petriija u Tebama u Egiptu. Ova stela (stup) podignuta je u petoj godini faraona Merenptaha. U njoj se hvali faraon, a nabrajaju se narodi koje su Egipćani napali ili osvojili. Spominje Hetite, Kanaan, Aškelon, Gezer, Janoam (na sjeveru Kanaana), Izrael i zemlju Horijaca.

P: U Sudcima, koji su bili periodi ugnjetavanja i mira?

Odgovor: Evo tih razdoblja. Arheolog John Garstang utvrdio je da su razdoblja mira spomenuta u Sudcima takva bila zato što su Egipćani vršili kontrolu nad obalnim Kanaanitima.

P: U Sudcima su li razdoblja svakog suca i tlačenja bila uzastopna ili su neka bila istovremena?

A: Iako Knjiga Sudaca to ne navodi izričito, 1. Kraljevima 6,1 kaže da je prošlo 480 godina od Izlaska do izgradnje Solomonskog hrama. To bi razdoblja Sudaca učinilo uzastopnima i bez preklapanja. Za više informacija pogledajte raspravu o Izlasku 5:2, Davida Rohla u knjizi Pharaohs and Kings: A Biblical Quest (Crown Publishers 1995), str. 278–283, za snažan argument da je Izlazak bio 1447. pr. Kr.

P: U Sudcima, budući da je u knjizi Sudaca toliko nepoželjnih i neugodnih stvari, znači li to da je "čovjek prisiljen vjerovati da je Knjiga sudaca točniji odraz svjetovne povijesti nego što to može biti Knjiga Jošue", kako kaže Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 224?

O: Ne; u odgovoru treba uzeti u obzir dvije točke.

1. Asimovljev vodič kroz Bibliju u pravu je kada kaže da ovdje ima mnogo toga neugodnog za Izrael, a to pokazuje iskrenu poštenost autora. Međutim, neugodno ne znači ne poučno. Trebamo učiti iz tuđih pogrešaka, a jedna od glavnih poruka Knjige sudaca je pogreška svakog čovjeka koji čini ono što je po njegovom mišljenju ispravno.

2. Asimovov vodič kroz Bibliju ovdje otkriva subjektivnu anti-biblijsku pristranost. Budući da je Knjiga sudaca manje pozitivna prema Izraelcima, kako dokazuje istinitost to što je netko više ili manje pozitivan? Možda bismo, kad bismo uzeli knjigu i iz nje izbacili sve negativne dijelove, došli do zaključka da knjiga uopće nije istinita! A kad bismo iz iste knjige izbacili sve pozitivne dijelove, bi li to učinilo ostatak potpuno istinitim? Iako postojanje negativnih aspekata pokazuje da autor nije želio prekriti negativne dijelove, stupanj pozitivnih ili negativnih dijelova ne dokazuje koliko je nešto točno.

P: U Sudcima, koje su pogrešne radnje spomenute?

O: Evo popisa onoga što su učinili.

P: U Sudcima 1. su li navedeni dvanaestorica sudaca, kao odgovarajući dvanaestorim plemenima Izraela?

O: Ne. Nigdje ne piše da dvanaest sudaca koji su "vladali" odgovara dvanaest plemena. Osim toga, bilo ih je trinaest, a ne dvanaest, budući da je i Abimeleh "vladao Izraelom" u Sudcima 9,22.

P: U Sudcima 1,6-7, jesu li Izraelci bili u pravu što su odsjekli palčeve ruku i nogu Adoni-Bezeku?

O: Dvije su stvari koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Možda je to bila prikladna pravda. Adoni-Bezek je imao mnogo palčeva i velikih nožnih prstiju za višak, da tako kažemo, budući da ih je sam odsjekao sedamdesetorici kraljeva.

2. Sveto pismo zapravo ne kaže jesu li Izraelci bili u pravu ili ne; ono samo bilježi da su to učinili.

P: U Sudcima 1,7, kako je moglo biti 70 kraljevstava na malom području Kanaana?

O: Gotovo svaki veći grad imao je svog kralja. To je bilo slično brojnim neovisnim kraljevstvima u Grčkoj šeststo godina kasnije.

P: U Sudcima 1,8, budući da su Izraelci zauzeli Jeruzalem, zašto ga je David kasnije morao osvojiti (2 Samuelova 5,6-9)?

O: Pobijedili su Jebusce i zapalili dio grada. Međutim, Sudci 1,21 pokazuju da grad nije bio osvojen sve do Davidova doba. Pisma iz Tell el-Amarne (1400.–1370. pr. Kr.) također dokazuju da Jeruzalem nije bio zauzet.

P: U Sudcima 1:10 su li tri Anakita ubili Judejci ili su protjerani, kao što kažu Sudci 1:20 i Jošua 15:14?

O: Izraz "progonjeni" može značiti ubijeni ili natjerani na bijeg. Knjiga Jošue 1,10 ukazuje na to da su ta tri pojedinca ubijena. Vjerojatno nije ubijen cijeli njihov klan, već su neki protjerani. Ubivanje i tjeranje ostatka na bijeg mogli su biti jedan događaj, ili je tjeranje na bijeg moglo biti naknadni događaj.

P: U Sudcima 1,16 i Sudcima 4,11, jesu li Mojsijevi punci bili Kenijci ili Midjaniti, kao što pokazuje Izlazak 2,21?

O: Mojsije se oženio Ciporu, Midijankom, i Kušankom (Etiopljankom). Prvo ono što nije odgovor, a zatim tri mogućnosti.

Nije odgovor: Keniti su bili kovači bakra, a "Kenit" bi se mogao odnositi na zanat, a ne na narod. Međutim, to je malo vjerojatno, budući da se čini da su Keniti zasebno pleme u Sudcima 4,17, a osobito u Brojevima 24,22.

Mogući odgovori:

1. Mojsije je imao barem još jednu ženu, Kenitu.

2. Mojsijev punac bio je Midljanin: dvije reference u Sudcima bile su greške prepisivača.

3. Šurak Mojsijev bio je Midljanin koji je ili osnovao ili je pripadao kenitskom podplemenu.

P: U Sudcima 1,18, kako su Izraelci osvojili Gazu, Aškelon i Ekron, kad su u vrijeme Samsona bili pod filistejskom kontrolom.

A: Izraelci su ih zauzeli u Josuino doba oko 1400. pr. Kr., ali to je bilo samo privremeno. Filistejci su svojim željnim kolima (ili kolima s kotačima obručenim željezom) ponovno zauzeli te gradove do dolaska Samsona 390 godina kasnije.

Drugo viđenje, da te gradove nisu osvojili, kako navodi Septuaginta, vjerojatno je netočno prema The Expositor's Bible Commentary, sv. 3, str. 388–389.

P: U Sudcima 1,19, zašto su te kola nazivali željeznim kolima umjesto jednostavno kolima?

O: Arheologija nam govori da je u drevnom svijetu postojalo dva stila kola. Egipatska su kola bila lagana vozila na dva kotača koja su prevozila samo dvije osobe, strijelca i vozača. Prvenstveno su bila izrađena od drva i kože te su pružala vrlo malu zaštitu od strijela. Kolica drugih naroda bila su teška, kola slična zaprežnim vozilima u kojima je moglo biti tri do četiri osobe. Pružala su određenu zaštitu od strijela. Ta su kolica imala mnogo više metala.

P: U Sudcima 1,19, ne dokazuje li to što Izraelci nisu uspjeli istjerati Kanaanece da Bog nije svemoguć? (na to su ukazali i ateist i musliman Ahmad Deedat)

O: Ne. Čini se da su ljudi pretrpjeli poraz u bitci na ravnici. Umjesto da se iskreno mole Bogu i ponovno se bore, odustali su od borbe. Ponekad i mi danas predlažno odustajemo kada postane teško.

Međutim, Bog je mogao poraziti kola. Barak i samo 10 000 izraelskih vojnika uništili su 900 željeznih kola iz Hazora. (Naravno, i Božja pomoć u vidu kiše poslane u pravo vrijeme, koja je bojište pretvorila u blato, također je pomogla više nego malo).

P: U Sudcima 1,19, je li to bilo zato što Svemogući Bog nije mogao istjerati narode ravnica ili zato što ih Izraelci nisu mogli istjerati? (Na to je ukazao musliman Ahmad Deedat.)

O: Hebrejski tekst ne navodi izričito zamjenicu, ali smisao je da Izraelci, čak ni uz Božju pomoć, nisu mogli istjerati narode ravnica u to vrijeme jer su ti narodi imali željezne kola. Kasnije su, međutim, Izraelci porazili Kanaance s kolima u vrijeme suca, a David je porazio Filistejce s kolima. Ponekad, čak i kada smo poslušni Bogu, potrebno nam je strpljenje da vidimo rezultate poslušnosti Njemu.

Bog je svemoguć, ali kada odluči upotrijebiti svoj narod kao sredstvo za ostvarenje svoje volje, ponekad moramo pričekati da vidimo uspješan ishod.

P: U Sudcima 1,23-26, kada je bilo u redu potaknuti nekoga da izda svoj grad i narod?

O: Iako Knjiga sudaca to izričito ne odobrava, u ovom je slučaju to bilo u redu. Jozefovo potomstvo ratovalo je protiv bezbožnih Kanaanaca. Većina Amerikanaca u Drugom svjetskom ratu nije imala problema s poticanjem Japanaca, Talijana, Nijemaca i poraženih Francuza na izdaju osovinskih režima.

P: U Sudcima 1,28 Bog nije u potpunosti istjerao Kanaanece, ili su oni potpuno uništeni, kao što kaže u Jošui 10,40?

O: Kanaanaca su istjerali pred Izraelcima iz područja koja su Izraelci naseljavali. Međutim, i Knjiga Jošue i Knjiga Sudaca slažu se da mnogi drugi Kanaanaca nisu istjerani.

P: U Sudcima 2,1-3, zašto je Bog rekao da neće istjerati Kanaanece, budući da je ranije rekao da hoće?

O: Bog izvorno nije želio da Kanaaniti budu zamka. Sudci 2 navode dva razloga.

U Sudcima 2, Božje izrečene namjere prema Izraelcima promijenile su se kada su oni od potpune poslušnosti prešli na djelomičnu poslušnost, što je i dalje neposlušnost. Bog je obećao istjerati Kanaanece pred njima, ali ako se oni nisu namjeravali boriti i imati Kanaanece "pred sobom", ne bi bilo Kanaanaca koje bi istjerali "pred sobom".

Sudci 2:21-23, budući da su namjeravali biti djelomično poslušni, Bog će upotrijebiti idolopokloničke Kanaanece kao kušnju kako bi otkrio koji će Izraelci služiti Bogu.

Danas Bog može iskoristiti sjećanje vaše djece na razne griješne stvari u vašem domu kao iskušenje za njih, da vidi hoće li oni zaista slijediti Boga ili ne. S druge strane, ako nemate te stvari, onda će Bog možda smatrati ta iskušenja nepotrebnima.

P: U Sudcima 2,4-6 je li se Bog odrekao obećanja da će pomoći Izraelcima dok je Josua još bio živ?

O: Vjerojatno da. Zemlja je imala mir od rata u Jošui 11,23, prije nego što su Jošua i ostali vođe podijelili zemlju. Iako nije nužno da Sudci 2,6 slijede kronološki Sudce 2,2-3, najvjerojatnije jest.

P: U Sudcima 2,13, je li "ashtoreth" bio opći naziv za semitsku božicu?

O: Ne. Iako je ime ovdje u množini, odnosi se na više kipova iste božice, a ne na različite božice. Wycliffeov rječnik Biblije (str. 700. – 707.) ima opsežan odjeljak o otprilike 36 specifičnih bliskoistočnih božanstava, a Ashtarte je bila specifična božica koju su obožavali mnogi narodi na mnogim jezicima. Bila je božica seksa, opće plodnosti i često rata. Babilonci su je nazivali "Ištar", raniji Sumerci "Inanna", ttrt u Ugaritu, 'strt u Feničiji, Astarte grčkim pismom i Attar (južna arapska). Astarte/Ištar također bi mogla biti povezana s grčkom Afroditom i rimskom Venusom.

Valja napomenuti da postoji i druga boginja po imenu "Ašeraha", poznata i Sumercima, južnim Arapima, narodu Ugarita kao Athiratu-yammi, Babiloncima kao Ashratum i Egipćanima kao Abdi-Ashirta. Wycliffeov rječnik Biblije, str. 701, navodi da je to druga boginja od Aštarte/Ištar.

P: Vjeruju li neki znanstvenici to? Izvorni hebrejski rukopisi Starog zavjeta pisani su bez samoglasničkih točkica, pa su samoglasnici koji su korišteni naknadni dodatak.

Odgovor: Neki znanstvenici to vjeruju. Izvorni hebrejski rukopisi Starog zavjeta pisani su bez samoglasničkih točkica, pa su samoglasnici koji su se koristili kasniji dodatak.

P: U Sudcima 2,14-19 čini se da ostatak Knjige Sudaca slijedi ovaj obrazac, ali zašto je taj obrazac postojao?

O: Bog je poslao tlačitelje kao kaznu kako bi Izraelce vratio k sebi. Božja strategija i sudac kojeg je upotrijebio bili su uspješni te su se vratili. Kad su postali prosperitetni, zaboravili su vjerovati u Boga i riješiti se svojih idola.

Ponekad se čini mnogo lakšim nekome pokajati se Bogu kad dođu teška vremena, nego ustrajati u vođenju života ugodnog Bogu.

P: U Sudcima 2,15, zašto se Bog borio protiv Izraelaca umjesto da ih jednostavno ignorira?

O: Kad su Izraelci bili neposlušni, Bog ih nije samo ignorirao, već ih je disciplinirao tako što im je nanosio poraze dok mu se ne bi zavapili. Božja disciplina nad skupinom ljudi može uključivati i smrt.

P: U Sudcima 2,19, zašto je smrt svakog suca navela ljude da se vrate idolopoklonstvu?

O: Iz istog razloga zbog kojeg se neki ljudi odvraćaju i danas. Ljudi u mnogim religijama mogu odstupiti kada umre vođa u kojeg su polagali svoje povjerenje. Ljudi koji tvrde da su kršćani, ali su svoje povjerenje više polagali u kršćanskog vođu nego u Boga, mogli bi odstupiti kada taj vođa umre.

P: U Sudcima 3,7, kako su Izraelci služili Baalima i gajevima?

O: Baalim je množina od Baal, a Baal je bio i kanaanski idol i opći naziv za bogove.

P: U Sudcima 3,8, postoje li arheološki dokazi da su Izraelci služili Kušanu-Risatajmu, kralju Aram-Naharaima?

O: Prije svega, ne piše Babilon ili Asirija (koje su u to vrijeme bile slabe), nego Aram Naharaim. Prema komentaru Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 386, Aram Naharaim znači "Aram dviju rijeka". Drugim riječima, to je dio Mezopotamije u današnjoj Siriji između rijeka Tigris i Eufrat.

Q: U Sudcima 3,8, je li Kusana-Risatajim bilo stvarno ime ili prezirni naziv?

A: Vrlo je vjerojatno da jest. Izraelci su transliterirali imena iz drugih jezika, a možda je Cushan bila transliteracija. U svakom slučaju, "Rishathaim" znači dvostruka zloba, i to vjerojatno nije bilo njegovo pravo ime. Više je vjerojatno da je Cushan transliteracija nekog imena nego da znači "Kušanac", iako je moguće da znači "Kušanac".

P: U Sudcima 3,17-22, je li Ehud bio u pravu što je prevarno ubio moabitskog kralja Eglona?

O: Iako Ehud zapravo nije lagao, prevario je kralja Moaba. U nekim posebnim prilikama kršćani mogu navesti na zabludu i uzrokovati obmanu. Na primjer, da ste živjeli tijekom Kineske kulturne revolucije ili za vrijeme režima Crvenih Kmera u Kambodži, vlada je ubijala intelektualce. Da vas je vlada zamolila da imenujete sve svoje intelektualne prijatelje, biste li ih rado imenovali, znajući kakva bi im bila sudbina?

P: U Sudcima 3,31, kako je Šamgar mogao ubiti 600 ljudi goveđim bodom?

O: Bivolski bodalac bio je teška sprava. Vjerojatno je bila štap dugačak 7–10 stopa, oštar na jednom kraju i s dlijetom na drugom. Bio bi dobro oružje u rukama snažnog čovjeka.

P: Je li Sudaca 4 kasniji (E izvor) prikaz Barakove pobjede, a Sudaca 5 raniji (oko 1125. g. pr. Kr. J izvor), kako tvrdi Harperov biblijski rječnik (Harper & Row 1961.), str. 132?

O: Ne. Ne pružaju nikakve dokaze o tome kako dokazati da je jedan raniji od drugog. Teorija JEPD-a, na kojoj se temelje mnoge spekulacije, diskreditirana je. Jedan od mnogih problema s JEPD "teorijom" bio je taj što su njezini zagovornici imali toliko poteškoća u pokušaju da se usuglase o tome koji dijelovi potječu iz kojeg izvora.

P: U Sudcima 4,2, je li ovaj Jabin iz Hazora isti kao onaj u Jošui 11,1?

O: Ne. Vjerojatno je bio potomak Jabina koji je živio 160 godina ranije, u vrijeme Jošue. Kraljevi i faraoni često su dobivali imena po svojim precima.

P: U Sudcima 4,3, kako je grad Hazor mogao tlačiti Izrael, budući da je ranije uništen u Jošui 11,10-11?

O: Arheologija nam govori da je grad Hazor spaljen 1400. pr. Kr., 1300. pr. Kr. od strane Egipćana i 1230. pr. Kr. Bez obzira na pristranost kritičara Biblije, arheologija priču pripovijeda vrlo precizno.

P: U Sudcima 4,4 i 6, što znače imena Debora i Barak?

O: Deborah znači "medarica", a kako je jedan biblijski učitelj duhovito primijetio, bila je medena sudkinja. Barak znači "munja".

P: U Sudcima 4,6, što znamo o gori Tabor?

O: Tabor je stjenoviti konus visok 1300 stopa, 1843 stope iznad razine mora. Nalazi se otprilike 10 milja, odnosno 16 kilometara, od Kishona, sezonske rijeke. Bilo bi teško da kola stignu do vrha Tabor gora, pa bi vojska na Tabor gori bila sigurna od kola, sve dok ne siđe napasti.

P: U Sudcima 4,7, odnosi li se "ja" ovdje na Deboru ili na Boga?

O: Debora prenosi Božju poruku, stoga se "ja" ovdje odnosi na Boga, što pokazuje Sudaca 4,14.

P: U Sudcima 4,9 i drugdje u Knjizi Sudaca, je li spominjanje plemena Efraim i njegovog istaknutog položaja dokaz da je Knjiga Sudaca sastavljena nakon što se sjeverno kraljevstvo odvojilo?

O: Ne. Očito, prema nekim kritičarima, ako se u nekom dijelu spominje Efraim, napisan je u sjevernom kraljevstvu; ako se spominje Juda, napisan je u južnom kraljevstvu; ako knjiga spominje oboje, imala je dva dijela, napisana na različitim mjestima.

Nepristranom promatraču nije nezamislivo da je netko u Judinoj pokrajini mogao barem nekoliko puta spomenuti Efraima, a zamislivo je i da je netko iz Efraima spomenuo Judu. Također nije nezamislivo da, ako su knjige napisane prije podjele kraljevstva, ne bi bilo nikakvog antagonizma između te dvije strane.

P: U Sudcima 4,9, zašto je Barak oklijevao voditi Izrael bez Debore?

O: Sveto pismo to ne navodi izričito, ali možemo vidjeti jedan mogući razlog. Budući da je Debora pozvala Baraka, to može ukazivati na to da je Debora već neko vrijeme bila utemeljena kao vođa i da se Barak brinuo da ga Izraelci bez Debore možda ne bi slijedili.

Drugi razlog mogao bi biti taj što je Debora bila sudac koja je predsjedala na području moćnog plemena Efraimova, a Barak je želio podršku Efraimova prije nego što je krenuo.

P: U Sudcima 4,9 i Sudcima 9,54, je li bilo išta loše u tome da se padne rukom žene?

O: Ne, ali u odgovoru treba uzeti u obzir dvije stvari.

1. Do modernih vremena tjelesna snaga bila je vrlo važna u ratovanju. Muškarci su obično jači od žena u gornjem dijelu tijela.

2. Iako nije bilo ništa loše u tome da Siseru ubije žena umjesto muškarca, većina bliskoistočnih kultura (vjerojatno uključujući i kanaansku) smatrala bi to manje časnim načinom smrti. To bi osiguralo da se Siser ne bi pametio kao heroj ili veliki ratnik.

Uzgred, Abimeleh u Sudcima 9,54 zamolio je svog štitonošu da ga ubije kako se ne bi reklo da ga je ubila žena.

P: U Sudcima 4,9 i Sudcima 4,18, je li Jael bila u pravu što je ubila Siseru?

O: Ova ne-Izraelka nije samo obmanula Siseru, nego mu je otvoreno lagala: "ovdje ćeš biti siguran". Debora, Barak i Izraelci smatrali su Jael junakinjom jer je ubila njihovog glavnog neprijatelja. Evo pet točaka za razmatranje:

Keniti su putovali s Izraelom pustinjom. Dok nisu došli Asirci, živjeli su kao nomadi u Palestini. Odnosi između Izraelaca i Kenita uvijek su bili prijateljski.

Na svoj način, koristeći vlastita sredstva, preuzela je inicijativu da pomogne Izraelcima.

Koliko je, ako je uopće i znala, znala o Božjem zakonu o lažnom svjedočenju, ne znamo.

Ako je sagriješila laganjem, pohvaljena je što je pomogla Božjem narodu onom istinom koju je imala.

Alternativno, neki smatraju da nije sagriješila. U ratno vrijeme u redu je lagati neprijatelju, čak i kada neprijatelj ne sumnja da nisu na istoj strani.

Danas ljudi ponekad koriste upitna sredstva kako bi pomogli kršćanima. Međutim, kršćani ne bi smjeli koristiti nečedna sredstva.

Knjiga "Kad kritičari pitaju" (When Critics Ask) na str. 147 spominje sljedeće točke:

1. Kad je Siser, naoružani ratnik, već došao u Šeelinu šatoru (Sudci 4,17), što je Šeela trebala učiniti? Nije ga mogla pobijediti u borbi, a nije mu mogla jednostavno reći da ode.

2. Siser je tlačio Božji narod i da je pobjegao, ponovno bi ih tlačio.

3. Jael se borila protiv Božjih neprijatelja na svoj način, baš kao što su se muški ratnici borili na svoj.

4. Bez obzira na to je li Jaelin način bio najbolji, Debora i Barak pohvalili su njezino postupanje u tim okolnostima. To ne znači da bi svi trebali koristiti prijevaru u ratu.

P: U Sudcima 4,15, zašto je Barakova vojska bila tako mala?

O: Vojska je brojala samo oko 10.000 pješaka. Odgovor se može pronaći u Sudcima 5:8,9,15-18,23. Mnogi iz drugih plemena nisu se odlučili pridružiti u borbi s Barakom i Deborom. Moguće je da su se mnogi Izraelci pomirili s Jabinom kako bi mu služili.

P: U Sudcima 4,15, budući da su kola bila učinkovito ratno oružje, kako je 10.000 izraelskih pješaka pobijedilo vojsku od 900 kola?

O: Odgovor se može iščitati iz Sudaca 5,4-5,20-21. Ti stihovi govore o kiši i nabujalim rijekama. Tanje kotače kola zapinjale su u blatu. Kao daljnji dokaz, Siseru nije pobjegao u svom kolu, kao što bi se očekivalo, već je ostavio svoje kolo i pobjegao pješice.

P: U Sudcima 4,17, je li Hebrej Kenac imao izolirani šator?

O: Iako je to moguće, vjerojatno nije imao izoliran šator. Nomadi su se često kampirali u obiteljskim skupinama, a Hebe je vjerojatno imao mali klan.

P: U Sudcima 4,18, zašto je Jael ubila Siseru čekićem, a ne nekim drugim oruđem?

A: Žene su često postavljale šatore i za to su koristile čekiće. Bila bi dobro uvježbana u kucanju čekićem.

P: U Sudcima 4,18, zašto bi Jaelov šator bio dobro skrovište?

A: Prema onome što znamo o kasnijim beduinskim običajima, bilo je zabranjeno muškarcu ući u ženin šator, osim ako muškarac nije bio njezin suprug, sin ili otac.

P: U Sudcima 4,19, kada je Jael dala Siseri mlijeko, je li istina da je 'mlijeko' bio eufemizam za intimne odnose, kao što kategorički tvrdi Born Again Skeptics na str. 166?

O: Ne. Jaelin suprug ne bi tako mislio, pogotovo jer je Siser tražio samo vodu. Zapravo, ne znam za nijedno mjesto gdje mlijeko iz kože za pohranu znači išta drugo, osim u umu kritičara koji vrlo, vrlo naporno traži dokaze u Bibliji da je nezakoniti seks u redu.

P: U Sudcima 4,21, je li Siser ležao kad je ubijen ili je pao (dakle, bio je u stojećem položaju) kad je ubijen, kao što to implicira Sudci 5,27?

O: Siseru je zateklo spavanje kad je ubijen. Izraz "pasti mrtav" u Sudcima 5,27 ili jednostavno znači da je umro, ili da se pomaknuo i pao dok je umirao.

P: U Sudcima 5, smatra li se Pjesma Debore jednim od najstarijih dijelova Biblije?

O: Ne. Konzervativni biblijski znanstvenici ne prihvaćaju ovo stajalište jer ne postoje dokazi koji bi ga potkrijepili.

P: U Sudcima 6,1-6, kako su Midjaniti bili dovoljno jaki da osvoje Izrael, budući da je Jošua ubio midjansku kneževinu u Jošui 13,21?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Midjaniti nisu bili potpuno uništeni u Jošui 13,21. Na sličan način, Njemačka je teško poražena u Prvom svjetskom ratu, a vratila se još jača dvadeset godina kasnije u Drugom svjetskom ratu.

2. U Sudcima 6,1-6 Midjaniti su bili saveznici Amalekićanima i drugima.

3. Ovo tlačenje dogodilo se više od 200 godina nakon što je Jošua porazio Midjanite. Mnogo se toga može dogoditi u 200 godina.

P: U Sudcima 6,4-6, kako su Midjaniti osiromašili Izrael?

O: Dio odgovora nalazi se u Sudcima 6,11. Midjaniti nisu bili zainteresirani za sjedilački (nesnomadski) život. Željeli su žitarice i bogatstvo koje su Izraelci imali i nije ih bilo briga hoće li oni živjeti ili umrijeti od gladi. Tisućljećima kasnije Mongoli su imali sličan pogled. Mislili su da su gradovi gubitak dobrog pašnjaka, ali su osvojenim narodima dopuštali da i dalje tamo žive zbog poreza koje su naplaćivali.

P: Dvije su stvari koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

Odgovor: Dvije su točke koje treba uzeti u obzir.

Ostatak Kanaanca nije bio izvorna namjera: ostanak bilo kojih Kanaanaca u Kanaanu izvorno nije bio dio plana koji im je Bog objavio. Tek nakon što su prestali istjerivati Kanaance, Bog je rekao da oni neće biti istjerani.

Idolopoklonstvo nije bila naknadna namjera: Bog je ostavio Kanaanaca ondje kao kušnju za Izrael da vidi hoće li mu ostati vjerni. Činjenica da je Bog dopustio ovu kušnju ni na koji način ne implicira da je Bog želio da padnu na njoj.

P: U Sudcima 6,11, zašto je Gideon vijao žito u vinarici?

O: To je učinjeno kako bi se to sakrilo od Midjanaca. Također, budući da se žitarice mlatile u vinarici, vjerojatno je bila mala žetva.

P: U Sudcima 6,12, je li anđeo ovdje bio sarkastičan, obraćajući se skrivenom Gidionu kao moćnom junaku?

O: Vjerojatno ne. To bi moglo biti jedno ili oboje od sljedećeg.

Potičanje: To bi ohrabrilo Gideona u saznanju da će imati hrabrosti da bude moćan čovjek.

Budući znak: Gideon je bio snažan junak u Božjim očima. Bog nas ne vidi samo onakvima kakvi jesmo, nego onakvima kakvi ćemo biti.

P: U Sudcima 6,17, je li Gideon bio u pravu što je zatražio znak?

O: Ponekad je dobro ne gledati na stvari u smislu "ispravno ili pogrešno" ili "dozvoljeno naspram zabranjenog", već u smislu onoga što je najbolje. Vjerojatno nije bilo najbolje zahtijevati znak; da je Gideonova vjera bila veća, ne bi mu bio potreban.

Bez obzira na količinu njegove vjere, Bog je uslišio njegov zahtjev bez ikakvog prigovora. Bog je milostivo izašao Gidonu u susret ondje gdje je bio, bilo u vinarici ili usred svojih sumnji, i suočio se s njegovim sumnjama. Bog se obraća svakoj osobi ondje gdje se nalazi, i Bog je milostiv i danas.

P: U Sudcima 6,22, što nam to govori o Gidonu?

O: Dvije stvari.

1. Gideon je poznavao barem dio Starog zavjeta, jer je znao da nitko ne može vidjeti Božje lice i ostati živ.

2a. Možda doista nije vjerovao da je to bio anđeo Božji sve do čuda.

2b. Alternativno, Gideon je vjerovao i prije, ali nije zastajao da razmisli ili razmotri utjecaj Božje poruke sve do tog trenutka.

P: U Sudcima 6,22-23, tko je anđeo kojega je Gideon vidio?

O: Postoje dva gledišta.

Rani kršćani su pojave anđela iz Starog zavjeta obično smatrali predutjelovljenim pojavama Isusa Krista.

Kasniji kršćani često su smatrali da je Bog uzeo oblik anđela kako bi vidljivo komunicirao s ljudima. Bog je mogao upotrijebiti oblik gorućeg grma kod Mojsija, a može upotrijebiti i bilo koji drugi oblik koji odabere.

P: U Sudcima 6,28, što je bio ašerov stup?

O: Ašera (ne smije se miješati s Aštartom) bila je božica Sumera, Babilona, Južne Arabije i glavna božanstva grada Tira. U Ugaritu smatrana je suprugom Ela i majkom Baala.

P: U Sudcima 6,31, zašto je Joaš branio Gidijonu da sruši Joašov oltar Baalu?

O: Možda se Joash osjećao uvrijeđenim što su ljudi koji su se klanjali na "njegovom" oltaru drsko mislili da je oltar njihov, što pokazuje njihovo mišljenje da bi oni trebali biti ti koji će kazniti svakoga tko ga uništi.

U svakom slučaju, Joashova želja da zaštiti svoga sina bila je jača od njegove ljubavi prema Baalu. Žrtvenici Baalu nisu se gradili samo iz pobožnosti graditelja; mogli su biti i vrlo profitabilni. Nažalost, to je bila lekcija koju je Gidionu bilo bolje ne znati, jer je tu informaciju iskoristio kasnije u životu.

P: U Sudcima 6,34-35, zašto su svi izraelski muškarci bili željni pridružiti se Gidionovoj vojsci, budući da su to nevoljko činili u Barakovo vrijeme?

O: Broj onih koji su se pridružili Gidonu bio je 32.000 prema Sudcima 7:3, dok je broj onih koji su se pridružili Barakahu bio samo 10.000 prema Sudcima 4:14. Sveto pismo to ne navodi, ali možemo nagađati o nizu razloga.

Ohrabreni prethodnim iskustvom Baraka, osjećali su da ponovno mogu biti uspješni protiv neprijatelja.

Uvjereni zbog čuda u kojem je anđeo uništio prinos, osjećali su veću sigurnost da je Bog s njima.

Očajni jer je vojska Midjanaca odnijela većinu njihove hrane, radije su se borili za slobodu nego gladovali.

P: U Sudcima 6,36-40, zašto je Gideon postavio runo, nakon što je već okupio vojsku?

O: Gideon se već bio dovoljno predan da mobilizira Izraelce. Nije vjerojatno da je postavio runo kako bi tražio savjet o strategiji ili vremenu, budući da nije zabilježeno da je Gideon tražio od Boga dodatne informacije. Postoji nekoliko mogućnosti zašto je Gideon postavio runo.

1a Klonulavjer: Možda je Gideon sumnjao i njegova je vjera klonula. Nije trebao pitati, ali Bog mu je milostivo odgovorio. Kao što kaže u knjizi Hard Sayings of the Bible, str. 192-193, ovo je bio trenutak nevolje za Gideona, jer je prvo rekao da će vjerovati ako je runo mokro. Zatim je Gideon odstupio od onoga što je rekao i vjerovao bi da je runo suho.

1b. Potvrda: U komentaru "Believers Bible Commentary" na str. 272 stoji da mnogi kršćani pogrešno shvaćaju priču s runom. Budući da je Gideon već okupio vojsku, nije tražio vodstvo, već potvrdu. Gideon je znao što treba učiniti, ali je tražio jamstvo uspjeha.

2a. Gideon je ovo zatražio samo za sebe.

2b. Gideon je to prvenstveno tražio radi ohrabrenja Izraelaca.

P: U Sudcima 7,3, zašto je većina ljudi poslana kući?

O: Pobjeda nad Midljanima ne bi bila iznimno teška, budući da su se svi Izraelci okupili kao jedan da se zajedno bore protiv njih. Međutim, Bog je želio da znaju da pobjeda dolazi od Njega, a ne od njihove vlastite snage i jedinstva.

Naravno, to bi potpuno zbunilo svakog midjanskog izviđača koji bi se pitao gdje je velika izraelska vojska razmještena.

Kada je došlo do napada, obično je samo vrlo mali dio vojnika nosio trube. Da je bilo 300 truba, Midljaniti bi lako mogli pretpostaviti da je bilo više od 100 puta više vojnika. Primijetite da su to bile sve trube izvorne izraelske vojske.

P: U Sudcima 7,19, koja je bila važnost "novopostavljene straže"?

To znači da je noćna straža vojnika bila u promjeni smjene. U to doba noći bilo bi više vojnika nego inače koji su ulazili i izlazili iz logora, pa je bila povećana mogućnost da neprijateljski vojnici ne prepoznaju jedni druge i da se počnu boriti. Da je borba započela, to bi imalo učinak "snježne kugle", jer bi zbunjeni i pospani Midjaniti, Amoniti i Izmaelci izlazili iz svojih šatora čuvši izraelski bojni poklič i videći sve te tamne figure kako trče po logoru.

O vojska koje se bore međusobno također se govori u Ezekielu 38:18-21 i Zahariji 14:13-14.

P: U Sudcima 7,19, koja su bila vremena straže?

O: Prema komentaru The Bible Knowledge Commentary: Stari zavjet, str. 394, u Gidionovo vrijeme tri su straže bile od 18 do 22 sata, od 22 sata do 2 sata ujutro i od 2 do 6 sati ujutro.

P: U Sudcima 8,6-9, zašto su Sukot i Peniel odbili pomoći Gidonu?

O: Iako Sveto pismo ne navodi, moglo bi biti zbog jednog ili više sljedećih razloga.

Pragmatizam: ako bi Gideon pobijedio, bili bi oslobođeni. Ako bi Midljaniti pobijedili, ne bi bilo razlike ako ostanu neutralni. Ionako možda ne bi imali dovoljno vojnika da naprave razliku.

Strah: Znajući za golem broj Midjanaca, nisu vjerovali da bi Gideon mogao nadvladati Midjance, pa su se odlučili za neutralnost.

Trgovački razlozi: Možda su se dogovorili plaćati danak Midljanima. Ljudi bi možda prigovarali prije nego što plate danak, ali to bi učinilo da njihov danak izgleda besmislen ako bi ga platili u cijelosti za tu godinu, a zatim se pobunili.

Koji god bili razlozi, bilo je jasno da nisu mnogo mislili o Gidionovoj vojsci ili o Gospodinu, koji je izabrao Gidiona da predvodi vojsku.

P: U Sudcima 8,6-9, zašto se kazna za Sukot i Peniel razlikuje od one za Meroc u Sudcima 4,23?

O: Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. U pravu ili u krivu, možda Gideon vjerojatno nije bio toliko pomirben koliko je mogao biti.

2. Meroz je odbio pomoći, ali Pismo doista prikazuje Meroz kao prkosan prema Debori i Barakahu, kao što su Sukot i Peniel bili prema Gidonu.

3. Možda su Sukot i Peniel slijedili uzor neutralnosti koji je započeo Meroz, a taj se uzor morao prekinuti.

Nažalost, danas se neki kršćani "upuštaju u neutralnost" dok bismo svi mi kršćani trebali "…stajati čvrsto u jednom duhu, jednog uma, boreći se rame uz rame za vjeru evanđelja," (Filipljanima 1:27b NET).

P: U Sudcima 8,18-19, zašto je Bog dopustio Midljanima da ubiju Gideonove braće?

Odgovor: Sveto pismo to ne kaže. Ali ako je Joashova obitelj štovala Baala, kakvu obvezu Bog ima štititi idolopoklonike?

Ne znamo sav Božji savjet, ali vjera jedne osobe nije zamjena za vjeru druge. Ipak, jedno je pitanje o kojem se možemo zapitati: zašto su Gidionovi braća bili u Taboru umjesto u vojsci s Gidionom?

P: U Sudcima 8,24, je li Gideon porazio Izmailce ili Midjanece, kao što Sudci 8,26 navodi dva stihova kasnije?

O: Postoje dva odgovora i oba bi mogla biti točna.

1. Prema knjizi "Ancient Orient and Old Testament" Kennetha Kitchena (IVP 1966.), str. 123, u to su se vrijeme pojmovi Izmaelci i Midjanaci često koristili sinonimno.

2. Midjaniti i Izmailci bili su saveznici. Dakle, postojao je jedan ujedinjeni neprijatelj protiv kojeg su se Izraelci borili.

P: U Sudcima 8,22-23, zašto je Gideon odbio vladati nad njima?

O: Možda se Gideon bojao ili je imao mudro razumijevanje da nije dorastao zadatku. Ipak, vjerojatnije je da je "vladati" ovdje značilo postati kralj. Budući da Bog nije postavio kralja nad Izraelom, Gideon i neki drugi mogli su misliti da bi to bilo prisvajanje Božje vlasti u Izraelu.

Jedna razlika između "kralja" i "suda" bila je u tome što je kralj bio nasljedan, a sud nije. Izraelci su izričito tražili da i Gideon i njegov sin vladaju nad njima, pa su time tražili nasljednog vladara.

Mogli bismo pomisliti da se je Gideon kasnije smatrao kraljem, jer je jednog od svojih sinova nazvao Abimelehom, a to ime znači ili "otac kralja" ili "moj je otac kralj". Abimeleh je također bilo ime dvojice filistejskih kraljeva iz ranijeg razdoblja.

Gideon je odolio iskušenju da on i njegovi sinovi budu okrunjeni za kraljeve u Sudcima 8,22-23, ali Abimeleh je imao druge ideje. Kao kršćani nikada ne bismo trebali željeti biti kraljevi nad našim carstvom ovdje na zemlji.

P: U Sudcima 8,27, kako je Gideon, silni čovjek Božji, mogao napraviti takvog idola?

O: Sveto pismo ne kaže, ono samo bilježi tu tužnu činjenicu. Gideon se udaljio od vremena iz Sudaca 6,28-31, kada je posjekao stup Ašere. To bi bilo izvor posrtaja za Gideona, da je o tome jasno razmislio. Prvo neke prilično neznatne razloge zašto je to vjerojatno učinio, a zatim i neke značajne pouke koje možemo naučiti.

Moguća objašnjenja (ali ne i opravdanja)

Odmaranje na lovorikama: Gideon je znao da je učinio silno djelo Božje. Možda je osjećao da zaslužuje malo popuštanja u pogledu grijeha. Pouka koju možemo naučiti jest da, kada Bog čini velike stvari kroz nas, može postojati snažna napast da opravdamo grijeh dobrim djelima koja smo učinili. Neki to nazivaju "sindromom Robina Hooda", budući da je Robin Hood očito vjerovao u neku varijaciju toga. Pljačkanje i krađa bili su pogrešni, ali ako biste siromašnima dali dio nezakonito stečenog plijena, možda je to bila pokora koja je to ispravila.

Kompromis: Gidijonov susret s anđelom pokazao je da je poznavao nešto iz Biblije. Ipak, njegov je otac imao idolopokloničko svetište. Budući da su i drugi pokušavali štovati Boga, a ipak praviti kompromise, tako je postupio i Gidijon. Jedina svijetla strana bila je ta da Gidijon, s Božjom kaznom, vjerojatno nije postavio loš primjer svojim unucima.

Prodano radi zarade: Gideon je vjerojatno naučio od svog oca Joasha da posjedovanje svetišta idola može biti vrlo profitabilno. Kip je bio idol drugima, ali možda za Gideona taj kip zapravo nije bio idol. Možda je Gideonov idol bio novac. Koliko bi novca trebalo da povrijedite ljude koji pokušavaju tražiti Boga? Nadamo se da ćete biti mudri i razmisliti da nijedan iznos novca na zemlji ne bi bio vrijedan založiti bogatstva i nagrade koje osoba može imati na nebu.

Sažetak: Ne znamo zašto je Gideon učinio ovaj "neobjašnjiv" čin. Međutim, nije toliko neobjašnjiv kada vidimo nedjela ljudi danas.

Pouke koje možemo naučiti: Za sebe imamo odgovornost ustrajati u služenju Bogu. Za druge moramo shvatiti da ljudi mogu vjerno služiti Bogu u jednom trenutku, a kasnije odstupiti.

Uzgred, zanimljivo je usporediti Gideonovo rušenje žrtvenika s time što je kasnije sagradio idola. Također je zanimljivo usporediti Gideona koji nije zaboravio svoje ubijene braće (8:18-21) s onim što se dogodilo svima osim dvoje od njegove 72 sina.

P: U Sudcima 9:5,45, kako bi nam Abimeleh mogao biti uzor? (Pitanje je postavio ateist)

O: Ateist je ovdje zasigurno prilično zbunjen, jer Abimeleh nije bio zamišljen kao uzor. Činjenica da Sveto pismo spominje Jude kao Isusova izdajnika ne znači da Juda također treba biti uzor.

Abimelek je bio jedinstven sudac jer ga Bog nikada nije postavio. Tužno je da je Gideon započeo svoju karijeru rušenjem Baalova oltara, dok je njegov zli sin Abimelek dobio novac za početak svoje karijere iz hrama Baala. Majka Abimeleka bila je Gideonova konkubina iz Szekema. Da je samo znao što će njegov vlastiti sin učiniti, sigurno nikada ne bi uzeo tu konkubinu za drugu ženu. Kad bismo samo imali Božju viziju da vidimo posljedice svojih djela (dobrih, loših i lijenih), vjerojatno bismo još revnosnije služili Bogu.

Za više informacija pogledajte raspravu o 2. Samuelovoj 13,11-29.

P: U Sudcima 9,5,45, što bi kršćani trebali učiniti ako su dio kršćanske organizacije koja ima nevjernog ili bezbožnog vođu?

O: To je ozbiljan problem jer je u Otkrivenju 2,20 crkva u Tijatiri bila oštro ukorena od Isusa zbog njihove popustljivosti. Možda su se jednostavno oslanjali na Boga da ukloni bezbožne vođe, dok je Bog od njih želio da ne izbjegavaju vlastitu odgovornost. Efežanima 4,3 kaže da imamo odgovornost čuvati jedinstvo Duha. Međutim, nemamo odgovornost stvarati jedinstvo s bezbožnim ljudima koje ne postoji. Ne bismo trebali dopustiti da naši crkveni prinosi idu za ciljeve koji se ne sviđaju Bogu. Isto tako, Pavao je u 1. Korinćanima 5 ukorio tu crkvu jer nisu izopćili nemoralan brat. To je bilo samo dva poglavlja nakon što ih je Pavao pozvao da ne budu podijeljeni, stoga izopćavanje nekoga iz crkve, tko treba biti izopćen, očito ne uzrokuje podjelu, u biblijskom shvaćanju jedinstva i podjele.

Odgovor se sastoji od tri dijela.

Odgovor: Što učiniti: Postoji jednostavna, ali učinkovita strategija za ophođenje s bezbožnim ljudima, ljudima koji siju podjele i ljudima s kojima imate nesuglasice, čak i ako ste vi ti koji griješe. Evo što je Isus poučio u Mateju 18,15-22.

A1. Ako imaš nešto protiv brata svoga, idi i pokaži mu grijeh njegov nasamo, samo vi dvoje.

A2. Ako to ne uspije, uzmi još jednu ili dvije osobe da s njima razgovarate.

A3. Ako ni to ne uspije, onda to recite crkvi.

A4. Ako ni to ne uspije, postupaj s njim kao s poganom (tj. izopći ga iz crkve).

A5. Konačno, u stihovima 21-22, ako se pokaje, oprostite mu.

Pavao kaže u 1. Korinćanima 6,1-8 da ne smijemo tužiti druge vjernike. Bolje je da vam se učini nepravda nego da tužite drugog istinskog kršćanina.

B: Kada to učiniti: Bolje je "izgubiti i bitku i rat" nego izazvati podjele zbog sporednih doktrinalnih pitanja. Ipak, podjela među nevjernicima je ključna za temeljne doktrine kršćanstva. Dakle, što su sporedne doktrine, a što temeljne doktrine?

Iako Biblija ne daje sustavan, iscrpan popis, ona navodi neke primjere.

B1 Sporedne: Poslanica Rimljanima 14 kaže da su prehrana, jedenje mesa i promatranje jednog dana kao posebnijeg od drugog specifično pitanja o kojima se ne bismo trebali raspravljati, iako Poslanica Rimljanima 14,16 kaže da možemo govoriti kako ono što smatramo dobrim ne bi bilo nazvano zlim.

B2 Primarne: S druge strane, 1. Korinćanima 15:1-4 spominje neke doktrine kao od primarne važnosti, kao što su Isusova smrt za naše grijehe, pokop i uskrsnuće. Ako netko poriče te doktrine, on nije samo vjernik koji se ne slaže s vama. Naprotiv, on uopće nije vjernik, jer Pavao izričito kaže da je njegova vjera uzaludna. Ne bismo trebali imati jedinstvo s njima.

B3 Dostojno prijekora, ali ne nužno i podjele, su stvari poput licemjerstva odbijanja jela s poganima u prisustvu Židova, kao što pokazuje Galaćanima 2:11-16. Trebali bismo se javno suprotstaviti takvim stvarima, čak i ako to znači neugodu za pobožnog crkvenog vođu.

C: Posljednje sredstvo: Dakle, ako postoji problem s temeljnom doktrinom, a metoda iz Mateja 18,15-22 je provedena ili barem pokušana, a ništa nije bilo učinkovito, što onda? Tada problem nije samo s bezbožnim vođom, već prije sa samom organizacijom ili crkvenom denominacijom.

C1. Situacija poput one u 3. Ivanovoj 9-10: Možda se organizacija može spasiti i bezbožne vođe izbaciti. Ivan apostol imao je takvu situaciju u 3. Ivanovoj 9-10 i javno je skrenuo pozornost na Diodrefa. Danas mnogi konzervativni kršćani u Luteranskoj crkvi – Sinodu u Missouriju rade na tome da za vođe postave muškarce koji "uzimaju Boga za Njegovu Riječ".

C2. Situacija poput one u Vavilonu: S druge strane, organizacija možda nije spasiva i, poput Vavilona u Otkrivenju 18,4, pravi kršćani imaju odgovornost otići (i povesti sa sobom što je više moguće drugih). Možda ako je organizacija simbolično "pijana krvlju svetaca" (Otkrivenje 17,6), to je znak da situacija možda zahtijeva malo više istraživanja prije nego što se zaključi da je situacija spasiva.

P: U Sudcima 9:7-21, koja je bila Jotamova poanta?

O: Jotam je možda dovodio u pitanje treba li uopće postojati kralj. Bez obzira na to, Jotam ih je upitao žele li zaista da "grm" vlada nad njima, kako bi se uvjerio da je to ono što zaista žele. Jotam zapravo nije "dokazao" da su bili nepravedni prema Jerub-Baalu (Gidonu) i njegovim sinovima. Jednostavno ih je podsjetio na ono za što je znao da su već shvatili. Zatim je rekao da, ako nisu postupili časno, neka ih njihov izabrani kralj Abimeleh uništi, a narod Sikema i susjedni Bet-Milo neka uništi Abimeleha.

P: U Sudcima 9,46 zašto je ovdje postojao idol po imenu "Baal-Berith ili El-Berith"?

O: Riječ Baal-Berith znači gospodar saveza, a El-Berith bog saveza. Bilo je tužno što je ovaj idolopoklonički oltar bio blizu Sikema, jer je upravo u blizini Sikema Bog sklopio savez s Abrahamom.

Možda je postavljanje oltara nazvanog "Berith" u Sikemu bilo namjerno, jer su oni više obožavali sklapanje savezâ s bogovima nego što su isključivo obožavali Jednog, Istinitog Boga.

Ironično je da su novci koje su Sekemci platili Avimelehu za malu vojsku i ubojstvo Gidionovih drugih sinova potekli iz hrama "gospodara saveza". To je simbolična pravda što je posljednje utočište Sekemaca bilo u hramu Baal-Beritha, i da su ondje poginuli zbog čovjeka kojem su platili, a koji je ubio Gidionove druge sinove.

P: U Sudcima 9,46-49 postoji li ikakav izvanjbiblijski dokaz da je hram el-Beritha u Sikemu spaljen?

O: Da; pronađeni su dokazi o požaru koji odgovaraju razdoblju oko 1150. g. pr. Kr. Rječnik Biblije Wycliffea, str. 1568. – 1569., navodi da je tvrđava-hram imala zidove debljine od 7 do 7,5 stopa, bila je široka 53 stope i dugačka 41 stopu, s ulazom na dužoj strani. Stoji: "Uništenje Šekema od strane Abimeleka oko 1150. g. pr. Kr. obilno je potvrđeno."

P: U Sudcima 9,54, zašto Abimeleh nije želio da ljudi kažu da ga je ubila žena?

O: Prije svega, Abimeleh je razmišljao o svom naslijeđu, o tome kako će ga ljudi pamtiti, i zaključio je da ga se neće pamtiti kao izvrsnog ratnika ako ga ubije žena samo bacivši kamen. Međutim, ovdje postoji nešto prilično fascinantno u vezi s Abimelehom.

Abimeleh je ubio sve svoje vlastite braće, i ne samo da je prekršio sporazum s gradom koji ga je podržao, već je ubio i sve u gradu. Zatim, dok Abimeleh umire, ima prisebnosti da se brine o tome kako će ga se drugi sjećati. Bio je toliko zbunjen u pogledu onoga što je cijenio da nije imao pojma što će drugi misliti o njemu.

Iako mu je prva briga bila što će drugi misliti o njemu, trebao je drhtati do kostiju zbog toga što je Bog mislio o njemu.

P: U Sudcima 10,12–16, zašto Bog u početku nije pristao pomoći Izraelcima i potom ih braniti?

O: Bog im ne bi pomogao dok najprije ne odbace svoje idole. Bog je ovdje bio iskren, kao i u svim slučajevima. Bog ih nikada ne bi branio dokle god bi se njihovi neposlušni idolopoklonički postupci nastavili. Kad su se pokajali, tada ih je Bog branio. Bog se nije promijenio, ali kad im se srce promijenilo, promijenile su se i Božje objavljene namjere prema njima.

P: U Sudcima 11,14-28, tko je bio u pravu, Jiftah ili kralj Amonaca?

O: Jiftah je bio u pravu i iznio je uvjerljiv argument u Sudcima 11,21-26. Kralj Amonaca je tvrdio da su Izraelci uzeli zemlju od Amonaca. Jiftah je rekao ne, jer:

1. Osvojili su je od Sihona i Oga, a ne od Amonaca.

2. Izraelci se čak ni nisu borili protiv Amonaca.

3. Štoviše, Amonci se nisu borili protiv Izraelaca.

4. Ni u vrijeme Jošue ni stotinama godina kasnije Amonci nikada nisu polagali pravo na to zemljište. Kralj Amona iznosio je novu tvrdnju.

Jiftahov logičan i uvjerljiv argument nije imao nikakvog učinka na Amonite. Ponekad jednako dobri argumenti nemaju učinka na pohlepu današnjih političkih vođa, ali ipak bismo trebali pokušati.

P: U Sudcima 11,26, kako su Izraelci živjeli u Hešbonu i Aroeru 300 godina?

O: Iako neki imaju pogrešno mišljenje da su se neki suci preklapali, to nema veze s ovim pitanjem. U odgovoru treba uzeti u obzir tri točke.

X 1. Moguće je da su se izraelski glasnici Jiftaha mogli prevariti u vezi s 300 godina. Biblija bi nepromjenjivo zabilježila ono što su rekli. Međutim, vjerojatnije je da su bili točni u vezi s 300 godina.

2. Ako su Izraelci ušli u obećanu zemlju oko 1407. g. pr. Kr. i živjeli u Hešbonu i Aroeru nešto ranije, to bi značilo da je sudstvo Jiftaha započelo nešto prije 1107. g. pr. Kr.

3. To se dobro usklađuje s 480 godina između Izlaska pod Mojsijem i Solomonskog hrama u 1. Kraljevima 6,1 te s 450 godina između Jošuine osvoje i Solomoneve smrti u Djela apostolskih 13,20.

P: U Sudcima 11,29-30, kako je Jiftah mogao dati nepromišljenu i glupu zavjetnu obvezu, budući da je Duh Božji bio na njemu?

O: Ako Duh Sveti dođe na nekoga, to ne znači da su njegove riječi bezgrešne ili da ne može napraviti glupe pogreške.

Neki ljudi Boga doživljavaju kao "zlog tipa" koji mora nametnuti nevolje i oduzeti vam da bi nadoknadio ono što vam daje. Možda je Jiftah imao takav pogrešan pogled kad je dao ovaj zavjet u Sudcima 11,30-31.

P: U Sudcima 11:30-40, je li Jiftah doista ubio svoju kćer kao glupu žrtvu?

O: Kršćani imaju dva različita gledišta.

Da: Jiftahova zavjetna obveza značila je da će ubiti svoju kćer. Ispunjavanje te zavjetne obveze bilo je protiv Božje volje, jer je Bog Izraelcima zapovjedio da ne ubijaju u Deset zapovijedi. Now That's A Good Question, str. 574, i Today's Handbook for Solving Bible Difficulties, str. 260–261, iznose stajalište da je Jiftah doista žrtvovao svoju kćer i da je to bilo griješno pred Bogom. Knjiga 1001 Bible Questions Answered, str. 331, navodi da Targum Jonatana uči kako je Jiftah to učinio.

Ostale su žene služile kao hramske služavke, a naravno, u kasnijim vremenima neki su muškarci i žene odlučili ne vjenčati se kako bi bolje služili kraljevstvu Božjem. Činilo bi se čudnim svake godine obilježavati njezinu "patnju", kada su mnoge druge žene dobrovoljno odabrale učiniti isto.

Poput Gedeona, Jiftah je živio herojski život s tragičnim krajem. Međutim, za razliku od Gedeona, Jiftahova tragedija nije u prekršaju njegove predanosti Bogu, već u ispunjenju ludog zavjeta. Za razliku od Gedeona, koji je uspio umiriti efraimce, ovaj sudac to nije učinio ili nije mogao te je ubio 42.000 njih. Nitko nije dovodio u pitanje Jeftahovu odlučnost da ispuni svoje zavjete. Možda je to trebao učiniti sam Jeftah.

Ne: Jiftahov zavjet značio je da će njegova kći biti posvećena Bogu kao neudata djevica cijelog života. U knjizi "The Complete Book of Bible Answers" (str. 49–50) ističe se da ona nije imala dva mjeseca za žalovanje zato što je trebala umrijeti, već zato što nikada neće imati djece.

Enciklopedija poteškoća u Bibliji, str. 164, sigurna je da Jeftah nije ubio svoju kćer jer u Sudcima 11,31 u hebrejskom originalu stoji "tko god", a ta se riječ nikada ne koristi za životinje, pa je Jeftah očekivao da će izaći čovjek, a znao je da je ljudska žrtva neprihvatljiva. Činjenica da je bila jedinica značajna je za njezin jecaj, jer bi roditeljska loza potpuno izumrla. Knjiga "1001 Bible Questions Answered" (str. 331. – 334.) također spominje da u ovoj pripovijesti nema ni traga krvi.

Knjiga When Critics Ask, str. 148–149, također navodi pet razloga zašto to ne znači da je ubijena.

1. Jiftah je znao za zakon protiv ljudskog žrtvovanja.

2. Nigdje ne piše da ju je žrtvovao, a ljudi (poput prvorođenca) otkupljivali su se žrtvom životinje umjesto da budu prineseni kao žrtva.

3. U toj je kulturi odabir da se ne ima djece smatran velikom žrtvom.

4. Jiftahova kći nije izašla van na dva mjeseca da oplakuje svoju smrt, nego da oplakuje to što nikada neće imati potomstvo.

5. Najvažnije je da, ako je dva mjeseca tugovala zbog svoje djevičanstva jer je mislila da će umrijeti, mogla se udati za muškarca na dva mjeseca.

Također pogledajte "Teškoće i naizgledne proturječnosti u Bibliji" str. 151-153 za analizu zašto Jeftah zapravo nije ubio svoju kćer. "Potpuna knjiga biblijskih odgovora" str. 49-50 i "Teškoće u Bibliji" str. 85-86 spominju da, iako Biblija nikada ne kaže da je Jeftah ispunio svoju zavjet, u Bibliji nema ničega što bi ga pohvalilo ili branilo ako jest.

P: U Sudcima 11:30-40, zašto je ovaj zli zavjet Jiftaha zabilježen u Bibliji?

O.: Iako Sveto pismo ne kaže, možemo uočiti četiri točke.

a) Sigurno je da su sve osobe u Bibliji rekle i učinile mnogo toga što Biblija nije zabilježila. Ali od svih detalja koji su izostavljeni o Jiftahu, Bog je odlučio uključiti ovaj umjesto drugih.

b) Svi se slažu da nas ovaj prikaz čini nelagodno, i vjerujem da je to namjerno učinjeno. Jiftah je bio čovjek od riječi i čovjek časti (kako ju je on vidio) – ČAK I KADA JE TO ZNAČILO NEPOSLUŠNOST BOGU. Jiftah nije prinosio žrtvu nekom poganskom idolu, već je prinosio žrtvu Jednom, Istinskom Bogu – nečemu što Bog nikada nije rekao da želi. Ako mislimo da Bog više cijeni našu žrtvu i našu službu Njemu od naše poslušne ljubavi, ili ako mi više cijenimo našu žrtvu i službu Njemu od naše poslušne ljubavi, onda je nešto vrlo iskrivljeno u našem odnosu s Bogom.

c) Jiftah je imao čudan i manjkav pogled na Boga. Tko god iziđe iz njegove kuće bit će najsretniji što ga susreće, a on je osjećao da Bog ne želi njegovu sreću. Ali i danas ljudi mogu zaboraviti da nas Bog voli više nego što se mi volimo i da Bog želi ono što je najbolje za nas, čak i više nego mi sami.

d) Uznemirujuće emocije ove priče o nepromišljenoj neposlušnosti Bogu, prikrivenoj kao žrtva Bogu, mogle bi nas bolje podsjetiti na ovaj primjer. Bog ne želi naš novac, našu službu ili našu žrtvu, koliko želi da Mu budemo potpuno predani i poslušni, kako uči Mihe 6,6-8.

P: U Sudcima 11,30-40, je li ovo bilo preuzimanje predizraelskog poganskog festivala?

O: Ne. Iako je postojalo bliskoistočno običajno žalovanje žena za Tammuzom (muškim bogom), ne postoje dokazi da je to bio izvor ovog izraelskog običaja. Nadalje, ne postoje dokazi da je ovaj izraelski običaj opstao dugo.

P: U Sudcima 11,33 postoje li arheološki dokazi za Abel-keramim?

O: Da. Prema časopisu Biblical Archaeology Review, siječanj/veljača, str. 33, danas se zove Tell el-'Umeiri. Prvi put je naseljen oko 3000. pr. Kr.

P: U Sudcima 12:1-6, je li Jeftah bio u pravu što je ubio efraimce?

Odgovor: Sigurno Jeftah nije imao istu diplomaciju kakvu je imao Gideon u sličnoj situaciji. Međutim, za razliku od prethodne situacije, ovdje su Efrajmci bili odlučni ubiti Jeftaha.

To nije bila Božja savršena volja da se Božji narod međusobno ubija. Efrajmci su ovdje bili krivi, ali je Jiftah možda mogao to izbjeći s više diplomacije.

Nažalost, kada učinite veliko djelo za Boga, često možete dobiti nepravedne kritike iz neočekivanih krugova.

P: U Sudcima 12,8-13, što su Ibzan, Elon i Abdon učinili kao suci?

A: Iako Sveto pismo ne bilježi što su činili, možda je značajno ono što se nije dogodilo dok su oni bili suci. Dok je Izrael imao njih za vođe, nijedna nacija nije pokušala izvršiti invaziju na Izrael.

P: U Sudcima 13-16, može li se priča o Šimsonu uklopiti u tip solarnih mitova uobičajenih u drevna vremena, kako tvrdi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 248-251?

O: Ne. Asimov tvrdi dvije stvari: da je Samson bio vrsta solarnih mitova (str. 248) i da su nazirejci općenito bili vrsta solarnih mitova jer njihova duga kosa [nekako] predstavlja sunčeve zrake (str. 249).

Šimun je bio iz Bet-Šemेशा u Danu, što znači "kuća sunca", a Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 251 tvrdi da je filistejsko ime Delila blisko srodno hebrejskoj riječi lilah, koja znači noć. Međutim, liberalni Harperov rječnik Biblije na str. 134 kaže da Delila znači "koketa", a ne noć. Strongov konkordans kaže da to znači "oduvanje"

Vjerojatno bi se moglo navesti jednako toliko dokaza da je Samson preuzet iz astečke mitologije (putovanjem kroz vrijeme 2.500 godina u budućnost!) kao i onih iz navodnih solarnih mitova. Zapamtite da veći dio grčke i rimske mitologije kakvu danas poznajemo u to vrijeme nije postojao.

P: U Sudcima 13,5, zašto Samsona nije imao izbora hoće li postati nazarejac ili sudac?

O: Samsona nije bilo ništa pitalo o načinu na koji je rođen. S druge strane, ništa ne kaže da je Bog bio dužan dati Samsona, ili bilo koga drugog, na izbor o načinu na koji će biti rođen.

Bez obzira na to kako smo rođeni, s kojim god povlasticama, prednostima i nedostacima, važno je približiti se Bogu. Bog će na kraju pravedno suditi svakome, na temelju onoga što je dobio.

P: U Sudcima 14,1-4 je li Bog želio da se Samson oženi filistejskom djevojkom i kako je to bilo od Gospodina?

O: Samson se nije u potpunosti posvetio poslušnosti Bogu. Međutim, Bog je ipak iskoristio Samsonovu želju za filistejskom djevojkom. Bog je poslao Samsona na zemlju da ostvari svoju svrhu uništenja prijateljskih odnosa između Izraelaca i Filistejaca. Samson je mnogo puta bio neposlušan Bogu i ne bi bilo iznenađujuće da Bogu nije bio ugodan na načine na koje ga je koristio. Unatoč tome, Bog koristi i loša i dobra djela kako bi ostvario svoje svrhe.

P: U Sudcima 14,6 i 14,9, zašto je značajno da Samson nije rekao svojim roditeljima za lava i med?

O: Zato što je u Sudcima 14,18 Samson odmah sa sigurnošću znao da su njegovi drugovi dobili odgovor od njegove žene. Samson nije nepromišljeno sumnjao u svoju ženu, ali je mogao brzo doći do zaključka jer im nitko drugi nije mogao reći.

P: U Sudcima 14,15-18, zašto je Samsonova žena podržavala Filistejce umjesto Samsona?

O: Samsonova žena bila je Filistinka i očito je više vjerovala u snagu tridesetorice muškaraca nego u to da će je Samson izvući. Međutim, njezina vjera u muškarce nije mnogo pomogla ni njoj ni njezinom ocu, jer su ih Filistejci kasnije spalili na smrt u Sudcima 15,6.

P: U Sudcima 14:19, je li Samson bio u pravu što je ubio trideset ljudi u gradu Ašdodu (pitao je ateist)?

O: Postoje dva različita odgovora.

Ne. Samson je često bio neposlušan Bogu. Sredstva koja je Samson koristio u borbi protiv Filistejaca također nisu bila baš dobra. Samson je mogao biti mnogo učinkovitiji na čelu izraelske vojske, umjesto da ubija trideset ljudi zbog sitne svadbene svađe.

Da. Samson je bio u stanju rata protiv Filistejaca i pokušao je ubiti što je više ratnika mogao. U tom trenutku nije imao podršku Izraelaca u borbi protiv Filistejaca.

U svakom slučaju, prije nego što je Šimson zarobljen (uz Delilin pomoć), njegova primarna svrha nije bila smanjenje stanovništva Filistejaca. Šimson je nepovratno prekinuo prijateljske odnose između Filistejaca i Izraelaca. Nakon toga, među njima je bio rat sve do Davidova doba.

Ponekad danas je moguće da neki kršćani imaju sličnu ulogu; ne da ubijaju ljude, već da razbijaju vjersko jedinstvo između kršćana i nekršćana, s kojima kršćani uopće nisu trebali imati jedinstvo.

P: Uče li Sudci 15,2 da se supruge mogu jednostavno dati drugima ako se muževima više ne sviđaju? (Pitao je musliman.)

O: Ne. Sudci 15,2 govore o onome što je učinio nevjernik Filistejac, a ne o onome što je učinio poslušan Izraelac. Samsonov punac bio je Filistejac koji nije slijedio Boga.

Budući da je ovo pitao musliman, u islamu su pravila o razvodu za žene prilično restriktivna. Ženi koja traži razvod bez iznimnih razloga također je zabranjen miris Raja. Ibn-i-Majah, sv. 3, knjiga 10, pog. 21, br. 2055, str. 237. Slično tome, ako žena traži razvod bez jakog razloga, u Abu Dawudu, sv. 2, knjiga 6, pog. 734, br. 2218, str. 600.

Međutim, za muškarce je to vrlo jednostavno. Muškarac u islamu može razvesti svoju suprugu iz bilo kojeg razloga. Buhari, sv. 3, knjiga 49, pog. 4, br. 859, str. 534 kaže da se muškarac može razvesti zbog "nečeg neugodnog kod svoje supruge, poput starosti ili slično."

'Umar je naredio svom sinu 'Abdullahu da se razveđe od svoje žene, ali on je to odbio jer ju je volio. Stoga je 'Umar otišao k Muhammedu, a Muhammed mu je naredio da se razveđe od nje. Abu Dawud vol.3 knjiga 36 poglavlje 1838 broj 5119 str. 1422

"Abdullah b. 'Umar (neka je Allah zadovoljan njime) prenosi da je Allahov Poslanik (neka su mir i blagoslovi Allahovi na njemu) rekao: "Najodvratniji od dozvoljenih djela u Allahovom pogledu je razvod." Ibn-i-Majah, sv. 3, knjiga 10, pog. 1, br. 2018, str. 216

'Umar je rekao da je Muhammed razveo Hafsu (povratni razvod) i zatim ju je vratio. Abu Dawud, sv. 2, knjiga 6, poglavlje 754, br. 2276, str. 619

Muhammed je naredio svom posvojenom sinu Zeidu da se razveže od Zainabe, a zatim se Muhammed oženio Zainabom. Zeid nije imao izbora, jer je Muhammed proučio suru 33:36-38. Muslimani vjeruju da je Kur'an nekreiran i upisan na ploči na nebu, ali sura 33:36-38 spominje Zeida po imenu, govoreći da on neće imati izbora u razvodu od Zainabe. Kasnije se Zainab bint Jahsh "hvalila pred drugim prorokovim ženama i govorila: 'Allah me je (s prorokom) oženio na nebesima.'" Buhari, sv. 9, knj. 93, pog. 22, br. 517, str. 382. Također sv. 9, knj. 93, pog. 22, br. 516, 518, str. 381-383.

Uzgred, "bin" na arapskom znači sin, a "bint" znači kći.

Muškarac mora razvesti svoju ženu ako mu to naredi otac. Ibn-i-Majah vol.3 knjiga 10 pog.36 br.2088-2089 str.259-260

Dva muslimana bila su dobri prijatelji, pa je jedan pitao drugoga koju bi suprugu trebao razvesti kako bi se drugi mogao oženiti njome. Buhari, sv. 5, knj. 58, pog. 3, br. 125, str. 82

Dakle, iako se muslimanski muškarci mogu osjećati opravdanima u razmjeni supruga s otprilike onoliko lakoće koliko ljudi mijenjaju automobile, nemojte to pokušavati opravdati iz Biblije.

P: U Sudcima 15,4, kako je Šimson mogao uhvatiti 300 lisica?

O: Postoji pet mogućih načina, a odgovor bi mogao biti njihova kombinacija.

1. Nije rečeno da ih je Šimson sve uhvatio istovremeno. To je moglo biti tijekom određenog vremenskog razdoblja.

2. Možda je Samsunova nadmoćna snaga bila popraćena i nadmoćnom okretnošću. Za više o ovom dijelu odgovora pogledajte knjigu When Critics Ask, str. 150.

3. Samson nije morao koristiti vlastite ruke. Ništa ne kaže da nije mogao koristiti zamke da ulovi neke ili sve njih.

4. Hebrejska riječ su'al može značiti ili lisica ili šakal. Samson bi možda mogao lakše uloviti šakale jer love u čoporima.

5. Samson je možda vodio grupu ljudi da uhvate životinje.

P: U Sudcima 15,5, koliko iznosi 1100 srebrnih komada pomnoženo s pet?

O: U Sudcima 17,10 levit se složio služiti kao svećenik za (očito uz smještaj i hranu) samo deset srebrnih šekela godišnje. 5.500 srebrnih komada bilo je velika svota novca za jednu osobu. Očito su Filistejci imali veliki strah od Samsona.

P: U Sudcima 15,12, zašto su vezali Samsona da ga spuste Filistejcima?

A: Samson je definitivno bio prijetnja statusu quo, i misleći da status quo nije idealan za Izraelce, smatrali su poznatu situaciju poželjnijom od promjene pod Samsonom.

Također, upravo su ljudi iz Jude predali Samsona neprijatelju. Zemlja Jude imala je mnoge dijelove koji nisu bili toliko bliski Filistejcima i imali su viška zemlje, dok su Danovci bili vrlo skučeni u svojoj zemlji.

Danas kršćani trebaju biti nevoljni pristati na to da se evanđelje veže tijekom njihova bogoslužja.

P: U Sudcima 15,16, čak i s velikom snagom, kako je Samson mogao ubiti 1000 obučenih filistejskih vojnika, a da mu oni nisu bacili koplje i ranili ga?

A: Nijedna količina prirodne snage ne može objasniti ovo i druga Samsonova djela (podizanje gradskih vrata, itd.). Bog je morao biti sa Samsonom na nadnaravan način. Bog je Samsonu mogao dati ne samo snagu, brzinu i reflekse, već i zbuniti Filistejce i zaštititi Samsona.

P: U Sudcima 16,18-21, je li Samsunova snaga bila u kosi?

O: Ne, snaga je bila u Bogu. Da je snaga bila u kosi, možda bi svi profesionalni sportaši bili jači igrači da imaju dugu kosu.

Ozbiljno, nakon što je Samson otkrio Delili svoju tajnu, mogao je biti prilično siguran da će mu ona odsjeći kosu, jer je isprobala sve ostale stvari koje je rekao. Nakon što se Samson probudio, u Sudcima 16,20 stoji: "Ali on nije shvatio da ga je Gospodin napustio." (NET)

P: U Sudcima 16,26-27, može li Samson ići u raj, budući da je počinio samoubojstvo?

O: Da. Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Postoji samo jedan nepopustiv grijeh, bogohuljenje protiv Duha Svetoga. Samoubojstvo nije nepopustiv grijeh.

2. Kao primjer vjernika koji su počinili samoubojstvo, Euzebije u svojoj Crkvenoj povijesti, knjiga 8, poglavlje 12, pripovijeda o ženi i njezine dvije lijepe kćeri, koje su se utopile u rijeci radije nego da budu tjelesno oskvrnute od strane rimskih vojnika. Euzebije navodi još jedan primjer u 8. knjizi, 14. poglavlju, o Maksentiju, koji je namjeravao silovati lijepu kršćansku ženu. Ona je zatražila nekoliko minuta nasamo kako bi se pripremila. Kad je on ušao, ona se bila izbola do smrti.

3. Može se tvrditi da Samson nije srušio stupove kako bi počinio samoubojstvo kao takvo, već da je motiv bio ubiti Filistejce. Njegova smrt mogla bi se smatrati samoubilačkom misijom, a ne samoubojstvom, iako je znao da će umrijeti.

Knjiga "Now That's A Good Question" (str. 291-292) navodi da je psihološka studija pokazala kako je 90 % ljudi koji su pokušali samoubojstvo kasnije izjavilo da ne bi pokušali da su pričekali 24 sata.

P: U Sudcima 16,26-27, je li Bog blagoslovio Samsona zbog samoubojstva?

O: Šimson nije počinio samoubojstvo, već je izvršio samoubilačku misiju. U ovom konkretnom slučaju, kao i tijekom cijelog svog života, Bog je koristio Šimsonu, iako je Šimson bio neposlušan i često se nalazio na mjestima gdje nikada nije trebao biti. Za detaljniju raspravu pogledajte prethodno pitanje.

Komentar Biblije za vjernike, str. 281, spominje da je ironično kako je "budući da se toliko puta u životu družio s Filistejcima i smatrao njihove žene neodoljivima, Samson sada u svojoj smrti pronađen među Filistejcima, leš među leševima u ruševinama Dagonova hrama. Odvojenost bi mu osigurala časniju smrt."

P: U Sudcima 17,1-2, zašto je kradljivi sin bio proklet, a zatim blagoslovljen?

O: Biblija spominje ovaj mali dio povijesti bez da daje i najmanji nagovještaj Božjeg odobravanja idolopokloničke situacije.

Majka je izrekla kletvu onome tko je ukrao novac, ne shvaćajući da je to njezin vlastiti sin. Kad je saznala da je to on, požalila je što je prokletala sina i umjesto toga mu je pokušala dati blagoslov. U knjizi "Teško shvatljivi stihovi Biblije" (Hard Sayings of the Bible, str. 197-198) navodi se da je pisac Knjige Sudaca možda ovo uključio kako bi pokazao koliko su ljudi tada bili zbunjeni.

Međutim, ljudi danas mogu biti jednako zbunjeni. Roditelj može nježno voljeti dijete kad je trezan, a zlostavljati to isto dijete kad je pijan ili drogiran. Roditelji se mogu jako truditi naučiti svoju djecu važnosti činjena ispravne stvari. Djeca jednostavno ne shvaćaju kad vide da roditelji lažu, prebrzo voze i varaju.

P: U Sudcima 17:2-3, zašto su posvetili novac Jehovu da naprave rezbarenu sliku?

O: Ovo zvuči glupo, a zapravo je bilo još gore nego što zvuči. Čini se da su ono što su željeli, po redu prioriteta, bila

1) Imati kip kojem će se klanjati

2) Da štuju pravog Boga Izraelova

Tri su točke koje treba uzeti u obzir u odgovoru.

1. Imati idol kojem bi ljudi prinosili žrtve često je bio unosan posao.

2. Za ljude koji nisu znali bolje, imati idol izraelskog Boga moglo je donijeti još više novca.

3. Mnogi ljudi imaju želju obožavati Boga – na svoj način i po svojim uvjetima. Bogu to nije zanimljivo. Bog želi ljude koji Ga obožavaju i slušaju po Njegovim uvjetima, na Njegov način.

P: U Sudcima 17,5, zašto bi Mikah želio kuću bogova?

O: Sveto pismo to ne navodi, ali možemo vidjeti nekoliko razloga:

Vjerski: Miha je poštovao Jehovu, ali je možda želio "osiguranje" poštujući više bogova. Zaboravio je da pravi Bog prezire idolopoklonstvo.

Financijska: Ljudi bi dolazili pred kipove bogova kako bi im davali novac. Mikajevi idoli, uz prisutnost svećenika, mogli su biti velika financijska prilika za Mikaja.

P: U Sudcima 17,13 što je bilo pogrešno u Mihejevoj teologiji, kada kaže: "…Sad znam da će me Gospodin blagosloviti, jer mi je Levit postao svećenik" (NRSV)?

O: Prije nego što ovo olako odbacite kao očito pitanje, pogledajte posljednji dio odgovora, gdje mnogima danas nisu očite gotovo identične stvari.

Idoli su odavali počast poganskim bogovima. Miha je mislio da će posjedovanje idola Jednome, Istinskome Bogu odati počast Njemu, a da će posjedovanje levita za svećenika još više proslaviti Boga. Budući da je Miha tako mislio (nekim skokom u logici), Bog mora tako misliti i On. To je nekako kao da nekome činite nešto za što jednostavno "znate" da će mu se svidjeti, iako nikada niste razgovarali s tom osobom i zapravo nemate pojma što bi ona željela. To je nekako kao s dječakom koji je svojoj majci za rođendan kupio igračku automobil jer je "znao" da će joj se svidjeti.

Kratak pogled na Stari zavjet općenito, a osobito na Izlazak 20,4-6, pokazuje da Bog prezire upotrebu idola u obožavanju. Čak i ako su to idoli za koje se tvrdi da su Njegovi, Bog ih prezire i zato je druga zapovijed odvojena od prve.

Nažalost, čak i danas ljudi izrađuju slike Marije, raznih svetaca i Isusa za upotrebu u obožavanju. Prava Marija i pravi sveci vjerojatno su zgroženi neposluhom koji se čini kroz slike njih. Čak i ako je to pokušaj obožavanja pravog Boga (i time ne krši prvu zapovijed), to i dalje krši drugu zapovijed.

P: U Sudcima 18,2, je li istina da Samsonova djela nisu ozbiljno oslabila Filistejce niti pomogla Danovcima?

Odgovor: U Sudcima 16,31 stoji da je pri svojoj smrti Samson ubio 3000 muškaraca i žena, što je više nego što ih je ubio tijekom ostatka svog života. Prouzročio je Filištancima određenu štetu jer je ubio mnoge iz jedne generacije vladara. Međutim, iako je ubijanje 3.000 do 6.000 Filistejaca bilo ogroman pothvat za jednoga čovjeka, to bi bila tek mala pobjeda za generala vojske.

S jedne strane, to je točno i ovdje se može izvući pouka. Samson je bio previše zaokupljen svojim ljubavnim životom da bi bio poslušan i pravi vođa Izraelaca te nije mnogo postigao.

S druge strane, Samson je ipak postigao jednu stvar. Okončao je razdoblje više-manje prijateljskih odnosa između Izraelaca i njihovih filistejskih gospodarâ. Međutim, tek su Šaul i David, prosječnom tjelesnom snagom služeći Gospodinu, postigli ono što Samson nije uspio učiniti samo svojom čudesnom snagom, bez drugih Izraelaca i bez poslušnog hodanja Božjim putevima.

P: U Sudcima 18,6 i 10, je li Bog doista blagoslovio izviđače Danovce?

Nema ni najmanje naznake da je levitski "svećenik" služio pravom Bogu i da su njegove riječi bile išta više od izmišljotina kojima je htio ugoditi svojim slušateljima.

Nije nužno da svatko tko tvrdi da govori u ime Boga to doista i čini. Gledajući unaprijed, Danovci su bili jedan od prvih plemena koji su zapali u idolopoklonstvo pod naletom aramejskih invazija i prva su zemlja osjetila moć asirskih i babilonskih vojska. Njihov početni lakši uspjeh nije bio vrijedan njihove konačne propasti.

P: U Sudcima 18,20, koji su bili motivi levita?

O: Sveto pismo implicira da to nije imalo nikakve veze s obožavanjem pravog Boga. Postajući svećenik plemena umjesto obitelji, imao bi veći prestiž, poštovanje i vjerojatno više novca.

Nažalost, danas ne samo da su takvi ljudi u drugim religijama, već postoje i takvi koji se predstavljaju kao kršćani.

P: U Sudcima 18:30-31, koja je važnost ovog stiha?

O: To je izuzetno značajno. To znači da se narod grada Dana nikada nije pokajao za ovaj zločin i da su, sve dok nisu došli Asirci, slijedili tradicije Danovaca tog vremena. Kako tužno.

Ponekad, kada crkvene denominacije odbace Božju istinu i Bibliju, oni se također nikada ne vraćaju sljediti pravog Boga. U mnogim slučajevima opravdanje za sljedjenje idolopoklonstva i drugih grijeha je poput pjesme iz mjuzikla "Fidlar na krovu" – tradicija. Zapravo, tijekom rasprava s Martinom Lutherom, jedan katolički teolog po imenu Johann Faber (1478. – 1541.) izjavio je: "Da je trebalo birati, radije bih odbacio Sveto pismo nego časne pogreške [rimokatoličke] Crkve." (iz knjige Manschrenk, str. 165). Kada ljudi govore o slijedenju "časnih pogrešaka", jesu li oni manje zbunjeni od Danovaca?

P: U Sudcima 19–21, je li bijes u Gibeji bio izmišljena priča, kako tvrdi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 279?

O: Ne. Dva dokaza da je to bila istina su:

1. Zapis o tome u Knjizi Sudaca. Nijedan autor ne bi htio napisati ovu priču koja je tako neugodna i za Benjamince i za ostale Izraelce, osim ako se nije osjećao prisiljenim napisati istinu.

2. Ako to nije istina, onda Asimov ili drugi moraju pronaći neki drugi razlog zašto je pleme Benjamina bilo mnogo manje od ostalih plemena.

P: U Sudcima 19,1–21,25 što možemo naučiti iz ove epizode?

O: Postoji izuzetno zanimljivo zapažanje o ovom građanskom ratu: svaka pojedina osoba, osim izvornih ubojica, mogla bi se smatrati opravdanom u onome što je činila, jer je to smatrala moralno ispravnim, barem iz vlastite perspektive.

1. Benjaminci su se borili za ono što su smatrali ispravnim. Pretpostavili su da je obrana njihovih rođaka i (možda) samostalno provođenje pravde veće moralno dobro od dopuštanja drugima da njihovim rođacima oduzmu pravo da ih sude Benjaminci.

2. Čovjek se osjećao opravdanim što je raskomadao svoju konkubinu. Njegova želja da obrani svoju čast i osvetu mogla se smatrati važnijom od bilo kakve časti ili poštovanja koje je gajio prema tijelu svoje konkubine.

3. Izraelci su se mogli osjećati opravdano. Njihov zahtjev da Benjamiti ne naude nijednom [drugom] Izraelcu smatran je višim moralnim pravom od genocida nad Benjamitima, uključujući žene i djecu.

4. Izraelci su se mogli smatrati opravdanima u istrebljenju cijelog grada Jabesh Gileada, osim djevica. Uostalom, smatrali su da činjenica da se muškarci iz Jabesh Gileada nisu pridružili ostalim Izraelcima u ovoj krvnoj osveti opravdava ubijanje muškaraca, žena i djece. Naravno, djevice su imale praktičnu svrhu kao supruge Benjamitima, pa je to (prema nekom čudnom istezanju logike) opravdavalo da ih se ne ubije, dok je ubijanje ostalih žena i dječaka smatrano opravdanim.

4. Preživjeli Benjaminci i Izraelci zajedno smatrali su opravdanim dopustiti preživjelim Benjincima da otmu neudate izraelske djevojke. Očito je da je imati više žena za te benjaimske pobunjenike bilo važnije od želja djevojaka.

Konačno, budući da su Izraelci bili vezani svojim zakletvom u Sudcima 21,5 da će ubiti sve koji se ne okupe, i svojom zakletvom u Sudcima 21,18, čovjek bi pomislio da će naučiti lekciju i ne davati zakletve. Međutim, kao što pokazuje 1 Samuel 14,24 u slučaju Jonatana koji je jeo med, oni očito nisu nužno naučili svoju lekciju.

P: U Sudcima 19,4-8, zašto je punac želio odgoditi povratak zeta?

Odgovor: Sveto pismo ne kaže, ali možda je punac čeznuo za svojom kćeri i znao da će, kad njegov zet ode, i ona otići.

P: Zašto je u Sudcima 19:12-24 u Bibliji priča o Levijevoj konkubini?

O: Ovo je doista priča o dubokoj korupciji, kako kaže Hošeja 9,9. Nije zanemarena niti prešućena u ovoj činjeničnoj knjizi iz tri vrlo različita, ali komplementarna razloga.

Sekularno: Dogodilo se. Knjiga Sudaca objašnjava, kao što bi to činila svjetovna povijest, zašto je došlo do ovog strašnog građanskog rata i zašto je, čak i stoljećima kasnije, pleme Benjamina uvijek ostalo tako malo.

Svi čine što im se sviđa: Sudci 21,25 sažima značenje ove istinite priče: ovako strašne stvari mogu postati kad svatko čini što mu se sviđa. Ako svatko ima vlastiti standard ispravnog i pogrešnog koji nije utemeljen na Bibliji, stvari mogu poći po zlu za sve. Vidi također sljedeće pitanje.

Lekcija o odanosti: Benjamincima se ne može prigovoriti njihova odanost, da je odanost uvijek vrlina. Međutim, može im se prigovoriti da je njihova odanost u ovom slučaju bila zla. Moglo se činiti da je odanost Izraelaca Bogu i njihovom narodu, ali ovaj incident i rat pokazuju da je njihova odanost bila samo njihovom plemenu. Danas ljudi mogu biti odani dobrom cilju iz raznih razloga, a neki od tih razloga nisu ništa bolji od odanosti koju su imali Benjamovci.

P: U Sudcima 19,22-30 i Sudcima 21,7-23 zašto Biblija odobrava te zle stvari? (Spomenuo je musliman.)

O: Biblija to ne odobrava. Naprotiv, ona spominje zla djela iz zlih vremena kada je "svako činio što mu se činilo ispravnim". Bi li spominjanje zlih djela naroda 'Ad i Madyan u Kur'anu dokazalo da je Kur'an u krivu?

P: U Sudcima 20,1, znači li grad Dan ovdje da je Dan migrirao prije tog vremena?

O: Ne nužno. Knjiga Sudaca napisana je nakon oba događaja i mogla se odnositi na mjesto pod imenom koje je bilo poznato ljudima. Dva druga primjera za to su tvrdnja da se Efez nalazi u Turskoj i u Knjizi Postanka 12,8 da je Abraham bio u Betelu, iako Betel nije bilo ime grada sve do Jakovljeva vremena u Knjizi Postanka 28,19.

P: U Sudcima 20,47, je li istina da se to nije moglo dogoditi na kraju Knjige Sudaca, budući da je Benjamin tada bio prosperitetan, kako tvrdi Asimovov vodič kroz Bibliju na str. 259?

O: Ne. Benjaminski je bio prosperitetan sve do ovog građanskog rata. Asimov ne navodi nikakve dokaze, arheološke ili druge, da je Benjaminski bio prosperitetan na kraju Knjige Sudaca. Suprotno tome, Šaul kaže da je iz najmanjeg od izraelskih plemena u 1. Samuelovoj 9,21.

P: U Sudcima 21,8, pokazuje li uništenje Jabesh-Gileada da se ovo nije dogodilo kasno u razdoblju sudaca, budući da je Jabesh-Gilead bio prosperitetan grad, kako tvrdi Asimovov vodič kroz Bibliju, str. 259-260?

O: Ne. Evo što Biblija kaže o Jabesh-Gileadu. Šaul je spasio grad od Amonaca u 1. Samuelovoj 11,1-11. Nakon što je Šaul ubijen, ljudi iz Jabesh-Gileada uzeli su njegovo tijelo i pokopali ga. David ih je pohvalio zbog toga (2. Samuelova 2,4-7). 1. Ljetopis 10,11 donosi isti prikaz. Arheolog Glueck pronašao je ono što je vjerojatno Jabesh-Gilead, i imao je gradske zidine.

Zanimljivo je da Asimov, bez daljnjih dokaza, može zaključiti da je Jabesh-Gilead bio prosperitetan grad i da njegovo uništenje nije bilo moguće. Gradovi, osobito utvrđeni, s vremenom se doista mogu oporaviti, ali koristiti gornje oskudne dokaze kako bi se tvrdilo da je Jabesh-Gilead bio toliko prosperitetan da nikada nije mogao biti uništen, zapanjujuće je za nekoga poput Asimova, koji je bio pažljiv u znanstvenim poduhvatima. Nažalost, Asimov je napravio sličnu pogrešku u svojoj procjeni Hazora, a arheološki dokazi koji ga opovrgavaju su brojni. Pogledajte tri pitanja o Jošui 11:10 za više rasprave o povratku Hazora.

P: U Sudcima 21,19, što je bio godišnji festival Gospodnji u Šilu?

Odgovor: Sveto pismo ne kaže sa sigurnošću o kakvom se festivalu radilo. Međutim, mogao je biti festival u čast kćeri Jiftaha iz Knjige Sudaca 11,39–40.

P: U Sudcima 21,20-21, je li itko drugi ikada oteo djevojke dok su plesale?

O: Da. Nakon tog razdoblja, u Grčkoj su muškarci iz grada Mesenije oteli djevojke iz Lakonije tijekom festivala Artemide, prema Bolingu, str. 294. To se spominje u The Expositor's Bible Commentary, sv. 3, str. 506.

P: U Sudcima 21,25 i Ponovljenim zakonima 12,8, što je loše u "čineći ono što je ispravno u vlastitim očima" ili u tome da svatko čini kako mu se sviđa?

O: Kao što povijest zabilježena u cijeloj Knjizi Sudaca pokazuje, mnogo je toga pogrešno. Ljudi su previše brzi u stvaranju vlastitih standarda koji su niži od Božjih. Za više o ovoj temi pogledajte dva prethodna pitanja. Osim toga, ljudi su brzi u prilagođavanju standarda kako bi odgovarali njihovim ukusima, perspektivama i željama.

P: U Sudcima, kada je ova knjiga napisana?

O: Knjiga Sudaca obuhvaća događaje od oko 1380. do 1050. g. pr. Kr. U Sudcima 18,30 stoji da su te stvari trajale "do… ropstva zemlje". Postoje tri tumačenja na što se to odnosi.

Asirsko ropstvo svih sjevernih plemena 722. g. pr. Kr. Wycliffeov rječnik Biblije, str. 993, kaže, "Tablice koje je pročitao i objavio Donald J. Wiseman pružile su specifičnije informacije za datiranje kaldejske kraljeva u razdoblju od 626. do 566. g. pr. Kr. Stoga se datumi pada Samarije 722. g. pr. Kr. i pada Jeruzalema 587./586. g. pr. Kr. prihvaćaju kao fiksni datumi s varijacijom od otprilike jedne godine."

Pobjeda nad Danom, koja se dogodila oko 1000. g. pr. Kr. Kao što Dan iznenada uništi narod Laisha, tako je i njima oko 1000. g. pr. Kr. doživjela slična propast.

kasnija umetka urednika, mišljenje je Merilla Ungera, kako je navedeno u djelu A Survey of Old Testament Introduction Gleasona Archera (Moody Press 1974.), str. 281.

P: U Sudcima, koji su neki od najranijih rukopisa koji i danas postoje?

O: Svici s Mrtvog mora: (oko 1. st. pr. Kr.) 3 odvojene kopije. The Dead Sea Scrolls Today str. 30. (1Q6, 4Q49, 4Q50) prema The Dead Sea Scrolls in English 4. izd. str. xxxvii i Wycliffe Bible Dictionary str. 436-438.

1Q6 (dijelovi Sudaca 6:20-22; 8:1(?); 9:1-4,4-6,28-31, 40-43, 48-49 (1. stoljeće pr. Kr.)

4Q49 Sudci 6:2-6,11-13 (50-25. pr. Kr.) Sudci 2:7-10 nisu izgubljeni, već nedostaju.

4Q50 tri fragmenta Sudaca 19:5-7; 21:12-25

Sveukupno, u Svicima s Mrtvog mora sačuvano je 35,5 od ukupno 618 stihova Knjige Sudaca (5,7 %).

Sud 6:2-6,11-13,20-22; 8:1?; 9:1-6,28-31,40-43,48-49; 19:5-7; 21:12-25.

Vatikanski kodeks (325.–350. g.) sadrži cijelu Knjigu Sudaca.

Sinaiticus (340-350. g.) sadrži Sudaca 2,20; 4,6-11,2.

Alexandrinus (oko 450. g.) sadrži cijelu Knjigu Sudaca.

Q: Koji su rani pisci spominjali Knjigu Sudaca?

O: Pisatelji iz razdoblja prije Nikejskog sabora koji su se pozivali ili aludirali na stihove u Knjizi Sudaca su:

Filon Aleksandrijski Židov (20/15. pr. Kr. – 50. n.e.) poziva se na Sudaca 8,9 u djelu O zbrci jezika 26 (128), gdje je, zanimljivo, rekao da je to "prema Mojsiju". "Jer, kaže Mojsije, 'Gideon se zakleo ljudima Fanuelovim, govoreći: 'Onog dana kad se vratim pobjedonosno u miru, srušit ću ovu kulu.'"

Meleto/Melito iz Sardike (170.–177./180. g.) u svom pismu Onesimu navodi Sudce među knjigama Starog zavjeta. U djelu Pascha, str. 72. Sačuvano u Crkvenoj povijesti Eusebija, knjiga IV., poglavlje 26.

Irenaeus iz Liona (182.–188. g.) analizira priču o Samsonu u Knjizi Sudaca i naziva izvor "svetim pismom". Fragmenti iz Irenaeusa, fragment 40, str. 575. Također se poziva na Samsona u fragmentu 41.

Irenaeusov fragment 27, str. 572, govori o dječaku koji je morao voditi Samsona za ruku, aludirajući na Sudaca 16,26.

Irenej Lionski (182.–188. g.) raspravlja o Gidonu iz Sudaca 6 u djelu Protiv hereza, knjiga III, poglavlje 17.3, str. 445.

To su sva mjesta na kojima Irenaeus spominje Sudije.

Klement Aleksandrijski kaže: "Kako pripovijeda knjiga Jošua", a kasnije "kako spominje knjiga Sudaca" u djelu Stromata (193. – 202. g.) knjiga 1., poglavlje 21., str. 325.

Tertulijan (198.–220. g.) "Josua pri svojoj smrti. I tako, kroz gotovo sve anale sudaca i kraljeva" Scorpiace gl. 3 str. 636

Origen (225. – 254. g.) "Nego, što se tiče sinova Belijala u Knjizi Sudaca" Origen Protiv Celza, knjiga 6., poglavlje 44., str. 593

Origen (240. g.) također se poziva na Deboru i Baraka u Knjizi sudaca. Komentar na Pjesmu nad pjesmama, uvod, str. 48

Tractatus o ponovnom krštenju (oko 248.–258. g.) gl. 15, str. 676 "Nadalje, također u Knjizi Sudaca, kao i u knjigama Kraljeva, primjećujemo da je nad nekolicinom ili bio Duh Gospodnji, ili da je došao k njima, kao što je bio nad Otonielom [Otoniel], Gidion, Jiftah, Samson, Šaul, David i mnogi drugi."

Kiprijan Kartaginski (oko 246. – 258. g.) poziva se na Sudaca 2,11–13 i 4,1 kao na "u knjizi Sudaca", u Trudovima Ciprijana, Trud 12, gl. 1, str. 508

Metodije s Olimpa i Patare (270.–311./312. g.) izričito spominje Stari zavjet i Knjigu sudaca u djelu Banket deset djevica, govor 10, glava 2, str. 348

Nakon Niceje

Euzebije iz Cezareje (oko 328.–339./340. g.) raspravlja o različitim stajalištima pisaca o kanonu Starog zavjeta.

Atanazije (367. g.) navodi knjige Starog zavjeta u Uskršnjem pismu 39, glava 4, str. 552.

Atanazije (339. g.) poziva se na Sudaca 19,29 kao na "Knjigu Sudaca", Krugovno pismo, gl. 1, str. 92

Aphrahat Sirijac (337–345. g.) aludira na Sudije

Synopsis Scripturae Sacrae (350-370. g.)

Efraim Sirijac (350. – 378. g.)

Kiril Jeruzalemski (oko 349. – 386. g.) spominje Sudaca 3,10 kao u Knjizi Sudaca, Davida u Knjigama o kraljevima, Psalme, 2. Ljetopis 15,1 u Ljetopisima, Nehemiju 9,20 kao Ezru (Ezra i Nehemija bile su jedna knjiga). Kateketska predavanja, predavanje 16.28, str. 122

Ambrosije Milanski (370-390. g.) spominje Knjigu Sudaca i Knjigu Psalama. O Duhu Svetom, knjiga 1., poglavlje 16., str. 95

Grgur iz Nancijuma (330.–391. g.)

Pacijan iz Barcelone (342.–379./392. g.) citira Sudaca 13,18 u Pismu 2, glava 2,2, str. 28

Grgur iz Nisse (oko 356. – 397. g.) aludira na Knjigu sudaca.

Epifanije iz Salamise (360.–403. g.) navodi knjige Starog zavjeta, uključujući Sudije. Panarion

Koncil u Kartagi (393.–419. g.)

Sulpicius/Sulpitius Severus (363.–420. g.) navodi knjigu Sudaca u Povijesti, knjiga 1., poglavlje 24., str. 85

Jerona (373.–420. g.) raspravlja o knjigama Starog zavjeta. On posebno raspravlja o Postanku, Izlasku, Levitskom zakonu, Brojevima, Ponovljenom zakonu, Petoknjižju, Jobu, Isusu Navinom [Jozua], Sudcima, Rutu, Samuelu (2 knjige), dvanaestorici proroka, Ozeju, Joelu, Amosu, Obađahu, Jonahu, Miheju, Nahumu, Habakuku, Sefaniji, Ageju, Zaharija, Malachija, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel, Estera, Ezra, Nehemija, Pismo 53, pog. 7-8, str. 99-101.

Rufin (374. – 406. g.)

Ivan Zlatousti (–407. g.) aludira na Sudaca 21:5-10, sv. 11, Komentar na Djela, Homilija 13, str. 86

Augustin iz Hipona (388.–430. g.) kaže "Gospodin kaže" i poziva se na Sudaca 6,1 u Pismu 46, gl. 18, str. 291

Augustin iz Hippa (338.–430. g.) poziva se na Sudaca 3,30 kao na Sveto pismo u Božjem gradu, knjiga 17, poglavlje 14, str. 352

Ivan Kasijan (419. – 430. g.)

Teodorit iz Kirosa (324-458. g.) aludira na Sudce.

P: U Sudcima, koje su neke od razlika u prijevodu između hebrejskog i grčkog Septuaginte?

A: Evo nekoliko razlika u prijevodu. Da bismo dobili uzorak varijacija između hebrejskog masoretskog teksta i grčkog prijevoda Septuaginte, sljedeće se usredotočuje na 16. poglavlje.

Suci 1:14 "Otoniel, ona ga je potaknula" naspram "Otoniel, on ju je potaknuo" (Septuaginta i Vulgata). Komentar Expositor's Bible, svezak 3, str. 388, navodi da su grčki i latinski prijevodi pretpostavili ženski rod, dok Josua 15,18 pokazuje da je riječ zapravo o muškom rodu.)

Sud 1:16 "Kenac" naspram "Hobab Kenac" (Septuaginta)

Sud 1,18 "također zauze" naspram "nije zauzeo" (Septuaginta)

Suci 1:27 "Bet-Šean" nasuprot "Bet-Šean, koji je grad Skita" (Septuaginta)

Suci 2:3 "postati" naspram "biti protivnici/neprijatelji i postati" (Septuaginta, Targumi, Vulgata)

Suci 2:9 "Timnath Serah" (hebrejski) vs. "Timnath Heres" (hebrejski u Jošui 19:50 i 24:30)

Suci 3:26 "kamene slike" naspram "kamenoloma" (Targumi)

Suci 5:14 "u Amaleka" naspram "u dolinu" (Septuaginta)

Suci 5:15 "moji knezovi u Izaharu" nasuprot "knezovi Izaharovi" (Septuaginta, sirijski prijevod, targumi, Vulgata)

Suci 5:28 "uzviknula" naspram "gledala" (Septuaginta)

Suci 5:31 "oni koji ga vole" nasuprot "oni koji te vole" (sirijac, Vulgata)

Sud 6:7-10 prisutni u masoretskom tekstu nasuprot odsutnosti u svitku s Mrtvog mora 4Q49. Dva hebrejska srednjovjekovna rukopisa i Septuaginta izostavljaju 6:7a.

Suci 8:4 "i u potjeri" naspram "i izgladnjelih" (Septuaginta)

Sud 9:29 "njega. Tada reče Abimelehu" nasuprot "njega. Rekao bih Abimelehu" (Septuaginta)

Sud 9:38 "gdje ti je sada usta?" naspram "gdje ti je sada tvoja hvalisanja?" (Septuaginta) (Smisao je u suštini isti)

Sud 9:44 "odredi koji su bili s njim" vs. "odred koji je bio s njim" ((neki Septuaginta, Vulgata)

Suci 11:12 "amonitski kralj" nasuprot "Midijanaca" (neki prijevodi Septuaginte)

Sud 12:2 "sukob s Amonitima" nasuprot "sukob s Amonitima koji su nas tlačili" (Septuaginta, harkslijsko-sirijska)

Suci 12:7 "u gradovima Gileada" naspram "u gradu Gileadu" (neki prijevodi Septuaginte)

Sud 13:19 "njemu i čineći čudesa dok je Manoah, njegov muž, gledao" nasuprot "njemu koji čini čudesa" (Septuaginta)

Sud 14:15 "četvrti dan" nasuprot "sedmi dan" (neki prijevodi Septuaginte, sirijski prijevod, Vulgata) (Komentar Biblije Expositor, svezak 3, str. 469 navodi da se "četvrti" i "sedmi" razlikuju samo po prvoj slovu.)

Sud 15,5 "vinogradi maslinici" nasuprot "vinogradima i maslinicima" (Septuaginta, Targumi, Vulgata)

Sud 16:2 "Gazićani: 'Samson je došao ovamo'" naspram "Gazićanima je rečeno: 'Samson je došao ovamo.'" (Septuaginta)

Sud 16:2 "namjestiti mu zamku" vs. "prisluškivati ga"

Sud 16:3 "Hebron" vs. "Chebron"

Sud 16,4 "dolina Sorek" nasuprot "alsorek"

Sud 16,4 itd. "Delilah" vs. "Dalida"

Sud 16:5 "poniziti ga" nasuprot "opterećivati ga"

Sud 16:7 "sedam zelenih struna luka koje nisu osušene" vs. "sedam vlažnih užadi koje nisu pokvarene"

Sud 16:7 "bit će kao bilo koji čovjek" vs. "bit će kao jedan od običnih ljudi"

Sud 16:9 "I zasjeda je sjedila za nju u unutarnjoj sobi" vs. "I oni koji su čekali ostali su s njom u odaji"

Sud 16:10 "igrala se/varala me" vs. "prevarila me"

Sud 16:12 "I zasjeda je sjedila u unutarnjoj sobi. I on ih je otrgnuo s ruku" vs. "i on ih je slomio s ruku"

Sud 16:13 "podsmjehivao mi se/obmanjivao me" vs. "obmanjivao me"

Sud 16:13 "Reci mi" vs. "Reci mi, molim te"

Sud 16:13 "…s mrežom" vs. "s mrežom, i pribiješ li ih čavlićem u zid, tada ću biti slab kao i svaki drugi čovjek." (Septuaginta, ne postoji u nijednom hebrejskom tekstu)

Sud 16:14 "i učvrstila ih iglom … u tkaninu" vs. "I dogodilo se, dok je spavao, da Dalida uze sedam kvrljica njegove glave i utka ih u tkaninu i učvrsti ih iglom u zid… u tkaninu iz zida"

Sud 16:15 "Tri puta si se poigravao sa mnom/obmanjivao me" naspram "Ovaj treći put si me obmanuo"

Sud 16:17 "Nazirete to Bogu" vs. "sveti Božji"

Sud 16:18 "Dođi, jer ovaj put on" vs. "Dođi još ovaj put, jer on"

Sud 16:18 "srebro u njihovoj ruci" vs. "novac u njihovim rukama"

Sud 16:19 "ona" vs. "Dalida"

Sud 16:19 "i počela ga mučiti/potčinjavati/mučiti" vs. "i počela ga ponizavati" vs. "i počeo je slabjeti/počeo je biti slab" (neki prijevodi Septuaginte)

Sud 16:21 "bronz" vs. "mesing"

Sud 16:24 "slavili su svoga boga" vs. "pjevali su hvalospjeve svome bogu"

Sud 16:24 "umnožili naše ranjene" vs. "umnožili naše pobijene"

Sud 16,26 "I natjerali su ga da stane među stupove." vs. "i udarili su ga dlanovima svojih ruku te ga postavili među stupove."

Sud 16,28 "pozvao Jehovu" vs. "plakao pred Gospodinom"

Sud 16:28 "Gospodin Jahve" vs. "Gospodin moj Gospodin"

Sudci 16:29 "dva središnja stupa" nasuprot "dva stupa"

Sudci 16,31 "Zora i Eštavol" vs. "Saraa i Eštavol"

Sud 18:7 "od Sidonaca" vs. "s Aramejcima/Sirijom" (neki prijevodi Septuaginte)

Ili Sudaca 18,7 "daleko od Sidonaca i nije imao posla ni s kim" nasuprot "daleko od Sidonaca i nije imao posla s Aramom" (Simmakov prijevod) (prema NRSV-u)

Suci 18:30 "sin Manasejin" (masoretski tekst) nasuprot "sin Mojsijev" (neke drevne verzije, neki prijevodi Septuaginte, Vulgata)

Sud 19,2 "bila je nevjerna" wattizneh nasuprot "razljutila se" (vjerojatno je mislio wattiznah) (proto-lukijanska Septuaginta i Vulgata)

Sud 19,4 "ona ga dovede" nasuprot "on stigne" (Septuaginta) (Prema NRSV-u)

Sud 19,18 "kuća Gospodnja" nasuprot "moja kuća" (Septuaginta)

Sud 20:9 "Gibea, protiv nje žrijebom" naspram "Gibea, uzet ćemo se na nju žrijebom" (Septuaginta)

Suci 20:10 "Geba" (varijanta imena Gibeah) nasuprot "Gibeah" (jedan hebrejski rukopis)

Sud 20,15 "26.000" naspram "25.000" (Septuaginta A) naspram "23.000" (Septuaginta B)

Sud 20,33 "na ravnici Gebe" naspram "zapadno od Gebe" (Septuaginta, Vulgata)

Suci 20,42 "gradovi" vs. "grad" (Septuaginta)

Suci 20:43 (vjerojatno mjesto odmora) (menuhah) vs. "od Noue" (Septuaginta B)

Bibliografija za ovo pitanje: hebrejski prijevod potječe iz doslovnog prijevoda Jaya P. Greena, a prijevod Septuaginte iz prijevoda sira Lancelota C.L. Brentona "The Septuagint: Greek and English". Također su korišteni i "The Expositor's Bible Commentary" te fusnote u Bibliji NASB, NIV, NKJV i NRSV.

Osim ako nije drugačije naznačeno, citati iz Svetog pisma potječu iz Berean Standard Bible (BSB), koja je u javnom vlasništvu. https://berean.bible/

www.biblequery.org